U ožujku 2022. godine, 1700 godina poslije japanske carevine u razdoblju Yamato, u Japanu u nekim školama svi učenici moraju imati crnu kosu na glavi, a na obući isključivo bijele vezice. Ako im geni, recimo, odrede da u životu imaju prirodnu smeđu kosu, prije odlaska na nastavu moraju kod kuće ili kod frizera obojiti vlasi u crnu boju. Inače ništa od obrazovanja. Negdje nisu dozvoljene ni ‘šiške’ koje prelaze obrve. Propisima je određena dužina kose, zabranjeno je nošenje repa i pletenica, niskih čarapa i zahtjeva se, ponavljamo radi boljeg memoriranja, nošenje bijelih vezica.
Ovo je istina. I dan danas strogi propisi u nekim japanskim institucijama nalažu da djeca moraju imati crnu kosu i bijele vezice.
Ipak, ima i otpora crnoglavim propisima: Toshiyuki Kusumoto, otac dvoje djece iz Oite u zapadnom Japanu, traži sudsku intervenciju kako bi zaštitio svojeg mlađeg sina od tih propisa koja smatra “nerazumnim“. No crnoglavci imaju svoje pristalice i u pravosuđu, doznat će se kasnije.
“Ovakva školska pravila protivna su poštivanju slobode pojedinca i ljudskih prava zajamčenih ustavom”, rekao je Kusumoto za AFP.
Ptičje gnijezdo na tjemenu
Ipak, japanske obrazovne strukture spremaju dramatične promjene, navodno. Promjena pravila već se sprema u Tokiju čije su vlasti nedavno najavile da će stroga pravila poput onih kojima se regulira boja kose u školama biti ukinuta od – travnja.
Znači, od 1. travnja, a to ne bi trebao biti aprililili, japanska djeca i mladež može plesti pletenice, vezivati konjske repove, imati irokezicu, ili kovrčavu plavu dugu kosu poput sweet-metal pjevača, obojiti kosu u plavo ili ljubičasto, saviti ptičje gnijezdo navrh tjemena ili što već požele.
Ovako se ne može u školu – foto Tokyo Fashion
Ipak, u drugim japanskim mjestima i općinama ovakvi su propisi uobičajeni pa se Kusumoto, koji se sličnih pravila morao držati kada je bio dijete, nada da će njegov slučaj dovesti do promjena i na drugim mjestima.
“Ne radi se samo o mojoj djeci. Velik broj djece širom Japana pati zbog nerazumnih pravila“, kazao je borac za raznobojne učeničke glave Kusumoto.
“Ovakva pravila pojavila su se nakon 70-ih godina prošlog stoljeća i djeca ih se moraju držati kada počnu ići u srednju školu s otprilike 12 godina. Neka vrsta pravila nužna su za svaku organizaciju pa tako i za škole, ali ona bi trebala biti donesena transparentno i uz sudjelovanje učenika čime bi se učenike naučilo demokratskom donošenju odluka”a, tvrdi Takashi Otsu, izvanredni profesor obrazovnih znanosti na Ženskom sveučilištu u Mukogawai.
Ova pravila branila su se zato što navodno pomažu pri uvođenju reda i jedinstva u učionice, ali su istovremenom donijela druge izazove, tvrdi se. Koje izazove? Uglavnom izazove na dvoboj između zdrave pameti i idiotizma, te osjećaje potlačenosti i besmisla.
No neko bi mogao i platiti zbog diktature frizura i vezica, što je i red: u Osaki je 18-godišnja srednjoškolka 2017. podnijela tužbu kojom traži odštetu od 2,2 milijuna jena (131.000 kuna) za psihičke patnje jer joj je više puta naređeno da svoju prirodno smeđu kosu boja u crno.
‘Stvarnost učenika’
Slučaj se našao na naslovnicama novina diljem države što je potaklo vladu da naloži obrazovnim odborima da istraže koliko su školska pravila u skladu sa “stvarnošću učenika“.
Ilustracija: ovakvo što je nedopušteno na školskoj priredbi – foto instagram
U ovom slučaju je ‘stvarnost učenice’ bila ta što se morala bojiti bojama za kosu jer ju je majka rodila sa smeđom kosom. Učenica je zato često bila žrtva zlostavljanja iako je obojila kosu u skladu s pravilima, tvrdi njen odvjetnik.
“Ovo pravilo uništilo je život učenice“, kazao je za AFP anonimno kako bi zaštitio identitet svoje klijentice.
