I na sam Uskrs, predsjednik Vlade Andrej Plenković nije uspio odoljeti porivu da se zajedljivo očeše o predsjednika Zorana Milanovića. Da naglasi razliku između njih dvojice u rejtingu koji imaju u međunarodnoj zajednici. Bogobojazno je odslušao uskrsnu misu koju je vodio kardinal Josip Bozanić, naglasio važnost njegovih poruka kršćanske solidarnosti s najpotrebitijima, a onda komentirao i spekulacije o njegovoj kandidaturi za glavnog tajnika NATO-a…
Izdvojio je i poruku političarima da vode računa o onima kojima je najteže, više zato da bi se pohvalio kako njegova vlada itekako nastoji, nizom socijalnih mjera koje kontinuirano provodi, itekako olakšati život građanima koji su u najvećoj potrebi, najavio dolazak francuskih Rafala i prije predviđenog roka ( u prvoj polovini 2024. ), što je za njega sasvim očekivano, jer avioni ne stižu svi odjednom, pa je očekivano, kazao je, da prvi stignu već početkom 2024. Sve pripreme za preuzimanje francuskih borbenih aviona teku jako dobro, piloti, tehničari i mehaničari se obučavaju i kada avioni dođu, sve će biti kako treba, da bi se ova strateška odluka koja se čekala desteljećima, sve do Plenkovićevog dolaska na čelo Vlade, naravno, provela na najbolji mogući način.
A sve to rečeno je da bi mogao poentirati na temi koja, očito kod njega stvara novu dozu samozadovoljstva, pa ma što se dogodilo, već i sama činjenica da su zapadni mediji spekulirali o njemu kao mogućem ozbiljnom kandidatu za nasljednika Jensa Stoltenberga na mjestu glavnog tajnika NATO-a, godi njegovom egu.
Komentirajući švedske medije koji su objavili da je jedan od kandidata za novog glavnog tajnika NATO-a, ali i izjavu šefa države da bi trebalo “izbjeći to da se datum izbora prilagođava potrebama predsjednika Vlade i njegovoj ambiciji da se ubaci u neko visoko međunarodno tijelo”, protiv čega inače, Milanović, navodno, nema ništa protiv, Plenković je zajedljivo kazao:
-Meni se čini da su se švedski mediji zabunili, oni su mislili na Milanovića, budući je snažno podržavao Švedsku oko ulaska u NATO, a i inače zastupa vrlo jasne prozapadne, transatlantske stavove pa ga jedva čekaju u sjedištu NATO-a– likujući će Plenković.
Zapravo je htio reći, pa tko bi drugi mogao biti kandidat za tako važnu međunarodnu političku poziciju, zar možda Milanović?! Poanta je u tome da se i u ovoj prigodi podvuče razlika između njih dvojice i ugleda koji uživaju u međunarodnoj zajednici.