Za Istru znaju reći kako je to kao neka druga Hrvatska. Kako je zbilja uređena, kako su ljudi puno ljubazniji i kulturniji nego drugdje, kako je mudro prosperitetna, kako je ekološki očuvana, zelena… itd. Ali nije Istra baš slučajno i dalje zelena i zelenija nego neki drugi dijelovi Hrvatske, poput dalmatinske obale, a koja je zbog nerazumnih turističkih i drugih projekata i brutalnih privatnih interesa značajnijm dijelom već prilično devastirana.
Neki u Istri se nasmiju na ovakvu percepciju Istre i upozoravaju kako to baš i nije tako. Ali poznavatelji istarskih prilika i neprilika znaju kako je Istra doista zelenija dobrim dijelom i zbog istaknutije zelene i općenite građanske svijesti, ali i građanskog udruženja Zelena Istra, jedne od najaktivnijih ekoloških udruga u Hrvatskoj. Konstantnu brigu oko očuvanja istarskih ekoloških i društvenih vrijednosti vodili su i vode upravo entuzijasti udruženi u Zelenu Istru, udrugu sa sjedištem u Puli, te su, to je jasno mnogima, uspjeli dovesti u pitanje realizaciju neke od potencijalno vrlo štetnih projekata koji su se nametali, a koji su se, ukratko, u snažnoj sprezi tzv. poduzetnika i lokalne i državne vlasti, namjerili okoristiti javnim resursima za potrebe privatnih interesa.
Dušica Radojčić na biciklu
U Istri pak znaju kako je Istra zelenija zahvaljujući i Dušici Radojčić, dugogodišnjoj predsjednici Zelene Istre, ženi iznimne energije, marljivosti, znanja, upornosti, nepokolebljivosti i smjernosti u borbi za javni interes građana Istre i Hrvatske. Zbog neumornog aktivističkog djelovanja za Dušicu dobro zna i lokalna politička vrhuška, ponajviše istarski vladari iz IDS-a kojega neki zovu i istarski HDZ, a onda i aktualne pulske vlasti koju predvodi trenutačni gradonačelnik Filip Zoričić sa satelitima.
Za Dušicu Radojčić je šira javnost doznala i kad je na posljednjim lokalnim izborima postala predsjednica pulskog Gradskog vijeća u okviru platforme Možemo! Bilo je to iznenađenje za mnoge, no ne i one koji su znali za njezin ugled među građanima Istre i Pule. Osvjedočena borkinja za javne interese i kolege su dobili povjerenje značajnog broja građana, no to nije spriječilo pulske vlasti da političkim manevrom nedavno svrgnu Radojčić s mjesta predsjednice Gradskog vijeća. Razlog tome je, nema sumnje više nigdje, Dušičino zalaganje oko preispitivanja projekta gradnje hotelskog kompleksa na Valkanama u jednom od najljepših i najzelenijih dijelova Pule, na Lungomareu, kao i poticanja referenduma na kojem su se građani Pule izjašnjavali žele li takvo što ili ne. Referendum, kako je poznato, nije uspio jer na njega nije izašla natpolovična većina građana Pula, pa je oko 10 tisuća glasova protiv hotela odbačeno kao nebitno.
Zamisao o razgovoru s Dušicom Radojčić u rubrici koja bi se bavila istaknutim ženama koje iza sebe imaju značajna postignuća na polju svojega djelovanja potiče odavna, znatno ranije nego li se, silom neprilika, odlučila da iz sfere aktivizma ipak krene u područje političkog djelovanja.
Zbog njezina političkog angažmana ta je ideja odgođena, jer mi na Trisu nerado dajemo prevelik prostor političarima prije nego li to zasluže svojim djelovanjem. No u novim okolnostima se ponovno javlja potreba za razgovor s Dušicom Radojčić.
Dušica Radojčić, rođena Puležanka, srednju školu je završila u smjeru novinski izvjestitelj, a potom je diplomirala politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1985. godine. Nakon fakulteta dulje od desetljeća živi i radi u Italiji, te kraće vrijeme u Španjolskoj.
