Ako ste posumnjali da je ljetna afera “bespravni kampovi”na Murteru, koja je digla na noge mnoge, pala u zaborav, kao što kod nas najčešće biva, prevarili ste se. Jer, vjerovali ili ne počelo je rušenje, javlja Večernji list. Murterski “divlji kampovi”, bar oni prvoosumnjičenih Zorana Pripuza i Darija Filipija, koji su koncem ljeta završili na neko vrijeme i iza brave, morat će se ukloniti “s lica zemlje”. Prvi je s “demontažom” onoga što je gradio bez dozvola, krenuo Darijo Filipi. Teško da će, uz sva muljanja i odgađanja to moći izbjeći i Pripuz. I kome se to naposljetku isplatilo graditi bez legalno ishodovanih dozvola i živjeti u strahu da vam kad-tad može biti sve srušeno?
Što ljude motivira da se upuštaju u taj posao “visokog rizika”? Zašto se u Hrvatskoj masovno gradi bespravno? Možda zato što ljudi vjeruju ako to čine dužnosnici, ako to mogu Frane Barbarić ( bespravna vilana Hvaru ) ili Stipe Latković ( sedam nelegalnih građevina u uvali Vruja ), valjda mogu i oni, obični smrtnici. Ali, kako vidimo, napokon se počinje rušiti i jednima i drugima. A kad bi svi rušili što su nezakonito izgradili, pitanje je što bi ostalo u Tisnu i Murteru…
Filipi počeo rušenje nelegalnog kampa
U aferi “bespravni kampovi” uz vlasnike “divljih” kampirališta, poduzetnike Pripuza i Filipija, bila je uhapšena i bivša županijska voditeljica Odsjeka za obrtništvo i turizam Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam Neda Livljanić koju se sumnjiči da je na poticaj spomenutih poduzetnika izdavala nezakonite dozvole za kampove na Murteru. Inače je radila uglavnom na kategorizaciji kampova. Veza između Livljanić i poduzetnika Pripuza i Filipija je bio njezin partner Eduard Maržić, koji je također bio dio istrage, kao i Boris Kulušić, ali tužiteljstvo za njih nije tražilo istražni zatvor.
Maržić je također vlasnik kampa, a kako je blizak sa županijskom službenicom Livljanić, bio je dobra veza, vjerovao je Pripuz, da malo “pogura stvar” ( odobrenje za kamp ).
Pred USKOK-om se Livljanić branila šutnjom, a tereti ju se da je na poticaj Zorana Pripuza i Borisa Kulušića donijela nezakonita rješenja za kampove iako nisu ispunjavali uvjete. Navodno je lažirala i zapisnik o očevidu s Pripuzovog terena koji je trebao dobiti rješenje kao kamp jer je u fingiranom očevidu, navodno, tvrdila da su uvjeti ispunjeni, da bi kamp imao 10 jedinica, da ima i odvojeni sanitarni čvor za muškarce i žene( iako ne postoji ! ), a zapravo na teren nije ni izašla. U najkraćem, Maržić je, prenoseći poruke od Pripuza prema svojoj partnerici, Livljanić dodatno gurnuo prema nezakonitom postupanju. Nitko od toga nije profitirao, i Pripuz i Livljanić, a i Maržić, postali su osumnjičenici obuhvaćeni istragom USKOK-a. O pravosudnom epilogu nećemo spekulirati, ali Neda Livljanić će, neovisno o ishodu slučaja, pretrpjeti najveću štetu, i profesionalnu ( reputacijsku ) i ljudsku. Dakle, nije se isplatilo…
N.P.: Gradi se ili bespravno, ili nikako!
Ovaj slučaj koji je snažno odjeknuo na Murteru, ali i cijeloj Šibensko-kninskoj županiji, pa i šire, potaknuo nas je da jednog dugogodišnjeg bespravnog graditelja, Tišnjnina, pitamo kako to da se, iako nema dozvole, odlučio graditi nezakonito.
-A kako drugo- jednostavno nam je odgovorio N.P. – Ili tako, ili nikako!
Što time misli, pitali smo ga u čudu.
-Još 80-ih godina govorili su da će na lokaciji, ispred moje kuće, gdje sam napravio vezove za brodove i mula, biti porat. A posli su se predomislili. I šta sad da ja radin? Neka kažu koliko treba platiti naknade, i neka bude za svih ista, kao neki porez, ja ću platiti. Nisu svi koji grade bez dozvole isti. Ja ne želin nikome plaćati mito, ne želin ništa raditi preko veze. Neka bude po zakonu, ali neka taj zakon za svih vridi jednako!
-O koliko je bespravnih vezova riječ?
Pedesetak…( ?! )
-I što sad? Rušenje?
Sad je sve “zamrznuto”. Izdana mi je zabrana korištenja i naplate vezova, kao da i nije moje. Ako neko sam želi nešto platiti, u redu, ali ja nemam pravo za vez tražiti- ništa!
-Zar očekujete da će to biti legalizirano?
Nadam se.
N.P. se tome nada praktično cijeli život. Cijeli život i gradi. Nažalost, uglavnom bez dozvola. Jer, nijedna lokalna vlast nije uspjela uspostaviti red u prostoru. Na Murteru i Tisnu svi grade bez legalnih dozvola. Svi se pozivaju na nečiju riječ, na neki razgovor koji su vodili s načelnikom općine, županijskim službenicima, s bilo kim, i svima je obećano da će novim prostornim planovima, ili njihovim izmjenama, baš to njihovo nezakonito izgrađeno biti legalizirano. U međuvremenu, divlja pohlepa progutala je doslovce sav prostor i nakrcala ga mobilnim kućicama u ilegalnim kampovima u kojima se naplaćuje noć i po 500 eura, a postavljaju se na placu koji je uzet u najam za 5000 eura. I isplati se. Makar je sve nezakonito. I izvan građevinskog područja. Ali, dok sustav reagira, oni se višestruko naplate. A prostor ostaje trajno devastiran. Zelene površine iskrčene, pomorsko dobro uzurpirano…
Sve je to bilo moguće samo zato što se desetljećima bespravna gradnja tolerira, kao neka vrsta zaraze koju je teško suzbiti, pa je najbolje na nju se akomodirati. Ali, kako vidimo, prije ili kasnije dođu bageri i krenu s rušenjem. Najteže je onima, poput N.P., koji su u svoje bespravne građevine uložili golem novac, a preko noći bi mogli ostati bez svega toga. Doduše, još uvijek postoji mogućnost da se to ne dogodi za njihova života. Ipak je ovo Hrvatska. Obračun s bespravnom gradnjom ovdje se ne vodi sustavno. Nego od kampanje do kampanje. Tko od toga ima koristi? Netko ima, inače bi problem bio odavno riješen.
Uvala Čigrađa na Murteru gdje je Pripuz planirao izgraditi kamp
