Svijet pokreće profit, a ne briga za očuvanje planete koja zasad nema alternativu za ljudsku vrstu. Takva je krilatica u osnovi životne i profesionalne filozofije onih 1 posto multimilijardera koji raspolažu s najvećim dijelom ukupnih resursa na Zemlji. I ratovi se vode zbog zaštite ključnih, visoko profitabilnih energetskih resursa, a ne tek zbog teritorija. Međunarodni znanstveno-stručni susret eksperata za plin koji su se okupili na svom 38. summitu u Opatiji nema u svom primarnom fokusu klimatske promjene i utjecaj fosilnih goriva na okoliš, nego – profit. Zbog toga su aktivisti Greenpeacea iz osam zemalja u znak prosvjeda prekinuli susret plinskih stručnjaka u Opatiji, među kojima je, po funkciji, kao ministar gospodarstva, a ne po svojoj stručnosti, bio i ministar Davor Filipović.
Prosvjednici su se naoružali transparentima s kojih su u svijet poslali bitne poruke poput “Plinski profit ubija klimu”, “Ne novim plinskim projektima”, ili “Jadransko sunce, ne fosilni plin”, i na taj način digli glas protiv najava novih planova ulaganja u plinske projekte i infrastrukturu koji s jedne strane ugrožavaju klimu, a s druge multipliciraju bogatstvo onih u čijim rukama su koncentrirane najveće količine tog energenta.
Voditeljica Greenpeacea Hrvatska, Petra Andrić u tom je smislu poručila:
“Plin je fosilno gorivo i njegova daljnja povećana upotreba vodi u još gore stanje klimatskih promjena. Ovakvi skupovi i njihova državna pokroviteljstva pokazuju da premijer Plenković i ministar Filipović ne misle ozbiljno kada govore o borbi protiv klimatskih promjena i njihovih sve težih posljedica u vidu poplava, suša, požara i poljoprivrednih šteta. U stvarnosti vidimo da se najveći projekti guraju u pravcu cementiranja i pogoršavanja tog stanja, s obzirom na najave i planove za nova državna ulaganja u projekte fosilne plinske infrastrukture.”
Priče o mjerama za sprječavanje alarmantnih klimatskih promjena koje opasno prijete čovječanstvu, samo su ispunjavanje puke forme, neke vrste političke korektnosti koja se očekuje od civiliziranih, modernih zajednica kao što je Europska Unija, no ispod te površne, deklaratorne zabrinutosti i dalje se kroje planovi kako povećati vlastite energetske potencijale, pa i one fosilne koji su za koju godinu trebali biti trajno ugašeni u korist očuvanja zdravlja ljudi i okoliša.
Nema većih licemjera od političara, a njihovo je licemjerje tim veće što su na svjetskoj (geo)političkoj karti važniji. To pokazuje i nedavni izvještaj Međunarodnog panela o klimatskim promjenama ( IPCC ), prenosi N1, koji je ukazao na dramatičnu klimatsku stvarnost, naglašavajući da je nužno prepoloviti globalne ugljične emisije do 2030. Na to su se zemlje članice EU i formalno obvezale. No, umjesto toga, pod maskom jedne od najvećih energetskih kriza, izazvane ratom u Ukrajini, fosilna industrija ostvaruje rekordne profite!
Sudeći po novom izvještaju Greenpeacea, plinske korporacije iskoristile su rusku agresiju na Ukrajinu da bi masno profitirale na uvozu ukapljenog plina, dugoročno vezujući Europsku Uniju za nepoželjne i nepotrebne fosilne projekte poput ovih novih, odnosno povećanih kapaciteta uvoznih LNG terminala ( a proširuje se i hrvatski LNG terminal na Krku, s čime se hrvatska vlada prepotentno razmeće kao svojim mega uspjehom i prvorazrednom zaslugom ), dugogodišnjih ugovora itd.
Plinski lobiji odigrali su lukavu igru i iskoristili situaciju krize, da plin, iz “tranzicijskog” prometnu u energent “sigurnosti”, produžujući mu time vijek, i cinično poentirajući na zamjeni teza zahvaljujući kojoj su potakli ogromna, neplanirana ulaganja u novu plinsku industriju. To podrazumijeva da se plin nastavlja dugoročno eksploatirati na štetu ubrzanih i opasnih klimatskih promjena i sve toksičnijeg okoliša. Prostor sigurnog života za čovjeka opasno se smanjuje u korist krupnog kapitala koji nastavlja svoj prljavi posao trovanja čovječanstva za “šaku dolara”. Ne razmišljajući o tome da će i sami postati žrtve vlastite pohlepe. Osim ako već nisu kupili kartu za Mars…
Kako pomiriti obveze koje EU promovira i na kojima inzistira kod svojih članica, a to znači eliminiranje fosilnog plina iz upotrebe najkasnije do 2035. godine, s interesima plinskog biznisa u kojem se vrti golem novac? Što je bilo s toliko propagiranim obnovljivim izvorima energije o kojima se u zadnje vrijeme govori sve tiše, sve marginalnije, gotovo sramežljivo, iako je jasno da su oni jedino jamstvo energetske neovisnosti i sigurnosti? Dakako, uz mjere opreza i što manje megalomanije! Hrvatska je u tom smislu zemlja ogromnih potencijala, pogotovo kada je riječ o energiji sunca ( solarnim elektranama ). No, apsurd je da je po korištenju tih potencijala na europskom dnu.
-Ostavimo plin tamo gdje mu je i mjesto – pod zemljom. Zato poručujemo ministru Filipoviću: jadransko sunce, a ne fosilni plin!- kazala je Petra Andrić, programska voditeljica Greenpeacea Hrvatska.
No, hoće li je u Hrvatskoj čuti? Nije li se upravo ministar Davor Filipović nedavno zaigrao pričom o predatorima koji Hrvatsku doživljavaju kao bankomat, misleći na kojekakve interesne lobije, a jedan od najjačih je bez sumnje plinski, da bi nakon tog “slobodnog istrčavanja” dobio po nosu od premijera Plenkovića koji je oprao ruke od svog ministra i njegova gnjeva prema predatorima. Bio to Petar ili Pavao ( Vujnovac, PPD , recimo ), što se tiče premijera, takve ne poznaje, a ako ih ministar Filipović zna, neka i kaže tko su. Od tada, Filipoviću više nije palo na pamet spomenuti predatore. Kao da su u zemlju propali.
U međuvremenu, šire se kapaciteti LNG terminala, plinski biznis cvjeta, a licemjerna politika u Bruxellesu kune se, unatoč tome, u održive, obnovljive izvore energije. Imamo li se čemu dobrome nadati? Teško.