Dušica voli putovati svojim motociklom
Odlučuje se potom na povratak u Pulu. Kako se neko vrijeme aktivno bavila ronjenjem, te je, kako se ističe, stekla duboki uvid u stanje obale i podmorja, to postaje jedan od motiva njezinog angažmana u okolišnoj udruzi Zelena Istra, koja u to vrijeme okuplja samo volontere. Uspješno prikuplja sredstva i pretvara Zelenu Istru u okolišnu organizaciju s profesionalnim timom prepoznatljivu u cijeloj državi, a sama postaje istaknuta aktivistkinja. Predsjednica Zelene Istre postaje 2002. godine i ostaje na toj funkciji do 2020. godine.
U udruzi vodi dva dugoročna programa – Demokratizacija i dobro upravljanje i Okolišna demokracija. Glavna područja njenog interesa su procjena utjecaja na okoliš i sudjelovanje javnosti u donošenju odluka, pa je nedvojbeno i njezina velika zasluga što građani Istre imaju značajno veći senzibilitet sudjelovanja i reagiranja u slučajevima projekata koji prijete ugrozom okoliša i javnih interesa. Uspješno je prijavila i provela brojne projekte koji se odnose na sudjelovanje javnosti u odlučivanju, procjenu utjecaja na okoliš, otpad i zaštitu prirode. Pomogla je mnogim građanskim inicijativama u njihovoj borbi za bolji okoliš. Od 2008. godine pa do nedavno je bila predsjednica Koordinacije Društvenog centra Rojc , mješovitog civilno-javnog tijela upravljanja u prostru bivše vojarne, a koja je postala jedinstven primjer u Hrvatskoj u kojem je jedan zapušteni javni prostor uspješno pretvoren u epicentar djelovanja civilnog društva.
Pojašnjenja radi, Društveni centar Rojc u centru Pule, najveća zgrada u gradu površine 16.739 m2, s unutarnjim dvorištem, besplatnim parkingom, sportskim igralištima i zelenim površinama, danas je dom 106 udruga. Sve imaju sklopljene ugovore o korištenju prostora, a jedina obaveza udruga je plaćanje troškova električne energije, te naknade za prostor od oko 2,50 kn/1 m2.
Redakcija Radio Rojca: za dobar radio trebaju dobre ideje i dobri ljudi, a ne puno novca (foto TRIS/G. Šimac)
To je mjesto u kojemu danas ˝žive˝ i rade udruge civilnog društva iz djelatnosti kulture, sporta, psihosocijalne skrbi i zdravstva, djece i mladih, skrbi o osobama s posebnim potrebama, zaštite okoliša, tehničke kulture, nacionalnih manjina i ostalih djelatnosti.
Tu je i Radio Rojc, kao nezavisni medij zajednice, pa Re-Geppetto, prva popravljaonicu starih stvari (REuse centar) koju su pokrenule i vode udruge.
Ovaj uvod bi mogao trajati u nedogled kada bi se samo nabrojali brojni slučajevi ugroze javnih dobara i građanskih prava u kojima je Dušica Radojčić aktivno sudjelovala u smislu osvješćivanja javnosti. Prenamjena poluotoka Muzila, gradnja golf igrališta i apartmanskih naselja, problematika lošeg zbrinjavanja otpada, privatizacija obale, plaža, javnih prostora, ugroze okoliša na svim razinama… itd.
O djelovanju Dušice Radojčić sam više doznao prije više godina baš prilikom posjeta Rojcu, i bio zapanjen tamošnjim građanskim postignućima, još uvijek i još zadugo nezamislivim u drugim hrvatskim sredinama. Njezin angažman je bio upečatljiv i tijekom kasnijih prosvjednih zbivanja i javnih tribina u okviru događanja pri kojima su se građani Hrvatske, možda i prvi put nakon rata, zdušno ujedinili protiv namjere da čitav hrvatski Jadran postane mjesto na kojem će se masovno bušiti i eksploatirati nafta i plin, poznatijih kao S.O.S za Jadran.
