Ledenjaci na Zemlji se tope ubrzano, kao sladoled na podnevnom suncu – to je manje više poznata činjenica. No čini se kako se svjetski ledenjaci, uslijed već opjevanih klimatskih promjena, tope i puno brže nego se mislilo. Ledenjaci u Dolomitima u Italiji, Nacionalnom parku Yellowstone u Sjedinjenim Američkim Državama i na planini Kilimandžaro u Tanzaniji vjerojatno će nestati do – 2050. godine, objavio je UNESCO. Dakle, za nešto više od dva desetljeća tamo više – neće biti ledenjaka.
Trećina svih ledenjaka navedenih kao područja svjetske baštine UNESCO-a do tada će nestati kao rezultat globalnog zatopljenja, navodi se u izvješću koje su u objavili UNESCO sa sjedištem u Parizu i Svjetska unija za zaštitu prirode (IUCN).
Ti ledenjaci već gube 58 milijardi tona leda svake godine. Postoji oko 18.600 ledenjaka raspoređenih na 50 različitih mjesta svjetske baštine diljem svijeta, prema UNESCO-u. Zajedno, ti ledenjaci pokrivaju otprilike 66.000 četvornih kilometara i čine oko 10 posto svjetske površine ledenjaka.
Topivi ledenjak na Himalajama (foto TRIS/G. Šimac)
Ledenjaci se od 2000. brže tope zbog veće emisije CO2. Dvije trećine preostalih ledenjaka na područjima svjetske baštine još bi se moglo spasiti ako se naporima u borbi protiv globalnog zatopljenja ograniči porast temperatura na manje od 1,5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijsko doba.
Stručnjaci, međutim, tvrde da bi samo radikalne mjere i veliki globalni politički angažman mogli zadržati rastuće temperature ispod porasta od 1,5 stupnjeva.
Glavna direktorica UNESCO-a Audrey Azoulay opisala je izvješće kao “poziv na akciju” svijeta u borbi protiv klimatskih promjena uoči međunarodne konferencije o klimi COP27 u Egiptu.
Led na Himalajama nestaje (foto TRIS/G. Šimac)
“Samo brzo smanjenje naših razina emisija CO2 može spasiti ledenjake i iznimnu biološku raznolikost koja o njima ovisi”, rekla je Azoulay.
Inače, pretpostavlja se da se u ledenjacima nalazi 69% svjetskih zaliha slatke vode. Za usporedbu, vode jezera, rijeka i močvara sadrže svega 0,3%.
Kad bi se svaki ledenjak i ledena ploča na Zemlji odjednom otopili, globalna razina mora porasla bi oko 80 metara. Karta svijeta izgledala bi posve drugačija, a brojni veliki gradovi bi se našli pod morem.
Najveći ledenjak na Zemlji širok je 96 kilometara i dug oko 435 kilometara, nalazi se na Antarktiku i zove se Lambert – po Bruceu P. Lambertu, australskom kartografu koji je kartirao to područje 1950-ih.
Danas ledenjački led pokriva oko 15 milijuna četvornih kilometara površine ili 10% ukupne površine Zemlje.
Sutra će te brojke biti manje.
Bazni kamp Mount Everest nadomak ledenjaka (foto TRIS/G. Šimac)
Prizor iz podnožja Everesta(foto TRIS/G. Šimac)
(foto TRIS/G. Šimac)
