To da su u nesretnoj i samoubilačkoj povijesti čovječanstva vrlo često vladali idioti – nije novost. Problem je pak što se čini kako je isto i danas, to jest u aktualnom tzv. povijesnom trenutku. Nije to teško utvrditi već letimičnim pogledom na globalne vijesti i izvještaje o ratovima, ubijanjima, rušenjima, proizvodnji patnje i nesreće koju potiču svjetski političari, iz razloga koje zdrav um nikako ne može pojmiti niti razumjeti.
Tome ide u prilog i činjenica da tzv. velesile (čitaj: generatori najvećih globalnih ljudskih nevolja) troše i dalje stotine milijardi dolara za razvoj nuklearnog naoružanja, i to gotovo 80 godina nakon što je svijetu postalo jasno kakav užas donose atomske bombe, a nakon što su SAD s tim monstruoznim oružjem pobile stotine tisuća ljudi u Nagasakiju i Hirošimi.
Nemjerljivo štetan i dugotrajan utjecaj nuklearnih bombi na sav živi i neživi svijet, a potom i na klimu na Zemlji, potpuno je izvjestan i dokazan u tisućama znanstvenih radova. To se dakako odnosi i najmanje dvije tisuće nuklearnih pokusa koji su u zadnjih 80 godina izvedena na svijetu, diljem zemaljske kugle. Poznat je poguban učinak na zdravlje ljudi koji umiru desetljećima nakon tih pokusa od bolesti izazvanih radijacijom ili konzumacijom zagađene prirode i hrane, vode, plodova tla, mora… itd.
Trenutak eksplozije iznad Hirošime snimljen iz američkog aviona (foto: Wikipedia)
Unatoč tome, kako tvrdi CNN, planiraju se novi nuklearni pokusi na Zemlji – i to u vremenima u kojima svakodnevno svjedočimo razornim promjenama klimatskih prilika. Kako to nazvati nego nedokučivim kretenizmom ljudske vrste.
Dakle, Rusija, SAD i Kina posljednjih su godina izgradile nova postrojenja i iskopale nove tunele na svojim lokacijama za nuklearna testiranja, pokazuju snimke koje je ekskluzivno dobio CNN, u vrijeme kada su napetosti između tri nuklearne velesile dosegle najviše razine u posljednjih nekoliko desetljeća.
I dok nema dokaza da Rusija, SAD ili Kina planiraju vršiti nuklearna testiranja uskoro, snimke koje je s CNN-om podijelio ugledni analitičar studija o neširenju nuklearnog oružja ilustriraju nedavna proširenja na tri lokacije za nuklearna testiranja u usporedbi sa stanjem od prije tek nekoliko godina, prenosi CNN.
Jedna lokacija je u kineskoj regiji Xinjiang na krajnjem zapadu zemlje, druga u ruskom arhipelagu u Arktičkom oceanu, a treća u SAD-u, u pustinji u saveznoj državi Nevadi.
Operacija Crossroads, američki nuklearni pokus kraj atola Bikini 1946.
Zanimljivo je kako CNN iznosi podatke iako je matična država tog medija uvelike prednjačila s nuklearnim pokusima, barem prema dostupnim podacima. Izveli su ih najmanje 1054, za njima je Rusija sa 715, slijedi Francuska s 405, potom Velika Britanija i Kina s po 45, i naposlijetku Indija i Pakistan s po šest, te Sjeverna Koreja koja je tri puta ‘pokusirala’.
“Ima mnogo naznaka da bi Rusija, Kina i SAD mogle ponovno započeti s nuklearnim testiranjima,” kaže za CNN Jeffrey Lewis, profesor u centru za proučavanje neširenja oružja pri Institutu za međunarodne studije Middlebury.
Nijedna od zemalja to nije učinila još otad je podzemno nuklearno testiranje zabranjeno 1996. godine. Kina i SAD potpisale su sporazum o zabrani, no nisu ga ratificirale.
Grafikon nuklearnih pokusa kroz desetljeća po državama
Umirovljeni poručnik američkih zračnih snaga i bivši obavještajni analitičar Cedric Leighton pregledao je snimke lokacija za testiranja i došao do sličnog zaključka.
“Očito je da su sve tri zemlje uložile mnogo vremena, truda i novca ne samo da moderniziraju svoje nuklearne arsenale, već i da pripreme aktivnosti potrebne za eventualno testiranje,” zaključio je on.
Moskva je ratificirala sporazum o zabrani, no ruski predsjednik Vladimir Putin u veljače je izjavio da će narediti testiranje ako SAD napravi prvi potez, dodavši da “nitko ne bi smio gajiti opasne iluzije da se globalna strateška ravnopravnost može uništiti.”
Ova proširenja donose rizik od početka utrke u moderniziranju infrastrukture za testiranje nuklearnog oružja u vrijeme kada vlada duboko nepovjerenje između Washingtona i dvije autoritarne vlade, kažu analitičari, iako ne vjeruju da je ideja stvarnog oružanog sukoba neizbježna.
Koliko treba biti lud? Zračenje nakon nuklearnih pokusa u SAD-u (izvor Vlada SAD-a)
“Prijetnja od nuklearnog testiranja sastoji se u razini do koje bi mogla ubrzati već rastuću utrku u naoružanju između SAD-a s jedne i Rusije i Kine s druge strane, Posljedice su takve da bismo mogli potrošiti ogromne svote novca, a da time nećemo postati nimalo sigurniji.” objašnjava Lewis.
