Četiri kandidata za budućeg glavnog državnog odvjetnika sjela su, jedan po jedan, u srijedu pred Odbor za pravosuđe, predstavili svoje programe i otrpjeli dugo rešetanje zastupnika. Odvjetnik Mladen Dragičević, zamjenik glavne državne odvjetnice Emilio Kalabrić, sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić i zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Splitu Nikša Wagner, stoički su odgovarali na pitanja članova Odbora, s manje ili više uvjerljivosti, s manje ili više nervoze. No, nakon saslušanja svih kandidata, i nimalo dojmljivog nastupa dojučerašnjeg favorita Ivana Turudića, kao da se prednost pomaknula prema Kalabriću, za kojeg su neki zastupnici oporbe čak ustvrdili da je navodno siguran izbor Plenkovića…
Njabljeđi dojam je ostavio Dragičević, gotovo kao da je zalutao na Odbor, a pred zastupnicima je najduže ostao Kalabrić. Demantirao je glasine iz oporbe da je razgovarao s Plenkovićem o svojoj kandidaturi, naprotiv, rekao je, “od nas četiri ja sam jedini koji s njim nije uopće razgovarao”. Netočno je, kazao je, da je u prijateljskim odnosima s ministrom Malenicom s kojim ispija kave, nikakav mig ni od koga nije dobio da se kandidira. Predstavio se doista neuobičajen: Ja sam izvanredna osoba, idealna za glavnog državnog odvjetnika- rekao je te pozvao zastupnike da ne glasaju za njega ako misle da je poslušnik onog tko ga predlaže.
U najtežoj poziciji je bio Ivan Turudić, ne samo zbog prijateljstva s bjeguncima od hrvatskih zakona ( Zdravko Mamić ), veza s HDZ-om i Uskokovim optuženicima ( Josipa Rimac ), nego i zbog recentne odluke sudskog vijeća kojem je predsjedao, da se Vinki Luetić Herman, majci zagrebačkog šefa HDZ-a Mislava Hermana, pravomoćna zatvorska kazna od 16 mjeseci zatvora, zbog sudjelovanja u aferi s invalidskim mirovinama, ublaži i time omogući da ipak ne ide u zatvor. Turudić je pokušao odluku braniti godinama osuđene ( 78 ), njezinim zdravstvenim stanjem, nekažnjavanjem i gotovo u cijelosti vraćenim iznosom novca koji je dobila kao mito.
Wagner je govorio o potrebi neovisnosti svih državnoodvjetničkih dužnosti i afirmiranju profesionalnosti, odnosima u sustavu i činjenici da glavni državni odvjetnik nije neposredni šef svim državnoodvjetničkim dužnosnicima, već izravno komunicira samo sa županijskim državnim odvjetnicima koji su, pak, nadređeni općinskim. Iznio je svoj prijedlog kako bi trebalo postaviti dobru državnoodvjetničku službu u RH.
Odbor će dati svoje mišljenje o kandidatima i proslijediti ga Vladi, potom će Vlada predložiti jednog od kandidata za glavnog državnog odvjetnika i svoj prijedlog uputiti Saboru za izglasavanje. S obzirom da HDZ s koalicijskim partnerima ima većinu u parlamentu, nesporno je da će vladin kandidat dobiti podršku Sabora. No, svakako je predstavljanje kandidata pred saborskim Odborom korak naprijed u transparentnosti procedure izbora glavnog državnog odvjetnika jer se dala prilika svima koji su se prijavili da ih javnost upozna i slobodno procjenjuje tko bi od njih bio najbolje rješenje. Nezavisno od onoga na koga se odluči ( ili se već odlučila ) Vlada, građani su na ovaj način mogli imati dojam da i sami u tom izboru sudjeluju.
