Zna se, dakle, kako je Švedska vrlo uređena država, kako se pazi na dostojanstvo svakog građana, kako se vodi računa i o pravima sviju… i osuđenih najtežih kriminalaca, kako je korupcija neznatna, kako ne treba član vladajuće partije kako bi dobio bilo kakav posao, kako tamo vladajući političari daju ostavku za najsitnije prijestupe, gdje javni mediji nisu kao u Sjevernoj Koreji ili na Balkanu, kako djeca i mladi uživaju sjajni obrazovni sustav, kako su socijalno zaštićene najranjivije skupine društva i pojedinci, kako za svakoga tko to želi postoji solidna perspektiva za rad, napredovanje u poslu i karijeri, za zasnivanje obitelji, rješavanje stambenog pitanja, kako se vodi računa o kvaliteti života, brine o okolišu i prirodi, mudro promišlja budućnost države i njenih državljana, čuvaju strateški resursi, štite ‘kao svoji’ i oni koji u Švedsku dolaze iz nevolje kako bi pronašli bolji i dostojanstveniji život nego u svojim nerednim matičnim državama, kako tamo nemaju HDZ… I tako dalje. No malo se zna kako tamo i ptice rade u službi švedskog općeg dobra, mimo svoje standardne ptičje uloge u ekosustavu.
Preciznije – vrane. Vrane koje su obučene da sakupljaju odbačene opuške i spremaju ih u – kante. Nije šala. Naime, zaklada Keep Sweden Tidy (Očuvajmo Švedsku urednom) procjenjuje kako 62 posto otpada u zemlji dolazi od odbačenih opušaka – izračunali su kako se na švedske ulice godišnje odbaci oko milijardu ostataka od popušenih cigareta. Doista neobičan podatak… Znači li to kako Šveđani puše kao sumanuti iako im kutija s 18 komada cigareta košta više od 50 kuna? Ili nemaju dovoljno pepeljara po ulicama, što je malo vjerojatno? Što je s tvrdnjama kako se pušenje u Švedskoj smatra primitivnom navikom?
Vrane ne moraju biti u HDZ-u
-Ne pitajte me kako su to izračunali… – kaže Christian Günther-Hanssen, poduzetni stručnjak za ptice koji je osnovao tvrtku Corvid Cleaning (corvid znači vrana) u gradu Södertälje, a koja, ukratko, tamo provodi pilot projekt u kojemu posebno obučene ptice sakupljaju opuške po ulicama, donesu ih u za to predviđenu kantu za otpatke, i nakon toga kao nagradu dobiju poslasticu.
Christian Günther-Hanssen
Eto tako se u Švedskoj bave svojim okolišem, pojmom kojim se u Hrvatskoj država malo ili nikako ne bavi, dapače guraju projekte koji mu čine ozbiljnu štetu. U Hrvatskoj je čak i iz naziva ministarstva kojeg vodi za aferu Vjetroelektrane Krš Pađeni aktualno prozvani Tomislav Čorić (HDZ), a koje bi se trebalo baviti zaštitom okoliša, izbačen pojam ‘okoliš’.
Koliko je Švedska desetljećima naprednija govori i podatak kako je navedena zaklada osnovana 1983. godine, a utemeljili su je Švedska agencija za zaštitu okoliša i tvrtka Returpack, no porijeklo joj seže iz davne kampanje Keep Nature Tidy koju je 1963. pokrenulo Švedsko društvo za zaštitu prirode.