Bivša učenica, koja sada ima 22 godine, ipak nije odustala pa se u studenom žalila Vrhovnom sudu u Japanu. Slaba utjeha, ako im je pravosuđe nalik domaćem.
Ljudsko bezumlje je mnogima život obojilo u crno, a ne samo kosu, pa je i japansko pravosuđe stalo u obranu restrikcija po pitanju boje i oblika vlasišta, te vezica za cipele.
U svjetlu, kako se ističe, složene javne debate o ovom pitanju, okružni i žalbeni sudovi u Osaki presudili su da škole mogu od učenika tražiti da oboje kosu u crno zbog “raznih obrazovnih“ razloga.
Dakle, nije obrazovni sustav problematičan samo u Hrvatskoj. I napredni Japanci znaju biti ekstremno nazadni, makar kada je u pitanju strahovlada oko frizura učenika.
Odnosno… diktatura frizura.
Višestruki prekršaj – foto Instagram
Brojni se protive ovim pravilima, među njima su dakako i tinejdžeri, i to oni iz grupe boraca za prava Voice Up Japan koji su u siječnju Ministarstvu obrazovanja predali peticiju o ovom problemu.
Šiške smutnje
Od ministarstva zahtijevaju poticanje škola na promjenu pravila u suradnji s učenicima.
“Započeli smo ovu kampanju jer su neki naši članovi imali neugodna iskustva sa školskim pravilima“, izjavio je 16-godišnji Hatsune Sawada, član srednjoškolskog odjela Voice Up Japan.
U peticiji je naveden primjer slučaja šiški smutnje – slučaja djevojke koju je učitelj ponižavao zbog puštanja šiški koje su, kada bi ih se izravnalo rukom, prekrivale djevojčine obrve što je protivno pravilima.
U Oiti pravila uključuju nošenje posebne školske odore za ženske i muške učenike pa hlače mogu nositi samo dječaci, a djevojčice isključivo suknje.
Iz lokalnog odbora za obrazovanje pak očekivano idiotski pojašnjavaju kažu da pravila “pojačavaju osjećaj jedinstva među djecom i za obitelj olakšavaju ekonomski teret pri kupovini odjeće“.
Slična objašnjenja su se mogla čuti i ranije tijekom otužne ljudske povijesti.
Kusumoto se s tezom o ‘pojačanju osjećaja jedinstva’ na način da se svima naređuje da moraju imati istu frizuru i boju kose pak ne slaže.
Ovakvi bi odmah bili izbačeni iz škole
“Osjećaj jedinstva nije nešto što bi trebalo biti nametnuto, on bi trebao nastati spontano“, kazao je.
Uvođenje ovakvih pravila je “recept za stvaranje djece koja ne misle svojom glavom“.
Pa zašto bi mislili glavom, neka misle zajedničkom frizurom, i to crnom.
U svakom slučaju, beznadežna povijest čovječanstva se nastavlja, a izuzev strahota i besmisla konstantnih ratova, tome pridonose i ljudski propisi i zakoni poput ovih japanskih.
Iako geografski gledano jest, po pitanju nazadnjaštva obrazovnih sustava Japan dakako nije otok u svijetu, kako se kaže.
I u našoj susjednoj Bosni i Hercegovini vole diktirati modu u učionicama.
Otkriveni stomak
-Učenik je dužan u školu dolaziti prikladno odjeven i pristojnog izgleda, primjereno mjestu na kojem se nalazi. Neprikladno je dolaziti u prekratkim suknjama, šorcevima, majicama na bretele i sa velikim dekolteima, otkrivenog stomaka, prozirne odjeće, nečiste i neuredne odjeće, nečiste i neuredne kose, upadljive boje kose i frizure i s pirsingom. U školi se pozdravljamo sa „dobro jutro“, “dobar dan“, “dobra večer“ i “doviđenja” – proglasile su vlasti Srednje mješovite škole “Žepče”.
Mješovita srednja tehnička škola Travnik, u kojoj za sebe kažu kako su ‘tehnička i stručna škola orijentisana ka tržištu i daljem usavršavanju učenika’ također imaju jasan stav o tome kako se učenici imaju oblačiti i koliko centimetara trebaju biti dugi neki odjevni predmeti.
