Hrvatski “politički velikan”, Andrej Plenković, gotovo se uvrijedio kad su ga ovih dana novinari pitali za komentar slučaja Banožić. Jer, kakve su to tričarije kojima se javnost zabavlja kod svih postignuća njegove vlade kojima se vani svi dive?! To je ta diskrepancija između fikcijske Hrvatske u kojoj živi premijer Plenković i one stvarne u kojoj preživljavaju hrvatski građani. Njegova je zanosni pejzaž u zlatnom okviru, a građanska je kriminalno-koruptivna HDZ-ova brljotina od koje sve veći broj mladih, obrazovanih ljudi okreće glavu. U onoj fikcijskoj, Plenkovićevoj, Banožićev krimen ne postoji, građanska je, pak, njime zgađena.
-Očekivao sam pitanja o poreznoj reformi i koliko će to pridonijeti očuvanju ekonomskog standarda građana. Kad god idem van, ljudi nam se dive zbog Schengena, eura…To su bitne stvari, ovo su stvari za zabavu. Može li ministar imati stan? Neka napišu novo rješenje, tražit ćemo Bačića da potpiše, i to je to- postavio je premijer brzopotezno i dijagnozu i terapiju za kvarno društvo kojemu je na čelu.
Plenković: Od jednog je odustao, na drugo ima pravo…
Ne treba njemu ni Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, ni DORH, ni sud, dovoljan je drugi potpis i kao da ničega nije ni bilo.
-Stan neće vratiti, jer je stan državni- rezolutno će Plenković. A država to sam ja, pa će prema tome biti kako ja kažem.
Iz diskursa šefa HDZ-a, čije su leće već toliko prljave da kroz njih više ništa ne vidi onakvim kakvo jest, u slučaju Banožić jedino sporno je tko je potpisao odluku. To je više tehničko pitanje, kaže, jer ministar koji nije iz Zagreba ima pravo na stan, mora negdje živjeti. Kaznu će platiti, a sve ostalo je – čisto! Kaj, god! I stan od 92 četvorna metra koji je sam sebi dodijelio, nije ga pripadao, budući da živi sam u njemu a obitelj je u Vinkovcima. Osim toga, u njegovo je uređenje, po mjeri i ukusu slavonskog skorojevića koji se domogao visoke funkcije, uloženo i dodatnih preko 300 tisuća kuna iz državnog proračuna. O krimenima za koje ga, iz “prve ruke” tereti njegova bivša kolegica iz Državnih nekretnina, Maja Đerek, o pogodovanju kojekakvim stranačkim prvacima koji koriste državni prostor bez naplate najma, da ne govorimo.
A za Plenkovića je cijela ta stvar pretjerana, zapravo stvar za zabavu, a ima puno važnijih tema, prijekorno će premijer.
Nije ni čudo da je u vladi takvog premijera toliko inkriminiranih ministara, s obzirom na iznimnu benevolentnost njezina šefa prema nepoštivanju zakona i procedure, a pogotovo s obzirom na njegov visoki prag tolerancije na politički nemoral.
Ne smeta Plenkoviću ni apliciranje njegovog ministra na APN kako bi, s državnim povlasticama došao, pored dvije koje su mu već na raspolaganju, i do treće nekretnine. Ne smeta mu čak ni njegov sramni pokušaj da tijekom obnašanja političkog mandata dođe do izbora u naslovno zvanje izvanrednog profesora i to s plagiranim radovima u koricama njegova “znanstvenog ” udžbenika.
-Od jednog je odustao, a na drugo ima pravo- tako Plenković apsolvira Banožićevu zloupotrebu položaja za privatne probitke. Skandalozno!
Naravno, fućka se šefu HDZ-a za Marija Banožića. Ne brani on pokondirenog, nezasitnog ministra, vjerojatno je privatno bijesan na njega, brani vlastitu kožu. Štiti svoj rejting vani, onaj kod kuće, sudeći po anketama, ni tajfun ne bi poljuljao. Ali, gdje je politička kultura, gdje je moral i odgovornost političara Plenkovića da upravljanje državom povjeri samo najboljima, najčasnijim i najkompetentnijim kadrovima? Umjesto toga, on uzima suspektne, nesposobne marginalce, koje dosljedno zastupa kao “cvijet hrvatske izvrsnosti” čak i kad su uhvaćeni s prstima u pekmezu.