Dakle – 1963. godine, 60 godina prije današnjih vremena, a u kojima hrvatske vlasti prešutno odobravaju nemilu sječu šume, dopuštaju projekte koji ugrožavaju rijeke, omogućuju naftnim kompanijama da se bavi istraživanjem i crpljenjem nafte i plina gotovo na čitavom području Hrvatske, amenuju megalomanske projekte neprikladne za okoliš poput golemih vjetroparkova, termoelektrane, apartmanskih naselja i golf igrališta u Natura 2000 zaštićenim prirodnim područjima… itd. Istodobno dok u Švedskoj i vrane upošljavaju kao komunalne djelatnike… A vrane ne moraju biti u HDZ-u niti dobro poznavati nekoga iz te partije da bi dobili posao…
-Ove naše vrane su divlje ptice koje u čišćenju sudjeluju na dobrovoljnoj bazi. Nitko ih ne prisiljava na to. Mi dobivamo pomoć oko čišćenja smeća, a oni ukusnu hranu. Projekt će ostati u pilot fazi sve dok se ne utvrdi da ovakav rad ne šteti zdravlju ptica. Pod pretpostavkom da nije, mogao bi se uvesti u cijeli grad. Inače, lako ih je podučavati, a postoji i velika šansa da uče jedni od drugih. Istodobno, postoji manji rizik da greškom pojedu bilo kakvo smeće. Procjena troškova kupljenja opušaka danas je oko 80 öre po opušku, neki kažu i dvije krune. Ako vrane pokupe opuške, to bi možda bilo 20 öre po opušku. Ušteda za općinu ovisi o tome koliko opušaka pokupe vrane – tvrdi Christian Günther-Hanssen, procjenjujući tako da je njegova metoda 75 posto jeftinija od konvencionalnih praksi čiščenja gradskih ulica od opušaka.
15 lipa po opušku
Inače, öre su švedske lipe (1 kruna=100 öre) , pa to znači da cijena zbrinjavanja opuška kada to učini vrana iznosi oko 15 lipa. U tu cijenu valjda ulazi i nagradna poslastica za vranu koja pokupi opušak.
Södertälje, grad kod Stockholma, godišnje na čišćenje opušaka s ulica troši oko 20 milijuna švedskih kruna ili oko 2 milijuna eura ili oko 14,2 miljuna kuna, dok još govorimo o kunama. Uz pomoć vrana čistačica uštedio bi oko – 15 milijuna kruna. No u Hrvatskoj je našim vladarima spomenuti novac sitniš – toliko se potroši na mjesečne plaće saborskih zastupnika i državnih dužnosnika – pa im ne padaju na pamet nikakve vrane ni opušci.
U Dalmaciji bi se vrane mogle zaposliti da čiste plaže (foto TRIS/G. Šimac)
Još je i dobro, dok se naše kleptomanske vlasti koje na svim razinama preusmjeravaju javni zajednički novac u privatne džepove, ne sjete da vrane izdresiraju da građanima kradu zlatninu, kovanice i ostale vrednote i donose ih u stranačke prostorije. Jer zna se da vrane vole krasti svjetlucave predmete.
-Možemo naučiti vrane da pokupe opuške, ali ne možemo naučiti ljude da ih ne bacaju na zemlju – rekao je Tomas Thernström, stručnjak za otpad u općini Södertälje i vrlo zgodno sažeo glupost čovječanstva.
No vrane su po mnogo čemu pametnije od brojnih bića, uključujući i značajan broj ljudi.
Novokaledonske vrane dobre su u rasuđivanju kao i ljudski sedmogodišnjaci, pokazalo je istraživanje, što ih čini najpametnijim pticama za taj posao sakupljanja opušaka, smatra se. No i neke druge ljudske poslove, reklo bi se.
Ptice pametne kao ljudi i majmuni
Znanstvenici s njemačkog sveučilišta Osnabrueck i instituta za ornitologiju Max Planck usporedili su fizičke i društvene kognitivne sposobnosti vrana s onima čimpanza i orangutana, te su utvrdili da se kod običnih vrana već u dobi od četiri mjeseca razviju u punoj mjeri kognitivne vještine kao što je to slučaj s odraslim čovjekolikim majmunima.
U Dalmaciji bi se vrane mogle zaposliti da čiste plaže (foto TRIS/G. Šimac)
Zaključke su izveli na temelju eksperimenata izvorno razvijenih za primate i potom prilagođenih pticama, npr. skrivanje poslastice ispod preokrenute čaše kako bi se vidjelo može li vrana pratiti gdje je skrivena hrana – poput igre ‘šibičarenja’. Vrane su kljunom nepogrešivo pokazivale čašu koja je skrivala hranu.