Od toga se srećom, valjda zauvijek, odustalo. No prijetnje javnom interesu su, vidimo to, sveprisutne i danas.
Dušica Radojčić, je vjerojatno jedna od upućenijih u tu problematiku, pa je zato odmah pitam kako vidi budućnost Hrvatske s tim u vezi.
Dušica Radojčić
-Dušice, s obzirom na vaše dugogodišnje iskustvo u građanskom aktivizmu, a sada ponešto i u politici, što vi mislite, ima li šanse za nas? Ima li šanse da se doista spriječe nebrojeni projekti koji imaju za cilj eksploataciju javnih dobara protiv volje i interesa građana ove zemlje?
Ako govorimo o aktivizmu, imamo puno primjera uspješnosti kolektivnog djelovanja građana, npr. zaustavljen je projekt Družba Adria kojim se ruska nafta trebala izvoziti na svjetska tržišta Jadranskim morem, zaustavljena je eksploatacija nafte u Jadranskom moru, zaustavljena je privatizacija autocesta itd. I lokalnih je primjera puno. No, umjesto da briga o zajedničkom i javnom, uvjeti za dostojanstveni rad, briga o okolišu ili briga o najslabijima u društvu postanu dio politike vlasti, još su uvijek za promjenu u tim poljima potrebni aktivisti. Ja u mogućnost promjene vjerujem, inače ne bi tome posvetila 20 godina svog života i rada. Danas predstavljam politiku koja svoju snagu crpi upravo iz takvih kolektivnih napora da se zaštiti javni interes. Materijalni interesi pojedinaca često utječu na političke odluke, u Puli to svakodnevno gledamo, a otpor se događa povremeno, samo u nekim slučajevima. Putem politike pokušavam osvijestiti javnost o toj svakodnevnoj korupciji, uništavanju javnog radi privatnog interesa. I nadam se da će ljudi shvatiti da briga o zajednici i javnom interesu može postati vladajuća.
-Možda pitanje nema smisla, odnosno nije lako dati smisleni odgovor… ali kako se i može li se uopće građane Hrvatske potaći da aktivnije sudjeluju u odlučivanju o vlastitoj sudbini, kako se to kaže?
Mislim da dobar dio građana smatra da nema tu snagu. Apatija, nezainteresiranost i pristajanje željena su posljedica vladajuće politike u Hrvatskoj, koja se dobrim dijelom manifestira i putem javnih medija. Ljudi na sebe gledaju kao izolirane pojedince, a pojedinačno nitko nema snagu za promjenu. U svijesti o zajednici i solidarnosti je ključ uspjeha. Za mene je bilo važno iskustvo jednog studijskog putovanja u talijanske regije Abruzzo i Marche gdje sam istraživala što dovodi do toga da u prosvjedu protiv bušenja nafte u Jadranu u gradu Lanciano, koji ima 35.000 stanovnika, sudjeluje prvi puta 40.000 , a drugi puta čak 60.000 građana. Odgovor sam pronašla u samoorganiziranju lokalnih interesnih skupina i njihovom povezivanju radi obrane interesa zajednice. Veliki broj stanovnika članovi su zadruga (npr. vinara), udruga, cehovskih udruženja (npr. ugostitelja, hotelijera) itd. Oni su davno shvatili da njihov prosperitet ovisi o prosperitetu zajednice i svi zajedno, iskazujući veliku solidarnost, staju u obranu kvalitete okoliša koja im osigurava da na njoj grade svoje poslove i kvalitetan život. Naročito me priča o zadrugama “pogodila”, koliko su brojne, koliko je brojno njihovo članstvo i kakve prednosti takav oblik samoorganiziranja stvara na tržištu i koliko doprinosi stvaranju svijesti o zajednici.
U svom nekad aktivističkom, a danas političkom djelovanju potičem upravo to – aktivno sudjelovanje građana u odlučivanju o vlastitoj sudbini. Ljudi nam se javljaju, nude pomoć i svoja stručna znanja – svojim smo ih djelovanjem potaknuli na angažman i podršku.