Sjajna, sjajna Žalac…
Notorno je, ali nije na odmet pripomenuti, da je svojedobno i, sad već optuženu, bivšu ministricu Gabrijelu Žalac u trenutku njezina uhićenja slavio kao vrhunsku stručnjakinju ( ?! ).
– Nigdje drugdje nisam vidio nekoga s takvim znanjem, entuzijazmom, kvalitetom u poznavanju EU fondova. Sjajna, sjajna je bila- govorio je, ne želeći je čak isključiti iz stranke.
Na pitanje pok. kolege Mislava Bage zašto Žalac nije i dalje ministrica kad je tako sjajna, osiono ga je nazvao- kampistom.
Kad je njegov ministar Darko Horvat priveden od policije, što je prvi slučaj uhićenja jednog ministra tijekom obnašanja mandata, Plenković je potpuno izgubio živce i bijesno grmio da kakav je to način da ga privode u 6 ujutro, prijeteći da će mu to DORH i policija morati objasniti, da će zvati glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek i od nje tražiti odgovore.
– Tražim da se to objasni, pozivam šeficu DORH-a, što je to tako žurno da se uhiti ministar. Vjerujem da će, ako imaju, pokazati čvrste dokaze. Meni to djeluje nerazmjerno s obzirom na predmet o kojem se radi. Mi tu imamo nešto iz 2018. godine. To su programi male vrijednosti, ukupno 15 milijuna kuna. Ne vidim tu hitnost i ne znam zašto se ministra nije pozvalo na razgovor. Siguran sam da bi se ministar Horvat odazvao i bez da mu je jutros u šest netko došao u kuću. Moraju to argumentirati. Netko je imao motiv da taj tajming bude baš sad, u tjednu kad je vlada napravila spektakularne stvari. Kakva je tu žurnost, što se tu dogodilo, ne znam. DORH to mora objasniti. Zvat ću državnu odvjetnicu, pitat ću je što je ovo i o čemu se radi – bjesnio je premijer, onaj isti koji nas uvjerava kako su policija, DORH, pravosuđe neovisne institucije na koje Vlada ne radi nikad nikakav pritisak. A kako bi se zvala ova poruka, ako ne pritisak?
Čak četiri njegova ministra su zaradila istodobno optužnice ( Horvat, Aladrović, Milošević i Tolušić ), zbog sumnje da su mimo kriterija dodijelili bespovratna sredstva poduzetnicima i tvrtkama radi osobnog interesa, odnosno zbog pogodovanja pri zapošljavanju. a Plenković ni tada, ni sada, nje priznao makar toliko da su svi ti njegovi prvotimci jučer, kao i Banožić i Frane Barbarić ( HEP, “plin za cent” ) danas, nanijeli štetu Vladi i njemu osobno, bacajući veliku sjenu i na vladine “briljantne uspjehe”, kakvim ih kontinuirano (samo)reklamira. Štoviše, Plenković tvrdi da su njihova spektakularna postignuća itekako vidljiva, ma koliko ova “sitnež iz oporbe” lagala o njima. Uostalom, veli potpuno nekritički, s jedne strane je serija briljantnih uspjeha, a s druge strane tek promil spornih slučajeva i afera. To minoriziranje kriminala u vlastitim redovima samo daje krila onima koji se u tom ” unosnom poslu” još nisu iskušali.
Nemoralna država
“Nitko mi neće ovaj dan ( plan ) pokvarit i gotovo”, poručuje Plenković svima i vozi svoje: inkriminirane suradnike neumjesno brani, relativizira njihove krimene, tolerira njihov nemoral i afere, prekrivajući ih uporno nabrajanjem svojih ingenioznih postignuća kojima se svijet divi, a samo zluradi i inferiorni to ne žele vidjeti. Iako, njemu i njegovoj vladi trebaju zahvaliti što imaju kuha na svom stolu …
Drsko i prepotentno. A što bi Vlada trebala raditi s državnim novcem kojeg je dobila od poreznih obveznika? Zar nisu uzeli dovoljno za sebe? Pa misle da je vladin krizni paket mjera u inflaciji, kakvog sve države imaju, izraz čiste,. nepatvorene dobrote i milosti ministara, napose premijera-dobrotvora, koji se odriču svoga nasljedstva kako bi ga podijelili narodu?
Ova je država, ova vlast, nemoralna. A što bi rekao Krleža, politika koja nije zasnovana na najosnovnijem ljudskom moralu, nema svoj raison d’etre, nema nikakvog progresivnog smisla.
(foto TRIS/G. Šimac)