Ptice su pokazale razumijevanje brojeva, uspješno su slijedile upute znanstvenika koji bi im pokazali gdje je skrivena nagrada i kako da dođu do nje – pokazale su zadivljujuću inteligenciju.
Inteligentan je i Christian Günther-Hanssen koji se dosjetio vrane uposliti u sakupljanju opušaka, a ta je njegova zamisao postala svjetska senzacija.
-Posljednjeg tjedna u siječnju 2022. ova je ideja bila popraćena medijima i objavljena u mnogim medijima. Ovo je bilo pomalo neočekivano; ideja je bila izbjegavati medije dok projekt ne krene dalje – veli Christian Günther-Hanssen, pomalo zasićen naglom golemom medijskom pozornošću.
On pojašnjava kako je osnovna ideja bila obučiti ptice da pokupe opuške i bacaju ih u posebnu kantu.
Pametna ptica u Hrvatskoj, zasad nezaposlena (foto TRIS/G. Šimac)
-Ptice sudjeluju koliko god žele, a jedini ljudski angažman je isprazniti kantu i napuniti hranu. Čak i tijekom treninga ptice su u interakciji samo s kantom. Najteži dio projekta je bio da se pronađe način podučavanja kako bi se ptice potakle da nauče načelo razmjene. Ovo je bilo zeznuto, pogotovo zato što su ptice divlje i neće sudjelovati ako im je dosadno ili mogu pronaći bolju hranu drugdje. Tijekom protekle godine pronađena je funkcionalna nastavna metoda. U središtu pozornosti su vrane u urbanim sredinama. Razlog zbog kojeg se te ptice koriste je prije svega to što su među najinteligentnijim od svih životinja i nemaju problema s razumijevanjem razmjene za hranu. Drugi je razlog što već žive u ljudskom okruženju. Ptice koje žive u prirodnom okruženju nisu dio projekta – pojašnjava Christian.
‘Ipak bacajte smeće u kantu’
Još se, kako smo već napomenuli, razmatra koliko ove radnje štete pticama. Hoće li se eventualno vrane propušiti i početi krasti ljudima upaljene cigarete iz ruku u usta i pepeljara?
-Nitko zasad ne zna šteti li ova aktivnost zdravlju vrana, ali namjeravamo saznati. Ono što do sada znamo je da opušci sadrže puno nikotina i drugih tvari koje su opasne ako se udahnu ili progutaju.. Također je poznato da ptice u urbanim sredinama često jedu ljudsku bezvrijednu hranu. Šanse su prilično dobre da je moguće staviti ptice na bolju prehranu i poboljšati njihovo sveukupno zdravlje ovim rješenjem. Važan dio predstojećeg pilot-testa je praćenje razine štetnih spojeva u organizmu ptica, kako bi se uklonili nepoznanice. Ukoliko dođe do opasnih razina projekt će biti modificiran kako bi se isključile sve tvari koje sadrže te spojeve. – napominje vranoljubac Christian Günther-Hanssen.
I dodaje na kraju:
-Ipak bacajte smeće u kantu.
A za kraj evo i anegdote koja nema veze s vranama ali ima sa Švedskom, a koja se nedavno širila društvenim mrežama, nakon što je hrvatski građanin Slobodan Mufić odselio se sa svojom obitelji u Švedsku. Tamo je bio posve iznenađen susretljivošću i ljubaznošću Šveđana i načinom na koji je njegova 11-godišnja kćerka primiljena u osnovnu školu. Svoja iskustva podijelio je u statusu na Facebooku kojeg prenosimo u cijelosti:
Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.
Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati.
On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.
Mi: Znate, ona ne zna švedski.
On: Dobro, naučit će.
Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?
On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom.
Mi: Što Leona treba ponijeti u školu?
On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice… sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.
Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?
On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.
Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?
On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.
Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.
On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.
Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik?
On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.
Mi: To je na suprotnoj strani grada…
On: Nema problema, naručit ćemo taksi.
Mi: Taksi?
On: Da, čekat će ju na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave.
I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima.
Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika.
Ilustracija: veseli Šveđani (foto https://www.umgasmagazine.com/ Frankie Fouganthin)