Referendum protiv gradnje hotela na Lungomareu u listopadu ove godine pokazao je na najzorniji način razvijenost demokracije u našem gradu. Građanska inicijativa uspjela je samostalno organizirati cijelu kampanju i udovoljiti teškim zakonskim uvjetima. Niti jedna politička opcija osim Možemo! nije podržala referendum, vladajuća koalicija bila je otvoreno protiv njega, zajedno s investitorom koji je potrošio puno novaca da Puležanke i Puležane nagovori da ostanu doma. Bez obzira na to, 10.000 ljudi nije nasjelo i na referendumu je glasalo protiv. Velika je to snaga, u nekoj drugoj zemlji s tim bi se brojkama referendum smatrao uspješnim. No, u Hrvatskoj su najveća prepreka referendumima odredbe samog zakona o referendumu, koji zahtijeva izlaznost koja se ne postiže ni na izborima.
Postojanje slobodnih medija, poput vašeg, neizostavni su alat promjene. Kao lokalni primjer istaknula bih portal Istra24 i Radio Rojc koji ispunjavanju svoju ulogu kritičkog preispitivanja politike, doprinoseći stvaranju kritične mase građana potrebne za promjenu.
Dušica pod morem u skupini ronioca
–Vjerojatno su vas to već pitali. Ali, što je u vašem slučaju bila prijelomno kada ste se nakon višedesetljetnih napora u borbi protiv štetnih politika odlučili naći s ‘druge strane’, odnosno aktivirati se u politici. U Hrvatskoj i dalje postoji negativno prevladavajuće stajalište među ljudima koji bi mogli dati svoj doprinos pluralizaciji političke scene – kako je to besmisleno, te kako je jalov posao trošiti energiju u borbi protiv moćne mašinerije dobro ukopanih politički skupina poput HDZ-a, IDS-a, SDP-a i slično…
Veliki je izazov vjerovati u politiku u Hrvatskoj nakon 30 godina HDZ-a i vladavine obilježene korupcijom (ne znam postoji li još neka država u EU gdje je 15 ministara neke vlade moralo otići zbog korupcijskih afera) ili kod nas IDS-a, lokalne inačice HDZ-ovog modela vladanja. Zbog takvog iskustva danas često možemo čuti da su svi političari isti, a pri tome se misli da se u politiku ulazi zbog vlastitih materijalnih interesa i da se u njihovom ostvarivanju ne biraju sredstva.
Za mene je prijelomna bila ideja o stvaranju nove političke platforme Možemo! Radilo se o ljudima koji su se prethodno iskazali u borbama za javni interes i čija me odluka o prelasku u politiku ohrabrila. U politiku su ušli iz istog razloga kao i ja, a prethodna dugogodišnja suradnja uvjerila me da se radi o ljudima koji su sposobni mijenjati gradske i nacionalnu politiku i koji će ostati principijelni oko svojih borbi. Dugo smo čekali da se pojavi netko u hrvatskoj politici, a onda smo shvatili da smo taj netko – mi. Stranku smo stvorili s ambicijom kvalitetnog dugoročnog djelovanja zasnovanog na lijevo-zelenim politikama, opcija koja do Možemo! u Hrvatskoj nije postojala.
Na posljednjim se izborima pokazalo da se korumpirane stranačke mašinerije mogu skidati s vlasti. Pula je samo jedan od slučajeva. Ali Pula je dobar primjer za još jednu pojavu u politici zbog koje nepovjerenje u politiku opstaje. S vlasti je skinut IDS, a za gradonačelnika izabran “nezavisni” od kojeg se puno očekivalo, a koji je vrlo brzo pokazao neznanje, nesposobnost i zastupanje privatnih umjesto javnih interesa, pa je i razočaranje još veće.
Dušica na površini mora
–Čini se kako se posljednje vrijeme takvo što ipak mijenja. Na primjerima nekoliko hrvatskih gradova dogodile su se donedavno nezamislive promjene na političkoj pozornici. Na neka ključna mjesta su došli ljudi poput vas, a koji donedavno nisu bili uvaljani, niti su imali ikakve bitnije poveznice a pogotovo ne koristi od politike, već dolaze iz posve drugih poslovnih i životnih ambijenata… Je li to ipak nagovještaj nekih drukčijih vremena?
Pa to je ono što dobar dio građana i želi, nove čiste ljude u politici. Još uvijek postoji nepovjerenje prema onima koji u politiku ulaze bez ambicije za stjecanjem neke koristi, koji žele uređenije, pravednije, zdravije i uspješnije društvo. Često čujem da su svi političari isti. Izgleda da treba neko vrijeme da im dokažemo da to nije istina.
-Ulazak u politiku za sobom nekima nosi i neke neželjene posljedice, posebice ako djeluju van struje i suprotstavljaju se interesima tzv. moćnika. U vašem slučaju mogla se uočiti hajka u medijima protiv vas. Mediji koji se i ne trude skrivati kako otvoreno propagiraju političke moćnike, te zastupaju interes s njima vezanih poduzetničkih krugova napadali su vas… Kako ste se nosili s time? Jeste li se zapitali pa šta meni ovo sve treba? Ili ste očekivali takvo što?
Ma možda bi množinu trebalo zamijeniti jedninom – radi se o napadima Glasa Istre, čiji sam način pisanja i financiranja kritizirala i koji znaju da bi dolaskom na vlast Možemo! izgubili mnogo. Dio su već izgubili, a to je milijun kuna koje su svake godine dobivali od IDS-a da bi im glancali imidž. Dok smo, kratko, bili dio koalicijske vlasti uspjeli smo financiranje medija učiniti transparentnim putem javnog natječaja. Sada se novi gradonačelnik ponovo vraća na financiranje Glasa Istre mimo natječaja.
Već u predizbornoj kampanji nastojali su spinovima stvoriti negativnu sliku o meni, glavni je urednik uložio veliki trud i puno prostora u to. Gotovo da su mi postavili metu na leđa. Radi se čovjeku koji ima nekoliko presuda Suda časti Hrvatskog novinarskog društva, nad čijim se “novinarstvom” zgražaju svi. Naravno da takvo pisanje o meni u najmanju ruku zbunjuje ljude koji politiku prate površno. Najčešće pitanje poznanika je upravo “kako se nosiš s time, svaka ti čast”. A ja odgovaram da se dobro nosim s time, da je žestina napada dokaz da je politika koju predstavljam za one koji su privatne interese ostvarivali putem politike – opasna. Dakle, na dobrom sam putu.
Dušica pored mora
-Naposlijetku, s obzirom da ova rubrika nosi naziv ‘Žena’, što mislite je li vašim političkim neistomišljenicima olakšalo prostor za nasrtaje i to što ste, kako bi se to reklo, nezaštićena žena, a kojoj ne drži leđa nikakva velika politička stranka ili tko ili što već?
Broj femicida i količina nasilja u obitelji govori nam nešto o tome kakav je još uvijek položaj žena u našem društvu. Nasilnika očito ima i među novinarima.
-Smatrate li kako je ženama u hrvatskoj politici, odnosno općenito u društvu, doista teže ostvariti zamišljene ciljeve, ili je to predrasuda na koju se ne treba osvrtati? Imate li kakvu poruku za žene koje bi željele dati svoj doprinos ali im možda još uvijek nedostaje odvažnosti i odlučnosti?
Postoje vanjske barijere napredovanju odnosno ostvarivanju potencijala sposobnih žena, ali se meni čini da su one najveće prepreke one unutarnje prirode. Način odgoja, patrijarhalne vrijednosti, sve to utječe na to da žene češće sumnjaju u svoje kvalitete i sposobnosti, da im se uloge nameću umjesto da to bude stvar njihova izbora. Danas već ima toliko žena koje mogu biti uzor u svakom polju. Vi pišete o njima, pa i vaša “kap pomaže tkati” promjenu.
Dušica Radojčić (foto TRIS/G. Šimac)
