Kišna i melankolična subota možda je bila idealan dan za ostati kući. Mi smo odlučili izaći i donijeti vam četiri neispričane priče. U klubu Azimut prvo je otvorena izložba, a zatim je održan odličan koncert pa možemo zaključiti kako je subota u šibenskom Azimutu bila u znaku neumorne glazbenice i umjetnice Sare Renar koja slavi deset godina karijere.
Sara je prvo otvorila svoju pop up izložbu „Četiri bunara: neispričana priča” i tako opravdala dobivena sredstva od Ministarstva kulture koja su utrošena u ovaj zanimljiv digitalno- edukativni umjetnički projekt kojim je oživljena šibenska srednjovjekovna povijest, kroz četiri priče.
U uvodnom razgovoru kojim je moderirao novinar Marko Podrug predstavio je publici autoricu izložbe Saru Renar koja nam je približila proces nastanka izložbe od ideje do realizacije, kao i sve ono što joj je prethodilo.
– Ono što vidite su četiri plakata pokraj kojih se nalaze slušalice pomoću kojih možete čuti priču koja je nastajala mjesecima. Sama ideja začeta je za stolom kluba Azimut – priča nam Sara i nastavlja.
-Do ideje je došlo usred crne korone, u ljeto 2021. godine, i zahvaljujući Hrvoju Jelkoviću koji mi je rekao za aktualni natječaj Ministarstva kulture, digitalno-umjetničkog sadržaja. „Hajdemo to iskoristiti“ rekao je Hrvoje, i tako je bilo.
Neke osnovne konture projekta nastale su već to ljeto, a krajem osmog mjeseca, kad smo saznali da smo dobili sredstva za realizaciju projekta, krenulo je ozbiljno istraživanje šibenske povijesti i prostora bunara. Morala sam dobro proučiti šibensku povijest. Pokazalo se da se čovječanstvo kroz stoljeća bavi istim stvarima dok se samo mijenja tehnologija, zato se četiri kompozicije zovu: Voda i sol, Kuga i rat, Ljubav i ekonomija i Glazba i umjetnost.
Kako si konceptualno zamislila te četiri priče da bi ljudi znali što slušaju, upitao je moderator razgovora Marko Podrug autoricu.
– Kad stavite slušalice možete čuti kako svu muziku izvode šibenski glazbenici, dok kompletne dijaloge izgovaraju šibenski glumci i glumice. Snimala sam ljetnu orguljašku školu Pavla Mašića i snimala sam prekrasne ženske vokale iz glazbene škole Ivana Lukačića.
Sve to se događalo se prošlo ljeto u predivnoj crkvici sv. Duha. Ja sam više služila kao redatelj i aranžer. Tekst koji se izgovara je tekst koji je izvučen iz pisama Antuna Vrančića ili iz starih oporuka iz kojih možemo mnogo toga saznati o svakodnevnom životu, kao i što je mučilo Šibenčane u kasnom srednjem vijeku – priča nam Sara o procesu nastanka projekta i dodaje:
– Muzika koja se čuje kad stavite slušalice je glazba koju su skladali onodobni šibenski autori ili je sakralna glazba koju se vrlo vjerojatno moglo čuti u religijskim obredima u ono vrijeme. Ostatak zvučne slike, snimke mora i prirode su suvremene koje sam sama snimala – pojašnjava Sara Renar.
A odakle je sve crpila informacije, što je sve iščitala, koliko joj je trebalo vremena i je li sad sve naučila o Šibeniku i više nego što znamo mi, sami Šibenčani?
– Dosta sam naučila o gradnji katedrale, naime po struci sam arhitektica i zaista mi je bilo zanimljivo čitati da gradnja katedrale nije tekla drugačije od velikih građevinskih pothvata danas, što znači da kad ima novca i financija stvari idu kako treba, no kad zapne, gradilišta stoje. Zapravo je Juraj Dalmatinac došao u nadzor gradnje šibenskih bunara, dok je preko puta, gradnja šibenske katedrale stala. Važno je naglasiti da je veliki problem vode u Šibeniku u srednjem vijeku bio apsolutni prioritet, uz dužno poštovanje kulturnim stvarima, i onda se on naprosto prebacio na drugi posao dok mu se, ovaj prvi ne isplati. Eto, stvari se ne mijenjaju.
Moderator je upitao autoricu izložbe o značaju srednjovjekovnog Šibenika:
Kad bi radila anketu među ljudima na ulici i pitala kad je bilo zlatno doba Šibenika, rijetko tko bi rekao da je to bilo 15. ili 16. stoljeće. Jesi li ti uspjela shvatiti zašto je to bilo zlatno doba grada?
– Na jednom mjestu koncentriralo se izrazito puno značajnih povijesnih ličnosti kao što su Faust i Antun Vrančić. Neke stvari koje su se tada izgradile parirale su svjetskim zbivanjima i ostavile su strahovito značenje do danas – kaže Sara.
Kad je Općina Šibenik potpisala ugovor za gradnju ovih bunara bilo je pravo kvizaško pitanje za kraj.
– 1446. godine – odgovorila je Sara i nastavila sa zahvalama sudionicima projekta i svim drugima koji su pridonijeli u njegovom ostvarenju.
Stavili smo slušalice i poslušali smo četiri priče koje možete čuti i ako posjetite stranice Muzeja grada Šibenika, koji je sada bogatiji za još jedan projekt.
Ako poslušate priču „Kuga i rat“ saznat čete zašto je srednjovjekovnim Šibenčanima bilo zabranjeno ljubiti leševe. Zanimljivi su i obiteljski odnosi u obitelji Vrančić iz priče „Ljubav i ekonomija“ koja je nastala zahvaljujući pismima Antuna Vrančića upućenima nećaku Faustu Vrančiću.
Partner projekta je Muzej Grada Šibenika, a četiri priče možete poslušati na ovom linku:
http://www.muzej-sibenik.hr/hrv/cetiri-bunara-neispricana-prica.asp
