U Spomen-parku na otoku Kornatu obilježena je 15. godišnjica tragedije u kojoj su, gaseći požar na Kornatu Velom živote izgubila dvanaestorica vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnoga. Istina o njihovom tragičnom stradavanju nikad nije otkrivena niti je itko za njihovu smrt odgovarao. Iako su na spašavanje čekali satima, u užasnim bolnim ranama od dubokih opekotina po cijelom tijelu, a tako nije smjelo biti. Sustav je potpuno zakazao, a kad je kriv sustav, onda nitko nije kriv…
Nekoliko stotina članova obitelji, prijatelja i kolega i ove godine je došlo na Kornat odati počast palim vatrogascima, i ove je godine za stradale održana “služba riječi s odrješenjem” u kapelici svetog Florijana koju je predvodio don Tuna Jozić, a pred kamenim križevima sjeni poginulih poklonili su se članovi njihovih obitelji i kolege vatrogasci iz Šibensko-kninke županije i cijele Hrvatske. Ali, ni ove godine o Kornatskoj tragediji i onima koji su odgovorni za nju, ni slova više se ne zna. Istina je davno, još prije 15 godina, na tom tužnom kornatskom kamenjaru- pokopana. Poražena.
U ime Predsjednika Republike Hrvatske, vijenac je položio kontraadmiral Predrag Stipanović pročelnik Vojnog ureda, Kabineta za obranu i nacionalnu sigurnost Ureda Predsjednika Republike Hrvatske; u ime Predsjednika Hrvatskog sabora vijenac je položila saborska zastupnica Branka Juričev-Martinčev, a u ime Predsjednika Vlade Republike Hrvatske vijenac je položio Slavko Tucaković, glavni vatrogasni zapovjednik. Vijence su položili i šibensko-kninski župan Marko Jelić, te njegova zamjenica Iris Ukić Kotarac, izalanstva gradova Šibenika i Vodica , općine Tisno i Murter-Kornati, Hrvatske vatrogasne zajednice i Vatrogasne zajednice ŠKŽ.
Sudionici komemoroacije na Kornatu Velom obišli su i 12 kamenih križeva na mjestu tragedije. No, istim scenarijem komemorira se žrtva šibenskih, vodičkih i tišnjanskih vatrogasaca već 15 godina, a samo obitelji još tragaju za istinom i išću odgovornost onih koji su krivi za dramatične razmjere vatrogasne tragedije, kakvu hrvatsko vatrogastvo ne pamti do kobnog 30. kolovoza 2007. kada su desantirani na Kornat radi gašenja naoko bezazlenog požara.
Gaseći vatru koja je buknula među oštrim kornatskim stijenama smrtno je stradalo 12, mahom mladih ljudi, šestorica na mjestu događaja, a šestorica ubrzo od posljedica zadobivenih teških opeklina. Život su izgubili Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin.
Jedini preživjeli vatrogasac u Kornatskoj tragediji, iako s teškim posljedicama, je Frane Lučić iz Tisnoga.
Država im se nikad nije primjereno odužila, nikad nije prihvatila odgovornost zbog nefunkcioniranja sustava koji je, nažalost, u ovom tragičnom događaju potpuno zakazao. Jedini optuženi za stradanje svojih kolega, bivši šibenski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica pravomoćno je, nakon višegodišnje pravosudne kalvarije koja će trajno obilježiti njegov život, oslobođen svake krivnje.
No, netko je kriv. Samo, oni koji su bili dužni istražiti odgovornost svih karika u zapovjednom lancu i primjereno sankcionirati odgovorne, učinili su sve da se istina zataška, a tragedija pripiše prirodnom fenomenu ( eruptivnom požaru i sl. varijacijama na tu temu ). Obitelji stradalih vatrogasaca nikada se s tim neće pomiriti, nikada neće prestati preispitivati svaki detalj ove kobne vatrogasne intervencije kao i svaki propust sustava u akciji spašavanja koja je nevjerojatno i neshvatljivo dugo kasnila dok su teško opečeni vatrogasci jedan po jedan umirali … 
