Kad Hrvatska 2023. preuzme predsjedanje Međunarodnom alijansom za sjećanje na Holokaust, u Akademskoj radnoj grupi IHRA-e neće više biti ni povjesničar Ivo Goldstein, ni dugogodišnja djelatnica Hrvatskog povijesnog muzeja, muzejska savjetnica Nataša Mataušić. Oboje su godinama bili znanstveno angažirani na pitanjima antisemitizma, Holokausta, Jesenovca, Auswitza… Mataušić je zadnjih 11 godina sudjelovala na sastancima IHRA-e, a da više nije poželjna u tom savezu, kako je izjavila za N1, nitko je nije ni obavijestio. Zašto? Kome su to smetali Goldstein i Mataušić u IHRA-i? Hrvatskoj vladi?!
Međunarodna alijansa za sjećanje na Holokaust sastoji se od predstavnika vlada i nevladinih organizaicja okupljenih s ciljem poticanja aktivnosti u obrazovanju o Holokaustu. Ivo Goldstein je član Međunarodne alijanse od onoga dana kada je Hrvatska postala njezinom članicom. Kratko je izbivao iz saveza dok je bio veleposlanik u Parizu, ali se ponovo angažirao 2018.
-Bio sam prvi koji je lobirao da Hrvatska dobije ovo predsjedanje. Bilo mi je rečeno, bio sam neugodno iznenađen, kupio sam avionsku kartu, registrirao se… Ja bih mogao otići tamo i ući na zasjedanje, ali ne pada mi na pamet ići tamo i praviti skandal, nemam živaca za to. Prije tjedan dana me nazvao prijatelj, kad sam već usklađivao stajališta… i rekao mi da nisam na popisu članova delegacije. Poslao SMS jednoj od osoba iz delegacije i onda mi se javila osoba iz ministarstva i rekla mi da se morala poštivati rodna zastupljenost i da više ne mogu biti u Alijansi. Naravno da nisam podoban, mislim da su ministri to izveli, na njihovu adresu treba staviti odgovornost za ovu glupavu situaciju. Nije meni jako krivo jer ne idem tamo, ljut sam jer je blesavo od vlade da to radi na takav način- više razočarano nego revoltirano će u razgovoru za N1 Goldstein.
Nevjerojatno je da se po kriteriju podobnosti Vlada razračunava s povjesničarom koji spada u krug najboljih i povijesti Hrvatske u Drugom svjetskom ratu najposvećenijih znanstvenika, čime samo potvrđuje svoj ambivalentni, i krajnje neiskren, odnos prema povijesnim činjenicama i istini. Upravo snažna politička volja, izrazito prisutna od uspostave hrvatske neovisnosti, da se revidiraju povijesne činjenice o Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, jača revizionističke snage u društvu koje pokušavaju falsificirati povijest i rehabilitirati kolaboracionističku, zločinačku NDH koja se temeljila na rasnim zakonima i organizirala zloglasne koncentracijske logore za Židove, Srbe, Rome i Hrvate antifašiste. Nota bene, koja je trgovala s hrvatskim državnim teritorijem i prodala Dalmaciju, Istru, Rijeku i otoke. Takvu ustašku tvorevinu danas u Hrvatskoj neki nesmetano slave kao izraz “povijesne težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom”, kako je to običavao govoriti Franjo Tuđman dajući legitimitet povijesnom revizionizmu i ustaštvu koji su se u zadnjih 30 godina razmahali.
S pravom i Mataušić i Goldstein ističu da Hrvatska nije poduzela odgovarajuće korake da to spriječi, nego se zaklonila iza klasičnog političkog licemjerja koje javno odaje počast žrtvama NDH u Jasenovcu, nazivajući je zločinačkom tvorevinom, a neformalno će tolerirati Thompsonove koncerte na kojima se masovno slavi NDH i kliče ustaški pozdrav “Za dom spremni“, kao tobože stari hrvatski pozdrav, iako je pod tom sintagmom na tisuće ljudi odvedeno u koncentracijske logore.
Ili, kako ističe Goldstein, samo deset dana nakon komemoracije u Jasenovcu, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, dakle službene hrvatske vlasti, odlazi se na Bleiburg ( dok to austrijska vlada nije zabranila, op.a. ) i odatle poručuje kako je tamo stradala hrvatska vojska.
– Ustaše i domobrani nisu bili hrvatska vojska, oni su se borili protiv hrvatske vojske, a to su bili partizani. Ne moramo partizane zvati hrvatskima, ali ne možemo ustaše i domobrane, odnosno HOS, zvati hrvatskom vojskom. Ne može se govoriti da je tamo ubijeno 200 tisuća ljudi, ne može se govoriti da su tamo ubijani žene i djeca jer to nije istina. Ne može se pričati o NDH kao o državi hrvatskog naroda kad je ona bila zločinačka i izdajnička. To neoustaštvo je karcinom hrvatskog društva i to se mora maknuti. ZDS je vrh ledene sante- izjavio je Goldstein.
I umjesto da se taj karcinom društva liječi, službenom politikom, koja pokušava dvolično sjediti na obje stolice, onoj revizionističkoj i onoj formalno antifašističkoj, dodatno se stimulira širenje njegovih metastaza. Pa 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, u kojemu je pobijedila antifašistička koalicija čiji je član bila i Hrvatska, imamo prijepore o poraženima i pobjednicima. Imamo besramno izbacivanje iz članstva IHRA-e dvoje ljudi čije je povijesno znanje i doprinos utvrđivanju istine o ulozi Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, nesporno. No, baš taj njihov doprinos, čini se, razlog je njihovog isključivanja iz Međunarodne, čime Vlada očito želi istinu nastaviti zatirati umjesto da je afirmira.
Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja na svijetu koja omalovažava svoju pobjedničku prošlost na račun veličanja poraženih fašističkih snaga koje su svojom izdajom i zločinima hrvatskom narodu ostavile trajnu povijesnu hipoteku. Teško je shvatiti da je neki i danas nose s ponosom…
Ivo Goldstein
