Skandalozan slučaj trudnice kojoj je u 26. tjednu trudnoće otkrivena malformacija ploda i koju su unatoč tome redom odbile sve zagrebačke bolnice u zahtjevu za pobačajem, iako je plod imao tako velik tumor da mu liječnici nisu prognozirali dugi vijek, pokazao je još jednom besprizorno licemjerstvo države i njezinog zdravstvenog sustava koji ugrožava život žene u ime lažne vjere. Je li Hrvatska sekularna ili rigidno vjerska država?
Trudnica Mirela Čavajda je imala nesreću da je agresivni tumor bebe otkriven tek u 26. tjednu trudnoće, i to takvih dimenzija da je već deformirao glavicu fetusa i vršio pritisak na mali mozak. Liječnici mu nisu davali šanse, postoji opasnost da premine i prije poroda, a ako slučajno i poživi neće normalno funkcionirati. Ipak, u hrvatskim bolnicama svi se ginekolozi pozivaju na priziv savjesti i odbijaju počiniti pobačaj. No, zato su potiho pacijentici sugerirali da pođe u Sloveniju i tamo prekine trudnoću. Jer, u Hrvatskoj je, upozorili su je, ilegalno prekinuti trudnoću nakon 10.tjedna.
No, Ministarstvo zdravstva demantira takvu tvrdnju. U priopćenju povodom ovog slučaja navode:
–Svakoj ženi u Hrvatskoj mora biti omogućen prekid trudnoće i nakon isteka deset tjedana ako za to postoje medicinski razlozi. Ministarstvo zdravstva je poduzelo sve aktivnosti kako bi se svakoj ženi u toj neizmjerno teškoj situaciji pružila adekvatna zdravstvena pomoć te ponovno skreće pozornost svim zdravstvenim ustanovama na obavezu pravovremenog i točnog informiranja pacijentica o njihovim pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti u Hrvatskoj.
Naime, nakon isteka deset tjedana od dana začeća, prekid trudnoće može se izvršiti samo po odobrenju komisije uz pristanak, odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušavanje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja, kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća.
Ministarstvo zdravstva je upravo u cilju osiguranja prava žene, za slučaj da prvostupanjska komisija odbije njen zahtjev, omogućilo osnivanje drugostupanjske komisije u KBC-u Zagreb koja odlučuje o prigovoru protiv prvostupanjske komisije o zahtjevu za prekid trudnoće. O tome su, ističe se u priopćenju, obaviještene sve zdravstvene ustanove na koje Ministarstvo apelira da točno informiraju pacijentice o njihovim pravima i mogućnostima koje im stoje na rapolaganju u Hrvatskoj– priopćeno je.
Umjesto toga, pacijentici su zatajena njezina prava i mogućnosti, inkognito joj je preporučeno da radi pobaćaja ode u Sloveniju jer je u Hrvatskoj nakon 10.tjedana prekid trudnoće nezakonit! Ova trudnica zasigurno nije ni prva ni jedina koja je dobila takve informacije i “upute” u našim bolnicama, a što je najgore ta činjenica nije nepoznata ni ministru zdravstva. Pa stoga, s pravom saborska zastupnica Glasa Anka Mrak Taritaš, gostujući na N1 televiziji, ocjenjuje krajnje licemjernim priopćenje Ministarstva. Prije dva mjeseca je, kako je izjavila, pokrenula inicijativu prema Ministarstvu zdravstva da se u svim zdravstvenim ustanovama financiranim iz državnog proračuna RH mora osigurati dio ginekologa i anesteziologa koji nisu u prizivu savjesti i koji obavljaju prekid trudnoće. I premijeru Plenkoviću je ponovila isti zahtjev, a on je na to, kazala je, ostao zatečen ( ? )
U ovom slučaju strašno je ne samo da trudnici, već istraumatiziranoj saznanjem da njezino nerođeno dijete koje nosi tumor i nema šanse, čak i da se rodi, živjeti, nijedna bolnica ne želi obaviti pobačaj, nego ju se i dodatno zastrašuje lažnim informacijama o ilegalnosti takvog zahvata radi kojeg se može završiti i u zatvoru. Zbilja monstruozno! Što ministar Vili Beroš kani poduzeti, što radi Vlada koja je dužna osigurati ženama sve zdravstvene usluge i svu potrebnu pomoć? Koje su to bolnice koje nemaju nijednog ginekologa i anesteziologa koji obavlja pobačaj, i kako je moguće u 21. stoljeću, neovisno o okolnostima, pobačaj tretirati kao prvorazredni zločin? No, ne smeta ako se takav zločin čini u susjedstvu, hrvatski liječnici čak će trudnici dati i adresu gdje to u Sloveniji mogu obaviti. Zar to nije zločin, samo zato što ga čine drugi, i to na poticaj i sugestiju pravovjernih hrvatskih liječnika?
Abortusi se unatoč “markićizaciji” toga pitanja na državnoj razini, i dalje obavljaju, ali nažalost, na štetu zdravlja i sigurnosti žena. Zar je to rješenje? Željka Markić, veliki borac za “zaštitu života od začeća” (koja je, nota bene, dobro zarađivala prodajući kontracepciju ), kaže da treba konačno promijeniti komunistički Zakon o pobačaju i donijeti, novi, moderni, koji će bezuvjetno zabraniti pobačaj, bez ikakvih rokova u kojima bi bilo dopušteno prekinuti trudnoću. Pa tako i u slučaju Mirele Čavajde, žene koja nosi plod s dijagnosticiranim malformacijama koje mu ne daju nadu za budućnost. Gdje je tu etičnost profesije, humanost, empatija sa ženom koja je u željenoj trudnoći, a već zna da njezino dijete ili neće preživjeti, ili ako i preživi neće živjeti normalno? Tko ima pravo zabraniti joj da takvu trudnoću, ako želi, prekine?
Priziv savjesti je manipulativan, neselektivan i odraz društvene zadrtosti, religijskog fanatizma ili etabliranog licemjerja koje se kod nas prevodi kao pravovjernost i bogobojaznost. Kako kaže ginekologinja Jasenka Grujić, za nju je priziv savjesti odbijanje vršenja dužnosti, potpuno religijski obojen institut… To je upad u sekularni poredak države.
