Na današnji dan, prije sto i jednu godinu, rođena je književnica Vesna Parun, koja je, s obzirom na doprinos književnosti, u Šibeniku pomalo zapostavljena. Prije mjesec dana, udruga turističkih vodiča „Mihovil“ je povodom Međunarodnog dana žena organizirala tematsku turu „Šibenska cura“ posvećenu osebujnim šibenskim ženama koje su pomicale granice društva. Tako je u interesantnom razgledu namijenjenom Šibenčanima, turistička vodičica Vinka Skorić posvetila petnaestak minuta razgleda Vesni Parun, kao istaknutoj „Šibenskoj curi“.
U predvečerje, na terasi četiri bunara, Vinka Skorić pričala je o interesantnom životu Vesne Parun uz dirljivu recitaciju njezinih pjesama tako da su posjetioci ture, mahom Šibenčanke, uživali i u poeziji. Odlučili smo priču o Vesni Parun sačuvati i iskoristiti je baš danas, na njezin rođendan.
– Rođena je u ljetnikovcu grofova Zuliani, na rtu otoka Zlarina i nije slučajno da se ime Vesna rimuje s imenicom pjesma. Ona je zapravo bila prva pjesnikinja freelancerica i nomad te pokretačica promjena. Ono što javnost toliko i ne zna je da je i slikala. Nikad nije dobila zasluženo priznanje institucija. Bez pardona je bivala upravo žena, nije se bojala reći svoje mišljenje te je utkala put mnogim drugim hrvatskim književnicama. Vesna Parun zaslužila je svoje mjesto u redovima „Šibenskih cura“ kako bi je se sjećali, čitali njezine stihove i pričali o njenom nadasve uzbudljivom životu te je tako oteli zaboravu. Evo, tek jedna od njezinih pjesama za vječnost:
Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.
