Neovisni novinarski portal
2.2.2023.
boljitak / političarenje / Vlada
Dužnosničke povišice i demagogija: Svaka kuna javnog novca koja odlazi na neke od Plenkovićevih ministara ili saborskih zastupnika  – previše je!

Dužnosničke povišice i demagogija:
Svaka kuna javnog novca koja odlazi na neke od Plenkovićevih ministara ili saborskih zastupnika – previše je!

Rast plaća državnim dužnosnicima, baš zgodan božićni dar premijera samome sebi, kolegama u vladi, saborskim zastupnicima, ustavnim sucima, neizbježno  i predsjedniku Republike i svim ostalom dužnosnicima, Andrej Plenković smatra ispravljanjem nepravde. Jer, otkako su njegovom milošću povećane plaće državnim službenicima, dogodilo se, žali se, da neki ministri sada imaju manje plaće od službenika. A to nije dobro i nije normalno, smatra naš pravdoljubivi premijer kojemu će ovom izmjenom zakona, kao i njegovim visokoproduktivnim ministrima, plaća biti podebljana za oko 1500 kuna, zastupnicima za oko tisuću, šefu države 1800, a ustavnim sucima, koji se ubijaju od posla, sasvim opravdano, hm, za oko tri tisuće kuna…

Sve to pod motom izjednačavanja dužnosničke osnovice s osnovicom plaća državnih službenika. Veli premijer kako je to nužno jer nakon povećanja plaća službenicima za 30 posto neki od njih sada imaju veće plaće od ministara. A to se, pak, ne smije dopustiti. Pa će, prema prijedlogu koji je Vlada uputila u Sabor,  povišica za neke državne dužnosnike, recimo, ustavne suce, biti veća od mirovine koju prima 750 tisuća hrvatskih umirovljenika. A Plenković tvrdi da je problematiziranje dužnosničkih povišica obična demagogija!

Možda bi i bila demagogija da se povećanje plaća dovodi u pitanje samo zato što su dužnosnici. Jer, objektivno, hrvatski dužnosnici nisu preplaćeni, njihova službena primanja nisu ekstremna, daleko zaostaju za mnogim direktorima državnih, čak i krajnje neuspješnih, tvrtki, institucija, ustanova, poput recimo Hrvatskih željeznica, da ne govorimo o HEP-u, HNB-u, Janafu, Hrvatskim vodama, Hrvatskim šumama i inim hrvatskim devastiranim dobrima. Ali, iz nekog razloga premijeru to ne smeta, ali mu je silno ponižavajuće da neki državni službenik s plaćom dostigne ministra. Iako, ti službenici za koje Plenković, onako usput veli, “ne kažem da ti ljudi ne rade i da ne zavrjeđuju tu plaću, ali to nije normalno, niti je dobro”, ma koliko da mnogi službenici odrađuju lavovski dio posla za svoje šefove ( ministre) koji su logikom stranačkog kadroviranja i klijentelizma u svoje resore doslovce pali s Marsa.

Ali, kod nas nije bitno ni znanje ni obrazovanje, što smo vidjeli ovih dana kad je u školama nastava “šaptom pala” pred jednom nogometnom utakmicom, što omogućuje kojekakvom stranačkom (polu)svijetu da se uspentra do neslućenih dužnosničkih visina makar ni vlastiti materinji jezik nikad nisu korektno savladali, kamoli što drugo. Ali, to je duga priča…

Ergo, problematiziranje porasta plaća dužnosnicima koji građani dočekuju uglavnom s revoltom jer ih većina mađioničarskim vještinama preživljava iz mjeseca u mjesec s primanjima koja su na sramotu ovoj državi i njezinom establishmentu, nije demagogija jer dobar broj hrvatskih tzv. dužnosnika u pristojnoj državi ne bi mogao biti ni na čelu kućnog savjeta u svojoj zgradi. Ali, Plenkoviću su po mjeri. Tko zna zbog čega, što im kod takvih, potpuno inkompetentnih i nefunkcionalnih suradnika odgovara? Zar nisu prije svega na njegovu sramotu?

Prema tome, kad se kritizira vladina odluka da sama sebe, a onda kolateralno i ostale dužnosnike, nagradi povišicom, to ne može biti demagogija u zemlji koju su ti dužnosnici i njihovi jataci upropastili kapilarnim razgranavanjem korupcije, afirmiranjem nesposobnih ali podobnih, demontiranjem institucija i urušavanjem svih relevantnih vrijednosti u pristojnom društvu. Da se radi o stručnim, kompetentnim i sposobnim kadrovima, ni riječ da bi rekli kontra njihovog primjerenog plaćanja. Ali, ovako, svaka kuna javnog novca koja odlazi na  neke od njih bačena je u vjetar, umjesto za dobrobit zajednice.

Jedan iz buketa Plenkovićevih ministara Ivan Paladina, primjerice, koji je doveden interventno da bi ubrzao obnovu u područjima stradalim nakon katastrofalnog potresa u Zagrebu i na Baniji, i on će dobiti još 1500 kuna na plaću, a za kakav rad? Umjesto kazne, slijedi mu nagrada. Koliko je kuća na Baniji obnovljeno- jedna, tri, pet? Ni novac iz europskog fonda solidarnosti, čak pet milijardi kuna koje su nam bile na raspolaganju, neće se iskoristiti jer obnova naprosto stoji. A ministar, mrtav-hladan, obilazi Hrvatsku i dijeli od Zadra, preko Šibenika i Splita, do Dubrovnika, ugovore za energetsku obnovu višestambenih zgrada. Usput, daruje i računalnu opremu gradovima i županijskim Zavodima za prostorno uređenje.

Zašto bi išao na Baniju, kad se obnovom, bar onom energetskom, može reklamirati bezbolno po Dalmaciji? Doista besramno i nepodnošljivo drsko. E, pa kad tako gledate ove povišice dužnosnicima, ili ako imate u vidu jednog Banožića, svaki prigovor na njihove povišice plaća daleko je od demagogije!

Kad Sabor usvoji izmjene zakona koje im je Vlada uputila, iako su već u fazi javnog savjetovanja pretrpjele ozbiljne kritike, mnogi će “prvokategornici hrvatske politike” sasvim nezasluženo brojiti izdašne dodatke. Ma što mi govorili, ma koliko taj potez vlade kritizirali, prije svega, zbog niskog standarda velikog broja hrvatskih građana, oni će sebe obilato namiriti. Treba imati obraza u ovim kriznim vremenima, kod toliko ljudi koji žive s manje od tri tisuće kuna mjesečno, bildati dužnosničke plaće. Ali, tko će dati kome ako ne svoj – svome?!

Oni kojima nije pravo, mogu slobodno kritizirati i premijera i Vladu, ali “to je tako”, i gotovo! Sve drugo je demagogija, kaže Plenković.

On to može i on to hoće, pa kome pravo, kome krivo! A građani mogu prigovarati koliko žele, samo moraju imati na umu da je baš njegova vlada značajno povećala mirovine ( koje i dalje za najveći broj građana ne prelaze iznos dužnosničkih povišica! ), pri čemu prešućuje da živimo u vremenu rekordne inflacije, koja doseže gotovo 13 posto, pa su i realne mirovine danas  ( pet posto ) manje negoli su bile.

Da zaključimo: Nije stvar u tome da su plaće dužnosnika prevelike, pa ih ne bi trebalo povećavati. Stvar je u tome da su nezaslužene jer su mnogi naši dužnosnici u dobroj mjeri nekompetentni, nesposobni, neradnici koji samo u korumpiranoj, neuređenoj državi mogu biti to što jesu.

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI