Stigla je vijest od najvećeg značaja za hrvatsku kinematografiju: Zlatna palma za najbolji kratki igrani film u Cannesu pripala je ove godine hrvatskom redatelju Nebojši Slijepčeviću za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. Kratkometražni igrani film redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), Čovjek koji nije mogao šutjeti osvojio je Zlatnu palmu u sklopu službenog natjecateljskog programa kratkih filmova (Short Film Competition) jednog od najznačajnijih i najprestižnijih festivala u svijetu – na 77. izdanju Filmskog festivala u Cannesu, objavljeno je iz HAVC-a.
Nagradu je uživo na svečanoj dodjeli u Cannesu preuzeo redatelj i scenarist Nebojša Slijepčević. Ovo je prva Zlatna palma za hrvatski film. Film su producirali Katarina Prpić i Danijel Pek iz Antitalenta, a realiziran je u koprodukciji s kućama iz Bugarske, Francuske i Slovenije.
Najbolji naslov u konkurenciji kratkometražnih filmova birao je žiri u sastavu: predsjednica žirija, belgijska glumica Lubna Azabal, francuska redateljica, scenaristica i producentica Marie-Castille Mention-Schaar, filmski programer iz Italije Paolo Moretti, producentica i redateljica Claudine Nougaret iz Francuske i redatelj i scenarist Vladimir Perišić iz Srbije.
Primajući nagradu na svečanoj dodjeli, scenarist i redatelj Nebojša Slijepčević zahvalio je cijeloj ekipi svog filma, a dvorana ga je pozdravila gromoglasnim pljeskom.
Film je svjetsku premijeru imao u petak, 25. svibnja, u dvorani Debussy, uz prisustvo filmske ekipe.
Nebojša Slijepčević je 2018. godine osvojio DOC Allience nagradu u Cannesu za svoj dugometražni dokumentarni film Srbenka. Producentska kuća Antitalent u Cannesu je već ‘slavila’ s dugometražnim prvijencem Antonete Alamat Kusijanović, Murina, koja je Zlatnu kameru (Camera d’Or) osvojila 2021. godine. Na ovom prestižnom festivalu veliki uspjeh doživio je i film Zvizdan Dalibora Matanića koji je 2015. godine proglašen najboljim filmom programa Un Certain Regard.
Radnja filma Čovjek koji nije mogao šutjeti zbiva se 27. veljače 1993. godine, na maloj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. To je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti.
Scenarij za film, osnovan na istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević, a uloge u filmu nose Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
Film je nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.
Inače, Nebojša Sljepčević je u intervjuu Novostima prije neki dan osvrnuo na aktualnu političu scenu u Hrvatskoj, te je izgovorio ono o čemu mnogi u Hrvatskoj šute, a to je kako su izjave iz redova Domovinskog pokreta svjedočanstva najcrnje desnice.
-Domovinski pokret je predstavnik desne političke agende koja, po mom sudu, trenutno ima puno više pažnje nego što joj po realitetu političkih stavova većine ljudi u Hrvatskoj pripada. To je moje mišljenje na temelju onoga što vidim i osjećam među ljudima. Izjave koje dolaze iz redova Domovinskog pokreta svjedočanstva su najcrnje desnice. Određivali bi nam koga da volimo, kako da se oblačimo, u što da vjerujemo. E, pa ne vjerujem da se više od minimalnog postotka ljudi u Hrvatskoj slaže s takvim profašističkim stavovima i takvim načinom upravljanja državom. Ne vjerujem da su dosegnute civilizacijske vrednote podložne promjeni preko noći. A hoćemo li, mi koji se ne slažemo ni s kakvom naznakom fašizma, šutjeti i gledati u vrhove svojih cipela? Ili ćemo makar priupitati “tko ste vi i tko vam daje pravo da se tako ponašate”, kao što je to u vagonu vlaka učinio Tomo Buzov? – kazao je u tom intervjuu Nebojša Sljepčević, čovjek koji, čini se, ne može šutjeti, te dobitnik jedne od najznačajnijih filmskih nagrada, redatelj i scenarist filma “Čovjek koji nije mogao šutjeti”.