Piše: Vedrana Stočić
Mađarskim vlasnicima Primoštena d.d., izgleda, nikad nije dosta prisvajanja i okupacije državne i lokalne hrvatske imovine. Najnoviji potez je pokretanje tužbe protiv Republike Hrvatske kojom traže, navodno svoj, dio u staroj tvornici ribljih konzervi u Rogoznici.
Još prošle godine vozilo s oznakom Hotela Zora došlo je u Rogoznicu, iz njega su izašli radnici i na dio stare, oronule tvornice postavili tablu na kojoj je pisalo: „ ZABRANJEN PRISTUP NEOVLAŠTENIM OSOBAMA- ULAZ NA VLASTITU ODGOVORNOST“. U „okupaciji“ rogozničkog područja zaustavili su ih općinski komunalni redari, naložili su im uklanjanje table, a o napadu na državno vlasništvo izvijestili su nadležna tijela i Ministarstvo državne imovine.
Općina Rogoznica je 2004.godine bila upisana u zemljišne knjige kao jedini vlasnik stare tvornice. Na tu presudu žalio se „Primošten d.d., i to na temelju nekakvog kredita “Jadran ribolova” koji zbog zastare nikada nije ni otplaćen. Dok je Općina Rogoznica vodila spor s Mađarima Laszlom Attilom Kerekesem i Tomasom Vitezyem, i dobila ga, na tvornicu se uknjižila država. Prema vlastovnici država je vlasnik urušenog objekta, a dio tog prastarog industrijskog pogona ima i obitelj Mladineo u čijem je vlasništvu tvornica bila prije Drugog svjetskog rata. Nakon rata jugoslavenske vlasti su je konfiscirale, iako je bilo više dioničara i vlasnika, jedino pravo na dio nasljeđa ima obitelj Mladineo kao prvi nasljedni red.
Kerekes i Vitezy su prošlost, hotelsku kuću „Primošten“ d.d izgubili su zbog silnih dugova, a novi vlasnik, otkupljivač dugova, je „Camberra Invest“ iz Budimpešte, koji su ponovno bacili oko na staru tvornicu na Otoku, u srcu Rogoznice. 
Očito su ohrabreni presudom Ustavnog suda RH koji je ukidanjem sve tri presude Općinskog i Županijskog suda u Šibeniku, a nakon toga i Vrhovnog suda RH, otvorio prostor za novo sudovanje u kojem bi Mađari, odnosno vlasnici “Primoštena” d.d., ponovo u sudskim procesima dobili priliku zatražiti naknadu za ratnu štetu veću od tadašnjih 94 milijuna kuna ili 13 milijuna eura u našoj današnjoj valuti. Ako naši pravedni i domoljubni suci presude u njihovu korist ta svota uvećana za kamate dosegla bi čak 30 milijuna eura.
Šteta u tada državnoj hotelsko- ugostiteljskoj tvrtki nastala je u ratnim godinama kada su Rogoznica i Primošten bili jedina sigurna mjesta za zbrinjavanje izbjeglica, hrvatskih branitelja, MUP-a, a neko vrijeme u hotelu Zora bili su i neki odjeli šibenske bolnice. Primošten d.d. tada je bio državna tvrtka, zvao se HTP Primošten, a Mađari su tada bili miljama daleko od dionica ovog trgovačkog društva. Štetu je tih devedesetih prošlog stoljeća pretrpjela država Hrvatska, lokalna zajednica i radnici, a ne Mađari.
Većinski dionički paket od tri hotela s preko 2000 kreveta, Marina Kremik, auto kamp Adriatic i more ostalih vrijednih nekretnina u Primoštenu te zlosretne 2002. godine Mađari su dobili za bagatelu od svega 1,6 milijuna kuna. Velik dio nekretnina su rasprodali, iako prema ugovoru s Hrvatskim fondom za privatizaciju to nisu smjeli. Hoteli su ruševine i nisu u funkciji, a oni su svih ovih 22 godine dizali hipotekarne kredite na nekretnine koje su dio dioničkog ugovora, ali i na neprocijenjeno turističko zemljište i na pomorsko dobro. Milijuni su izvučeni iz Primoštena, a sada aspiriraju i na staru fabriku u Rogoznici.
Staro industrijsko zdanje se urušava od zatvaranja koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća. To je sada opasna ruševina koju je Općina Rogoznica dijelom ogradila zaštitnom mrežom da nekoga ne ubije otpala stara kupa, dio zida ili raspadnuta škura. Svaki ulazak u unutrašnjost tvornice opasan je za život, ali državu očito nije briga za to ruglo u srcu turističkog mjesta na Otoku, uz samo more.
U ruševnom zdanju, uglavnom bez krova i bez zatvora, nalaze se tone raznoraznog otpada godinama neodgovorno deponirane, a najveći krivac za stotine starih raspadnutih madraca, rashladnih uređaja i ugostiteljskog inventara, je HTP Primošten ili sada Primošten d.d. koji je tvornicu do Domovinskog rata besplatno koristio kao skladišni prostor i odlagalište smeća. Prije nekoliko godina rogoznički vatrogasci spriječili su ekološku katastrofu. Naime, u betonskom spremniku visokom četiri-pet metara, zapremnine dvadesetak tona, bilo je oko sedam tona mazuta. Curenje mazuta spriječio je tek zahrđali ventil, a da je mazut iscurio zagadio bi se čitav akvatorij rogozničke vale. To je i dalje ekološka bomba jer je dio krovišta pokriven opasnim azbestom i sve to je, zahvaljujući nebrizi države, današnja rogoznička turistička razglednica!
Povijest Tvornice
Povjesničar i kroničar don Krsto Stošić piše da je rogoznička luka bila poznata po svom uvozu i izvozu robe, te pristajanju velikog broja parobroda i ribarica. Još 1874. prema podacima L. Maschek (Manuale Del Regno di Dalmazia Zara) u luku je dolazilo preko 200 lađa s 3917 talenata, a izvoz je bio 13.368 forinta. Godine 1931. tvornica je radila punim kapacitetom. Dnevno se konzerviralo 7000 kg ribe. Godine 1934. u ulje se spremilo 20.800 kg ribe, a posolilo preko 100 tisuća kilograma. Početkom dvadesetog stoljeća tvornica se zvala „Neptun“, do konca Prvog svjetskog rata promijenila je ime u „ITAK“, a poslije ju je naslijedila Societe generale Francois Anglo koja je imala svoje tvornice i drugdje po Dalmaciji. Nakon Drugog svjetskog rata tvornica je nacionalizirana.