-Odjeća koju nosite jasno govori o vašoj ličnosti. Ona odražava ukus i stil svake osobe. Vašim načinom oblačenja šaljete drugima poruku o sebi, ali ih možete i uznemiravati.Odlazak u školu je za vas posao, te se u skladu sa tim trebate i oblačiti. Odjeća za školu treba da je u skladu sa pravilima pristojnog školskog odijevanja. Kod učenica/učenika ne mogu biti gola leđa, ramena, poprsje i stomak. Odjeća ne smije biti prozirna. Dužina ženske suknje ne smije biti kraća od 2 cm iznad koljena. Učenici treba da nose hlače pristojne dužine, nikako kratke hlače, bermude i slično. Učenice trebaju izbjegavati napadan nakit i upadljivu šminku. Diskretan nakit, lančić, minduše, prsten se smatra ličnim stilom, ali škola ne snosi odgovornost za njihov eventualni nestanak. – vele u toj mješovitoj školi.
Idealno odijevanje za školu?
Ovo mješovito se valjda odnosi na mogućnost da je pohađaju i djevojčice i dječaci, a ne samo dječaci. A ne na nacionalnosti ili vjeroispovijesti učenika.
Nismo ni mi daleko. Odnosno, nije ni Hrvatska daleko od Bosne, ni zemljopisno, ni po drugome.
Tako su prije nekoliko godina na zidovima srednje Ekonomske škole u Velikoj Gorici izvjesili fotografije s primjerima primjerenog i neprimjerenog odijevanja za učenike i učenice, zbog čega su negodovali roditelji srednjoškolaca. Naime, učenice u školu ne mogu u majicama na bretelice ili pak haljinama i suknjama iznad koljena, dok učenici u škole ne mogu dolaziti u kratkim hlačicama za plažu, kao ni u bermudama koje su iznad koljena.
-To je standard kojem se ne treba čuditi i koji je uvriježen i u brojnim tvrtkama u kojima će i učenici spomenute škole, jednog dana raditi – pojasnila je ravnateljica Vesna Brkljačić.
Dozvola za japanke
Po navedenom standardu je zabranjeno i nošenje japanki. Ipak, u Ekonomskoj školi su se ipak smilovali pa je to dopušteno. Dozvolom za japanke htjeli odaslati poruku da mladima ipak treba dati kreativnost u odijevanju.
-Japanke nisu standard, ali smo ih ipak dopustili, nećemo zbog njih kažnjavati učenike – poručila je ravnateljica Ekonomske škole.
Naime, učenike koji prekrše pravila odijevanja profesori su slali kućama uz neopravdane sate.
Škoksli dress code propisi se pamte iz vremena pada Rimskog carstva, iz 5. stoljeća. Tada su dječaci koji su pohađali satove pjevanja, kao pripremu za svećeničko školovanje, nosili jednaku odjeću.
U Francuskoj školske uniforme djeca nose od burne 1968. godine, uz obrazloženje kako one smanjuju vidljive razlike u društvenoj moći i statusu te da su dodatan faktor u integraciji između siromašnih i bogatih učenika. Koliko su uniforme bile uspješne u integraciji, vidi se i po čestim masovnim prosvjedima siromašnijih slojeva francuskog društva.
Ovako se ne smije u japansku školu
U Kini su primjerice gotovo sve osnovne i srednje škole zahtijevaju od svojih učenika da nose uniforme i to u pet setova – 2 formalna i 3 svakodnevna, piše portal skole.hr. Formalni setovi su tako rezervirani za ponedjeljke i posebne prigode, poput obljetnica škole i školskih ceremonija, i sastoje se od košulje s bijelim ovratnikom i vestom koja ide preko i suknje za djevojčice te odijela za dječake. Pritom je jedan set za ljeto, a drugi za zimu. U proljeće i ljeto nose se, gle čuda i milosti, tanji materijali, dok je ljeti također moguće nositi kratke hlače.
U Brazilu su otišli korak dalje, pa učenici škola u gradu Vitoria da Conquista nose majice kratkih rukava koje u sebi sadrže čip koji omogućuje praćenje kretanja učenika, te ‘markiraju’ li nastavu ili su u učionici. Ako se primjerice učenik ne pojavi na nastavi, automatska poruka se šalje njegovim roditeljima.
U afričkoj državi Burundi zakon nalaže da učenici nose školsku uniformu, a uniforme karakteristične za ovu zemlju datiraju još iz kolonijalnog doba. Tada su sinovi šefova nosili bijelu uniformu, a ostala djeca opravu khaki boje.
Eto ideje za naše obrazovne vlasti, neka djeca članova vladajuće partije nose plavu, a ostali khaki uniformu.
Ili neka odsele u Irsku i Japan, ako im se to ne sviđa.
