Svijet se opasno okreće unatrag, ubrzano regresira, urušavajući temelje demokracije koja počiva na ljudskim pravima i slobodama. Za koja su se veliki i nesebični ljudi borili stoljećima. Svjesni cjelovitosti svoga i drugih bića koja se mogu dokazati i potvrditi samo u slobodi i punini svoga sebstva. Što je čovjek bez prava na svoje mišljenje, bez slobode izražavanja toga mišljenja, bez samosvijesti i hrabrosti da to svoje pravo brani bez ostatka? A danas svjedočimo reteriranju u obrani stečenih prava i sloboda, čak i u tzv. kolijevci demokracije, SAD-u, gdje konzervativne snage slave odluku američkog Vrhovnog suda o ukidaju zakonom zajamčenog prava žena na pobačaj koje je u ovoj zemlji na snazi od 1973. Svijet je doista otišao dovraga u svojoj prijetvornosti i zadrtoj zaglupljenosti…
A kako ih konzervativci smatraju po rođenju drugotnima, žene su im vječita meta u farizejskom iskupljivanju grijeha pred Svevišnjim. Zagovor života od začeća nerijetko je, međutim, puka farsa mizoginih dvoličnjaka koji tom začetom biću tijekom odrastanja ne pridonose ni moralno ni materijalno, ni odgojno ni emotivno. Hineći stogoću ili iskazujući potpunu nezainteresiranost za one za čiji su se život borili od začeća, oduzimaju im radost života i perpetuiraju svoje frustracije prenoseći ih na njih.
Žene se samo iznimno odlučuju na pobačaj iz neodgovornosti, nepromišljenosti, nezrelosti. Nema žene za koju to nije trauma. Ako se odlučila prekinuti trudnoću sigurno je da ima itekako ozbiljne razloge za to. Majčinstvo prirodno počiva na majkama i tko ima pravo umjesto njih odlučiti kada je za to vrijeme? Pravo na izbor treba biti ustavom zajamčeno, ultimativno. Žena zna koliko može. Zar je smisao rađati pod svaku cijenu i svoju roditeljsku odgovornost delegirati državi, da ona hrani, oblači, školuje vašu djecu? Ili, ono najgore, zar je humano, čovječno, inzistirati na rađanju ploda začetog incestom ili silovanjem? Tko ima pravo o tome odlučiti osim žene?
Novo obespravljivanje žena
Posljedice odluke američkog Vrhovnog suda već se manifestiraju zatvaranjem niza klinika za pobačaje, a kakve će biti globalne refleksije ove regresivne odluke američkog pravosuđa možemo samo pretpostavljati. Čeka nas novo porobljavanje i obespravjivanje žena i novo šovinističko legaliziranje ženske drugotnosti. Zar će svijet 21. stoljeća to dozvoliti? Zar će žene više ikada na to pristati?
Američki civilizacijski rikverc u području deliberalizacije stečenih prava, dokida jedno od temeljnih prava žena na izbor, na slobodno odlučivanje o prekidu trudnoće, čime se žene ponovo stavlja u neravnopravan položaj i reducira na reproduktivni inkubator o čijem “radu” odlučuju drugi, a ne žene same. Ogroman je to korak natrag, pa nije ni čudo da su Amerikanci masovno izašli na ulice prosvjedujući protiv natražnjačke, diskriminatorne odluke Vrhovnog suda, koju neki svjetski lideri nazivaju i stravičnom.
Ova će presuda potpuno transformirati reproduktivnu zdravstvenu skrb za žene u SAD-u, i ako Kongres ne digne glas protiv ove rigorozne odluke, pravo na pobačaj ubuduće će biti jurisdikcija saveznih država, svake za sebe.
Američki Vrhovni sud zapravo je poništio odluku iz slučaja Roe vs. Wade iz 1973., kojim je bilo osigurano federalno pravo na abortus. U argumentaciji odluke navodi se da je presuda u slučaju Roe vs.Wade, kojim je pobačaj postao legalan u cijeloj Americi do trenutka kada fetus može preživjeti samostalno izvan maternice, dakle između 24. i 28. tjedna trudnoće, bila pogrešna jer pobačaja nema u američkom ustavu.
Po zakonu države Mississippi iz 2018. pobačaj je dopušten nakon 15. tjedna trudnoće samo ako postoji ugroza za majku ili “teška fetalna abnormalnost”, ali ne i kod trudnoća koje su posljedica silovanja ili incesta( ?! ) U slučaju Roe vs. Wadea Vrhovni sud je je branio pravo na pobačaj tezom da ono proizlazi iz ustavnog prava na privatnost.
Smrtonosna zabrana pobačaja
No, novi, dominantno konzervativni sastav VS-a, s lakoćom je pogazio i pravo na privatnost i pravo žena na izbor, što je na ulice izvelo na tisuće aktivista i ogorčenih prosvjednika. Paradoks je u tome što istraživanja javnog mišljenja pokazuju da većina Amerikanaca podržava pravo na pobačaj. No, ispostavlja se da su kršćanski konzervativci, koji desetljećima vode bitku za ukidanje pobačaja, u svojoj borbi bili agilniji, ustrajniji i agresivniji ( marševi u Washingtonu svake godine u siječnju ). I k tome, imali su napokon i “dobro strukturiran” sastav Vrhovnog suda koji je ostavština bivše predsjednika Donalda Trumpa.
