Robert Visiani, glasoviti botaničar, za dva dana bi slavio 222 rođendan, da nije umro. Rođen je u ovo doba 1800. godine (9. travnja) u Šibeniku, a umro u Padovi, gdje je proveo veći dio života. Tog znanstvenika i autora antologijske knjige Flora Dalmatica cijene u svijetu, pa ga neke enciklopedije svrstavaju u talijanskog botaničara, što nije ni čudno, jer se kod nas svjetski priznata imena iz svijeta znanosti i kulture uglavnom manje cijene i s njima se ne diči kao, na primjer, s nekim nogometašima hrvatske reprezentacije i slično.
U slučaju Visianija je iznimka Šibenik, njegov rodni grad, koji mu se najprije odužio imenovanjem središnjeg gradskog parka imenom Perivoj Roberta Visianija, a sada se događa još nešto njenu u čast. Naime, Šibenik u čast svome sinu i njegovoj Flori Dalmatici počinje obilježavanje 180. godina od izlaska epohalnog djela Šibenčanina Roberta Visianija, kako javlja Snježana Klarić iz udruge Fotopoetika, dijela platforme koja pokreće festival prirode inspiriran Robertom Visianijem – „Flora Dalmatica“.
Perivoj Roberta Visianija u Šibeniku
Plan platforme i program festivala trebao je danas u podne simbolički i logično predstavljen u središnjem dijelu Perivoja koje nosi ime slavnog hrvatskog botaničara, rođenog Šibenčanina Roberta Visianija, a ispred instalacije knjige Flora Dalmatica no zbog kiše je prebačen u Galeriju kluba Azimut.
Platformu čine i predstavit će je predstavnici Muzeja grada Šibenika, Javne ustanove Priroda Šibensko – kninske županije, udruge turističkih vodiča Mihovil, te udruge Fotopoetika i Kolektiv 4B, Kino Tesla, Memorijalnog centra Faust Vrančić te Mate Rupić iz Krajobrazovanja uz podršku Grada Šibenika, Turističke zajednice Grada Šibenika i Zeleni grad Šibenik d.o.o..
Skulptura – instalacija koja predstavlja knjigu ‘Flora Dalmatica’ (foto TRIS/G. Šimac)
Platforma će biti predstavljena dva dana uoči 222. obljetnice rođenja botaničara rođenog 9. travnja 1800. u Šibeniku, a uz povod 180. obljetnice izlaska glasovitog djela Flora Dalmatica, životnog djela Roberta Visianija koje se smatra izuzetno vrijednim doprinosom europskoj botanici. Naime, Flora Dalmatica od izlaska iz tiska sa svojim je ilustracijama i opisima u tri sveska (1842. – 1852.) dosad najopsežnija monografija o hrvatskoj flori.
Osim što će okupljeni oko platforme u subotu, 9. travnja, posjetiti posljednje počivalište Roberta Visianija na groblju svete Ane te tamo u 12 sati položiti nešto drugačiji vijenac i cvijeće od uobičajenog u čijem će stvaranju doprinos dati i građani, udruga turističkih vodiča Mihovil istog će jutra započeti sa svojim aktivnostima iz programa festivala „Flora Dalmatica“ za kada su pripremili prvu od ukupno tri Zelene ture Šibenikom.
VISIANI, Robert
-Ta Zelena tura, kako joj i ime govori, vodi nas po zelenim površinama gradske jezgre, đardinima, parkovima, vrtovima, ali i do nekih posebnih stabala, a svaka točka na kojoj se zaustavljamo ima svoju priču. Ujedno se, kao jedna nit, kroz šetnju provlači i priča o našem slavljeniku Robertu Visianiju. Sama šetnja završava u Vrtu sv. Lovre uz Flora Dalmatica okrepu, a tu palicu predajemo našoj kolegici iz inicijative Sanji Mrši Vukman koja će tamo održati radionicu nazvanu Rub botaničareva osmijeha – pojasnila je Zlatka Rodin, vodičica i članica inicijative.
Prethodne prijave nisu potrebne, tura je besplatna za sve sudionike, a okupljanje je u subotu, u 10.30 sati u Perivoju Luje Maruna, odnosno ispred Gospe vanka Grada.
Inače, hrvatski liječnik i botaničar Visiani rođen u Šibeniku 9. IV. 1800 – Padova, a umro u Padovi 4. V. 1878) srednju školu završio je u Splitu, a studij medicine u Padovi, gdje je 1822. doktorirao. Službovao kao liječnik u Kotoru, Drnišu i Budvi (1826–35). Uz liječničke obveze intenzivno se bavio proučavanjem flore. Od 1836. do kraja života djelovao na Sveučilištu u Padovi, gdje je 1837. postao profesor botanike i prefekt botaničkoga vrta. Znatno je pridonio razvoju hortikulture, bavio se mekušcima i ribama, a najveći mu je prinos na području floristike. Njegovo životno djelo Dalmatinska flora (Flora Dalmatica, I–III, 1842–52) s dodatcima (Supplementum I., 1872., i Supplementum II. u dvama dijelovima, 1877. i 1878), u kojem je zabilježeno više od 2700 vrsta, još je uvijek nezaobilazno istraživačima hrvatske flore.
Sâm ili u koautorstvu (najčešće s J. Pančićem) opisao je oko 80 novih biljnih vrsta, od kojih je 40-ak i danas važećih. Po njem su nazvane različite vrste, npr. Visianijev vrisak (Satureja visianii), Visianijeva oštrika (Onosma visianii), Visianijeva lazarkinja (Asperula visianii).
Prema njegovoj posljednjoj želji, posmrtni su mu ostatci iz Padove preneseni u Šibenik (1880).
(foto TRIS/G. Šimac)
Ipak, dodajmo na kraju kako je, premda je šetnja po zelenim oazicama središta Šibenika plemenita i zanimljiva zamisao, zelenih površina u gradu, a posebice i staroj jezgri, izuzetno malo. Nerijetko se bez ikakvog logičnog i razumskog razloga uklanjaju neka još preostala zdrava stabla.
Možda ovaj novi festival donekle promjeni svijesti važnosti zelenila kod lokalnih komunalnih vlasti ali i pojedinaca brzih na motornim pilama i sjekirama, a koji su su potpuno nesvjesni važnosti vegetacije u urbanim sredinama i drugdje.
Fontana u Perivoju Roberta Visianija (foto TRIS/G. Šimac)
