Uz stotinjak postojećih, Hrvatska će dobiti još jednu novu agenciju i to za upravljanje državnim tvrtkama. Trebala bi biti osnovana i funkcionalna za oko godinu i pol dana, piše Jutarnji list, a osniva se na traženje OECD-a, elitnog društva najrazvijenijih zemalja svijeta u koje Hrvatska želi čim prije ući, a za to, čini se, nije spremna.
OECD je, naime, detektirao da su najveći hrvatski gospodarski problemi upravo u upravljanju državnim tvrtkama, prije svega zbog političkog uplitanja u imenovanje nadzornih odbora i uprava, kao i disperziranost upravljanja na cijeli niz paralelnih sustava. I zato predlažu agenciju za upravljanje tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu. Ali, nigdje se ne kaže hoće li njezino osnivanje istodobno značiti i gašenje nekih od postojećih upravljačkih tijela koja su se pokazala kao puke uhljebničke sinekure.
Nema naravno baš nikakve garancije da će još jedna državna agencija pomoći u funkcionalnijem i transparentnijem upravljanju državnim tvrtkama. Jer, državnom imovinom je kod nas, kako piše Jutarnji list, i dosad disponiralo više različitih državnih tijela, od Agencije za upravljanje državnom imovinom, preko Fonda za privatizaciju, CERP-a ( centra za restrukturiranje i prodaju ) , Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom pa do resornog Ministarstva za državnu imovinu, koje je svojedobno vodio ministar Goran Marić, a ono se prilikom zadnjeg preustroja spojilo s Ministarstvom graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine.
No, unatoč tolikom broju “skrbnika” državna imovina nije bila ni zaštićenija niti se njome upravljalo učinkovitije i vidljivije, nego je ta inflacija tijela odgovornih za njezino valoriziranje samo dodatno zamagljivala pravo stanje i zapuštenost državne imovine. Od njezinog glavnog skrbnika – države! A Hrvatska je jedna od onih država koja raspolaže s doista impresivnom imovinom, jer samo državne tvrtke sudjeluju u ukupnom gospodarstvu s 5 posto, a broj radnika u njima je oko 4 posto ukupno zaposlenih. Svakako, nimalo beznačajno. Naprotiv!
Ali, zašto bi nakon svih tih postojećih tijela koja upravljaju državnom imovinom, neka nova državna agencija uspješno ostvarila taj cilj? Da je riječ o agenciji koja je umotvorina domaće vladajuće nomenklature, bilo bi jasno da se radi tek o još jednom pokušaju širenja prostora za nova uhljebljivanja stranačkih ljudi. Međutim, ovdje se radi o agenciji koju inicira OECD, ugledna organizacija s kojom je Hrvatska tek ove godine započela pregovore o eventualnom ulasku u taj elitni klub razvijenih. A njima smeta ono u čemu je Hrvatska definitivno najbolja, bez konkurencije u EU- političko kadroviranje, stranačko instaliranje članova u nadzorne odbore kojima je u ingerenciji izbor uprava državnih kompanija.
A dok stranački ljudi sjede u nadzornim odborima, isti takav, vlasti odan kadar sjedit će i u upravama, neovisno o njihovim realnim sposobnostima, a to implicira da će se državnom imovinom i dalje upravljati primarno na korist stranke na vlasti, odnosno njezinih bezbrojnih uhljeba. Prema tome, to je začarani krug kojega aktualna vlast kani formalno “presjeći” osnivanjem nove agencije, kojom će mahati kao dokazom pred OECD-om da smo ispunili njihove zahtjeve, a u zbilji će se NO i uprave nastaviti birati po starom stranačkom modelu. Sve isključivo uz blagoslov premijera, i ministara koji su tek izvršitelji njegove volje, sasvim neovisno od javnih natječaja. Što je državno, to je danas realno – HDZ-ovo. Amen!
Zanimljivo je da OECD, kako navodi JL, kao problem vidi i rascjepkanost upravljanja državnim tvrtkama po ministarstvima, kao i prenormiranost kojom se to upravljanje regulira. Ali, nije li, uz Agenciju, Središnji državni ured, CERP, Fond, Ministarstvo itd., još jedna agencija prilog dodatnom hipernormiranju upravljanja državnom imovinom, zahvaljujući kojemu doista od šume više nećemo moći vidjeti drveće?