Ako do testiranja dođe, svijet će za to znati – svaku veliku podzemnu eksploziju detektira Međunarodni sustav za nadzor, mreža 337 postrojenja koja nadzire planet u potrazi za znakovima nuklearne eksplozije.
Direktor projekta za nuklearno informiranje u Federaciji američkih znanstvenik Hans Kristensen slaže se da postoji veliki rizik od eskalacije testiranja ako bi jedna velika sila povukla prvi potez.
“One minute kada jedna nuklearna sila negdje testira bombu, pravila više nema, jer nema sumnje da će svi početi činiti isto,” kaže on.
Izvješće stockholmskog Instituta za istraživanje međunarodnog mira (SIPRI) od lipnja navodi kako Rusija i SAD posjeduju oko 90 posto svog nuklearnog oružja na svijetu. Procjenjuje se da SAD ima preko 3.700 nuklearnih bojevih glava, a Rusija oko 4.500. Obje zemlje svoje strateške nuklearne arsenale drže u stanju visoke spremnosti, što znači da se nuklearno oružje može lansirati u kratkom roku.
Testiranja po svijetu
Kineski nuklearni arsenal narastao je od 350 bojevih glava u siječnju prošle godine do 410 u siječnju ove godine, kako se tvrdi.
Koja je uopće poanta testiranja?
Ako su sve tri zemlje zaustavile testiranja 90-ih, zašto ih ponovno pokrenuti?
Lewis vjeruje kako se time žele dobiti novi, moderniji podaci i računalni modeli o tome što nuklearna eksplozija zaista može učiniti. Pa zar to nije svima odavno jasno? SAD i Rusija provele su stotine testova, no Kina je provela samo 40-ak i ima značajno manje podataka.
Prva nuklearna sila svijeta, SAD, provela je 1.032 testa, prvi od kojih je proveden 1945., a posljednji 1992, pokazuju podaci UN-a. SSSR, i danas Rusija, proveo je 715 između 1949. i 1990. godine, a Kina 45 između 1964. i 1996.
Lewis vjeruje da i SAD i Kina i Rusija žele biti prve koje će razviti “egzotično” oružje budućnosti, što također stvara potrebu nuklearnih testiranja tih mogućih sustava.
Što je to „egzotično“ u oružju koji u trenu može ubiti stotine tisuća ljudi?
“Na rubu smo neke vrste SF budućnosti gdje se vraćamo svim tim užasnim idejama iz Hladnog rata,” upozorio je Lewis.
Primjera radi, evo podatka koji se odnosi samo na Francusku koja je na atolima Mururoi i Fangataufi u Francuskoj Polineziji, u periodu između 1966. i 1996. godine, izvela 193 nuklearna pokusa, s tim da je od 1966. do 1974. izvela i 41 nuklearni pokus u atmosferi. Ti su testovi lokalno stanovništvo, djelatnike koji su radili na njihovoj realizaciji, ali i francuske vojnike, izložili velikim količinama radijacije.
Prema dokumentima koji su do 2013. godine bili označeni kao tajni, znanstvenici su izračunali da su svi stanovnici Tahitija i Leewardskih otoka – njih otprilike 110 tisuća – samo zbog Centaure pokusa bili izloženi dozi radijacije koja je bila veća od jednog milisiverta. Tisuće vojnika su oboljeli, kažu podaci.
Jedan od primjera je i testiranje SAD-a u Nevadi 1951. godine. Tijekom ovog testiranja, 2.796 američkih vojnika je promatralo nuklearnu eksploziju s udaljenosti od 11 km. Nakon detonacije, 883 vojnika je naređeno otići tek 450 metara udaljenosti od epicentra eksplozije kako bi se utvrdili utjecaji radijacije na ljude.
Utjecaj je poznat obiteljma tih nesretnih ljudi, žrtvovanih u mahnitosti vladajuće politike.
Evo i podatka o najjačem nuklearnom oružju koje je ikad detonirano (barem prema poznatim podacima). To je bila ruska bomba pod nadimkom Car-bomba, projektirana na 100 Mt, ali zbog prevelikog rizika od zračenja i širenja radioaktivnih čestica atmosferom, izvedena je s polovičnom snagom (50 Mt).
Testirana je 30. listopada 1961. godine na otočju Novaja Zemlja u Rusiji (istom mjestu koje se navodi kao poligon za moguća nova ruska testiranja) kao demonstracija sovjetske moći i tehnologije u to vrijeme. Car-bomba imala je snagu oko 6.000 puta veću od bombe bačene na Hirošimu. Njezina eksplozija je bila toliko jaka, da je digla gljivu-oblak visine 64 kilometra. U trenutku detonacije nastala je vatrena kugla širine 8 kilometara. Sve zgrade, kuće, građevine i stabla u krugu od 55 kilometara su jednostavno sravnjene sa zemljom i uništene do neprepoznatljivosti. U krugu stotinama kilometara, drvene kuće su spaljene, betonske ostale bez pola zidova i svih vrata, prozora i krovova. Vrućina eksplozije je mogla prouzrokovati opekline trećeg stupnja u krugu od 300 kilometara, udar se osjetio u krugu od 700 kilometara, stakla prozora su popucala u krugu od 900 kilometara, uključujući u nekim mjestima u Finskoj i Norveškoj. Car-bomba je prouzrokovala potres 5,5 po Richteru, a udarni valovi su obišli zemlju 3 puta.
Treba li još?
Bum testiranje
