Licemjerje i demagogija odavno su standard u hrvatskoj politici. Da je “standardan” ovih dana dokazuje i pulski gradonačelnik Filip Zoričić zabranama “nepoćudne muzike” u javnim, gradskim prostorima, neće “narodnjake” u svoju butigu. Prvi su “pali” Kuliš, Bekuta, Keba, Mićanović, a pridružili su im se, navodno, i Mejaši. Gradonačelnik s istančanim senzibilitetom za očuvanje pulskog gradskog mentaliteta čiji glazbeni ukus ne korespondira s takvim, kavanskim izričajem, kaže da ne zna, nije čuo ni za kakvu zabranu. No, Mejaši tvrde da su ih organizatori obavijestili da im je koncert –otkazan! Birtijaška muzika, navodno, narušava urbani identitet istarskog središta…
Ma što gradonačelnik Zoričić govorio, čini se da je Mejašima, nota bene hrvatskom tamburaškom sastavu, Grad odbio dati dozvolu za koncert koji su trebali održati 1. srpnja. Tako ih je obavijestio organizator nesuđenog koncerta, kojemu je, navodno, rečeno da sviraju birtijašku muziku kojoj nije mjesto u prostorima kojima gospodari Grad Pula!
Mejaši se čudom čude. Birtijaška muzika? Pa što vam je ljudi?! Mi sviramo najveće hrvatske glazbene hitove. Kome smeta tradicionalna tamburaška glazba?, pitaju se u nedoumici što su se i sami našli na popisu onih koji u Pulu nisu dobrodošli. Osim ako neće nastupati po privatnim kavanama i klubovima, pravda se gradonačelnik Pule.
Kako piše Index.hr, Zoričić tvrdi da on nije zabranio koncert, prvi put čuje za zabranu Mejaša.
No, onaj tko je jednom posegnuo za zabranom jedne vrste glazbe, upustio se u opasan posao koji neće stati tek tako. U Puli je počelo sa zabranom Thompsonovog koncerta, ali razlozi su bili sasvim druge naravi, ideološki, promicanje nacionalizma i govora mržnje.
Pa su na red došli “narodnjaci” producentske kuće Hiljadarka, sada su “na tapetu” Mejaši, a tko je sljedeći? I po kojim to kriterijima se selekcionira poćudna od nepoćudne glazbe? Po Zoričićevim?
Ako je pulski gradonačelnik “filter” za glazbeni trash, onda je sve to puka demagoška, farizejska lakrdija, jer, kako vidimo društvene mreže gotovo su pregorjele od videa na kojem Filip Zoričić uživa uz “narodnjake”, pardon, uz sevdah Halida Bešlića.
Uhvaćen “na djelu” kako se široko osmjehuje ozaren zvucima harmonike i Halidovom pjesmom, Zoričić je brzo ponudio objašnjenje za vlastitu “bipolarnost”. Ne dijeli, kaže, ljude po tome tko sluša koju glazbu, svi su slobodni slušati što žele, i nije jednom, nego puno puta privatno slušao “narodnjake” u nekom klubu. Ali turbofolku nije mjesto u javnim gradskim prostorima. Ima dovoljno privatnih kavana i klubova gdje slobodno mogu nastupati, pa nek’izvole, ponavlja već poznati stav pulski gradonačelnik, naglašavajući da je Pula inkluzivan grad u kojem svatko može izvoditi svoju glazbu za svoju publiku.
Otkud ideja političarima da su oni mjera glazbenog ukusa naroda, ili još gore, da ga imaju pravo nametati svojim sugrađanima?
Jer, ne radi se ovdje više samo o “narodnjacima” i “kavanskim pjevačima”, ili tamburašima, ta se politička glazbena diktatura širi poput kuge, pa je nedavno u Kutini zatražena zabrana koncerta metalaca. Jer, da su sotonisti, veličaju vraga i mračne sile…
Čudoredni lokalni HSS-ovac u objavi na Facebooku užasnut je napisao:
-Dragi prijatelji, ja čitam i ne vjerujem! U noći s Velike Subote na Uskrs (8. 4. 2023. godine) u kutinskoj Baraci će se održati koncert Heretic Feast. Godinama se naši novci ulažu u Baraku da bi se onda na najveći kršćanski blagdan veličao mrak, vrag i sve mračne sile. Ovo nije slučajno izabran termin. Otvorite prilog i pogledajte najave bendova. Ja sam zbilja tolerantan, ali ovo je prestrašno! Mislite o meni što hoćete, ali umjesto da veličaju svjetlo i nadu, oni veličaju zlo. Ja se moram javno usprotiviti tome- konsterniran je bio mogućim “sotonističkim koncertom” u svom gradu lokalni kutinski političar. Pisao je tim povodom i kutinskom gradonačelniku Zlatku Babiću zahtijevajući informacije o tome tko je organizatorima dao dozvolu za koncert te ustvrdio da je Heretic Feast uvreda za većinu Kutinjana koji su katolici.
Naknadno se ipak dijelom korigirao, HSS-ovski podsjetio da nas samo” vjera u Boga i (seljačka) sloga mogu odmaknuti od ove dekadencije koja vlada svuda oko nas” te sugerirao da se datum održavanja koncerta pomakne, što bi bio prihvatljiv kompromis s kojim bi svi mogli živjeti, napisao je ipak pomirljivijim tonom.
Hoće li sutra nekom političaru zasmetati koncert hard rocka ili punka, pa će smjerno izdati zabranu njihova nastupa u “svom selu”, a potom se pridružiti svojoj ekipi na raspojasanom narodnjačkom tulumu? Jer, što bi rekao pulski šerif Filip Zoričić, to je privatno druženje, i to može.
Jesmo li zbilja došli dotle da političari narodu propisuju koja je glazba dozvoljena, a koja je zabranjena, pritom smatrajući da oni mogu što hoće, a narod ono što im oni dopuste?
Zar zbilja nemaju pametnijeg posla, ili naprosto- pameti?
Filip Zoričić
