U spomen-parku Brezovica pokraj Siska obilježen je Dan antifašističke borbe koji je od 2002. u Hrvatskoj državni praznik, a tek zadnje tri godine obilježava se pod pokroviteljstvom Vlade RH. U Brezovici je prije 83 godine ( 1941. ) osnovan Prvi sisački partizanski odred, koji je dolaskom Franje Tuđmana za državnog poglavara proglašen prvom antifašističkom postrojbom u ovom dijelu Europe i početkom organiziranog otpora hrvatskog naroda nacifašizmu. Nikad se, od uspostave neovisne hrvatske države, ovaj praznik nije valorizirao ni slavio na primjeren način, onako kako to doprinos Hrvatske pobjedi savezničke koalicije u Drugom svjetskom ratu zaslužuje. U Brezovici je i danas na vidjelo itekako došla ta dvojnost pogleda na antifašističku partizansku borbu, onaj kojeg s figom u džepu i poniznim pogledom na EU zastupa HDZ, i onaj koji svake godine evociraju predstavnici SABA-e, antifašisti, obitelji palih partizana i lijeve političke stranke. Hrvatski premijer Andrej Plenković na ovu proslavu ne dolazi. Građanima, kao i šef Sabora Gordan Jandroković, šalje čestitke. Šef države Zoran Milanović je došao u Brezovicu. Ta podjela duboko se reflektira i na sve ostale segmente u hrvatskom društvu…
Iako je antifašizam u ustavnim temeljima samostalne hrvatske države, i to na inicijativu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, komunista i antifašista, koji se time samorehabilitirao kao partizanski general, nikad Dan antifašizma u novoj Hrvatskoj nije obilježavan iskreno i dosljedno povijesnim činjenicama makar što se HDZ-a i njihovog establishmenta tiče. Uglavnom je ili prešućivan ili „slavljen” reda radi…
U Brezovici se ove subote, na Dan antifašizma, okupllo šareno političko društvo. Od predsjednika Republike Zorana Milanovića, bivšeg predsjednika Stipe Mesića, predsjednika SABA-e Franje Habulina, izaslanika predsjendika Vlade Gordana Grlića Radmana do lokalnih i regionalnih dužnosnika, antifašista i članova obitelji poginulih partizanskih boraca .
– Hrvatsku su u postojećim granicama izborili oni kojih se danas na ovom mjestu s tužnim pijetetom sjećamo. Narodno-oslobodilačka vojska bila je odlukom velike trojice, Roosvelta, Staljina i Churchila na konferenciji u Teheranu priznata kao saveznička snaga. Na kraju rata ono što je počelo stvaranjem Sisačkog partizanskog odreda pretvorilo se u respektabilnu vojnu silu koja je imala oko 800.000 ljudi pod oružjem. Saveznici su u završenoj fazi rata koordinirali akcije s partizanima. Na dalmatinskim su se otocima britanski vojnici borili rame uz rame s partizanima, a vojnici Crvene armije sudjelovali su u oslobođenju Beograda- rekao je Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA), koji je naglasio da većina partizanskih boraca nisu bili komunisti, te kako treba priznati da je tadašnje komunističko vodstvo odgvoorno i za zločine koji su se dogodili na kraju rata.
Obraćajući se sudionicima svečanosti u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, prenosi HRT, rekao je da se na ovaj dan „ posebno sjećamo svih onih koji su ovdje ustali protiv nacizma i fašizma, protiv zločinačkih ideologija koje su do tada već ostavile svoj mračni trag diljem Europe.” Slavljenička demagogija…
– Borba protiv tog zla bila je potrebna i opravdana- dodao je Grlić Radman kao da pravda antifašistički otpor naroda, a ne da odaje priznanje tim ljudima. U istom stilu je i nastavio:
–Jednako tako, povijesna je činjenica kako je antifašistički pokret bio najjači upravo u Hrvatskoj i zato je najveće zasluge imao baš Sisački odred. Rezultat njihove borbe bilo je formiranje ZAVNOH-a i formiranje Federalne Hrvatske kao članice FNRJ i pritom nema nikakve sumnje niti dvojbe kako su i Andrija Hebrang, i Vlado Janić Capak, i Većeslav Holjevac, i Franjo Tuđman, i Janko Bobetko, te brojni drugi heroji, boreći se tada u partizanskom pokretu, isto tako sanjali državu u kojoj će Hrvati napokon doživjeti slobodu i potpunu nacionalnu afirmaciju- izjavio je Gordan Grlić Radman apostrofirajući doprinos HDZ-ovih partizanskih generala.
– U duši i karakteru našeg naroda, osim da ima stav, živi i mirotvorstvo. Mi jesmo članica Saveza, nismo se rodili da bismo tamo došli, nego je to naš izbor i vjerujem da je dobar izbor. Mi jesmo članica NATO-a, ali mi nismo puki poslušnik i mi nismo papagaj koji će ponavljati nekoliko naučenih fraza koje je napisao netko drugi. Mi imamo svoj stav, svoju povijest, svoju svijest o sebi, o tome što smo, tko smo, gdje smo bili, s kim smo živjeli i s kim trebamo živjeti i dalje. Svoji na svome, svjesni na ovaj dan, da je ovaj mali broj hrabrih ljudi koji su bili ljudi posebna kova, koje danas ne bismo mogli staviti ni u jednu rubriku, bili bi nam neobični, gledali bismo njih kao holograme, zaslužuju naše poštovanje i kao Hrvati, i kao komunisti, i kao komesari, i kao nakon toga disidenti i borci za hrvatske pravice. Običan papir A4 formata nije dovoljno velik da ih sve obuzme, sažme, ima ih više- samo je dio osebujnog govora predsjednika Zorana Milanovića na svečanosti povodom Dana antifašizma u Hrvatskoj, održanog u spomen-parku u Brezovici.
Antifašistički ustanak naroda Hrvatske koji je počeo u Sisku osnivanjem Prvog partizanskog odreda, čiji su zapovjednici bili Vlaho Janić Capo i Marijan Cvetković, a među 77 boraca i Miko Špiljak te Nada Dimić, postupno se širio cijelom Hrvatskom. U NOB-i je sudjelovalo više od pola milijuna hrvatskih građana, dok se u postrojbama Narodonooslobodilačke vojske borilo oko 230 tisuća boraca iz Hrvatske. Mnogi danas njihov doprinos pobjedi nad fašizmom i nacizmom negiraju i zatiru, a vlast im u tome svojim neiskrenim odnosom prema antifašizmu vrlo dobro suflira.