Presuda nije donesena konsenzusom, naprotiv, neki su suci otvoreno izrazili neslaganje i žaljenje zbog takve odluke, prvenstveno zbog milijuna žena u SAD-u koje su time, naveli su, izgubile temeljnu zakonsku zaštitu.
Uostalom, i UN, preko glasnogovornika glavnog tajnika Antonia Guterresa poručuje da ograničavanje pristupa pobačajima sprječava žene da ga obave, i “to ga samo čini smrtonosnijim”, zaključuju.
-Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava temelj su života s pravom izbora, osnaživanja i jednakosti za žene i djevojke diljem svijeta- ističe glasnogovornik Stephane Dujarri, a Agencija UN-a za seksualno i reproduktivno zdravlje objavljuje alarmantan podatak da je čak 45 posto svih pobačaja u svijetu riskantno, zbog čega su upravo pobačaji najveći uzrok smrti majki. Također, UNFPA navodi da je gotovo polovica svih trudnoća u svijetu nenamjerna, neplanska, a više od 60 posto njih može završiti pobačajem.
Ahmetović : Frustrirani fundamentalisti odmaglite od naših maternica!
Konzervativci “kod kuće” su zadovoljni, ultrakatolici napose. Njihovo licemjerje trijumfira, a žene u cijelom liberalnom, modernom svijetu strahuju od posljedica koje bi ova presuda VS SAD-a mogla proizvesti. Prije svega po zdravlje i sigurnost žena koje će biti prisiljene tražiti ilegalno, ono što im je bilo zagarantirano legalno, a ovim aktom im je oteto. Naravno, na štetu zdravlja žena.
-Ako nekome nije još jasno kakva agenda se sprema. Ne, nećete pored nas živih i rođenih. Dobit ćete referendum i ustavno pravo na izbor žene. Borit ćemo se svim sredstvima da frustrirani fundamentalisti odmagle od naših maternica i na pravo da budemo slobodne- napisala je na Twitteru SDP-ova zastupnica Mirela Ahmetović, dodatno isprovocirana likovanjem Vice Batarela, “većeg katolika od Pape” koji egzaltirano slavi američko dokidanje federalnog prava na pobačaj. Jasno, uvjeren da je Vrhovni sud SAD-a svojom odlukom snažno pogurao konzervativne “hodače za život” i u Hrvatskoj u njihovoj riješenosti da se zakonom apsolutno zabrani pobačaj. Kako su za Batarela i taj začahureni svijet lažne bogobojaznosti, žene ionako drugotne, nije važno ni što misle, ni kako se osjećaju, njihovo je da “manje pričaju, a više rađaju”.
Bi li muškarci pristali da žene odlučuju o njihovom tijelu?
No, za te čudoredne katoličke lažne moraliste tek jedno hipotetičko pitanje: Što bi bilo da žene, kojih je nota bene u ukupnoj populaciji više od muškaraca, zatraže prisilnu kastraciju, kao zakonom definiranu sankciju za silovatelje i nasilnike, opskurne zlostavljače koji, po onoj čuvenoj “teoriji” jednog bivšeg saborskog zastupnika da je žena stvorena za madraca a ne za mudraca, nasiljem, fizičkim zlostavljanjem i prijetnjom dobivaju seks? Bi li muškarci ikad pristali da žene odlučuju o njihovom tijelu?
Konačno, ti sebični, cinični katolički konzervativci najčešće misle da je njihova misija u ovom svijetu ženu oploditi, a sve ostalo je briga žene, bilo po zakonu prirode ili po sili konzervativnog primitivizma i mukog šobinizma, i iznijeti trudnoću i roditi dijete i hraniti ga, odgajati, s njim sve njegove dječje bolesti i pubertetska proklizavanja proživljavati, pripremiti ga za samostalan život, usput još raditi i zarađivati za svoju obitelj i servisirati sve njezine potrebe. Dakako, i “njegove”. Žena jest od čvršćeg i postojanijeg materijala sazdana, ali nije nadčovjek. Pogotovo lišimo li je njezinih temeljnih prava i sloboda što svako ljudsko biće čini nepotpunim.
Utoliko je nevjerojatnije da ima žena, pače obrazovanih i u poslu visoko pozicioniranih, koje se dobrovoljno odriču svojih prava i sloboda, uvjerene da one dolaze od Boga, a ne od stoljetne borbe hrabrih, samosvjenih ljudi. Što li su te tako strašno sagriješile u životu da se do te mjere boje biti svoje, da se odriču sebstva, i umjesto toga kleče ne samo pred bogom na nebesima, nego i onim prizemnim što ih čeka kod kuće?!
