Arsen Bauk, SDP-ov zastupnik koji je već postao jedan od abonenata u Saboru ( obnaša peti mandat ), pohvalio se kako je u šest godina, dakle samo tijekom jednog i pol zastupničkog mandata, uštedio preko pola milijuna kuna. Zapravo, 577 tisuća! Svaka čast, njegovi Bračani bit će ponosni na njega. Bauk očito ima jake otočke gene, ha, ha, pa mu u štednji, pardon, racionalnom trošenju novca, nema premca. No, kod ovog SDP-ovca to je već uobičajeno, redovno stanje, iz godine u godinu. A što je s ostalima? S obzirom koliko porezne obveznike koštaju, neki i preko sto tisuća kuna bez plaće, moralo bi im biti jako dobro…
U svakom slučaju, naši “narodni zastupnici” ne žive nimalo razmjerno onima koje zastupaju. Dobar broj ih dolazi iz drugih dijelova Hrvatske na “privremeni rad” ( mandat ) u Zagreb, pa se država potrudila osigurati im bezmalo sve troškove koje imaju i puni komfor. Plaća im najam stana ( do 2500 kuna ako je u privatnom vlasništvu ), ili im stavlja na raspolaganje ( kao Frki Petešiću ) neku od brojnih državnih nekretnina, a uz to podmiruje i dio njihovih režijskih troškova, što je u osnovi čisti bezobrazluk! Kad se tome pridodaju putni troškovi, cestarina, naknada za odvojeni život od obitelji itd., i svi ti troškovi zbroje, kao što su to učinile kolege Dnevnika Nove TV, bude to i preko sto tisuća kuna godišnje za neke koji iz provincije ( U Hrvatskoj je sve provincija osim Zagreba ! ) dolaze u metropolu. Naravno, bez plaće koja prosječno iznosi oko 16 tisuća kuna.
Moglo bi se reći da žive k’o bubreg u loju. Jer, uz sve imaju i pravo na povlaštene cijene u saborskom restoranu, koje su zapravo simbolične i ponižavaju one koji tu hranu cijeli dan za naše vrle “deputate” pripremaju.
Neki ne koriste sve privilegije koje su im na raspolaganju. Primjerice, ovih se dana MOST-ov Nikola Grmoja pohvalio kako je lani dijete upisao u Zagrebu u školu, gdje je prijavio i boravište, i odrekao se, kaže, putnih troškova i naknade za odvojeni život( ?).
Ali, nije se Grmoja ničega odrekao, jer onog trenutka kad se obitelj doselila u Zagreb, dijete tamo upisalo u školu, jasno je da Grmoja više ne putuje u Metković kao prije, niti živi odvojenim životom od obitelji. No, svejedno ima potrebu javno se pohvaliti svojom visokom moralnošću koja mu ne dopušta da uzme sve što može. Dok je bio u fazi preseljenja u Zagreb koristio je te pogodnosti i prijavljivao putne troškove, ali je sada, kaže, to prestao činiti, iako bi mogao i dalje po pravilniku. Ali je, pošten i častan kakav jest, odlučio da neće!
Veli Grmoja da je to pravo zastupnicima da podnose putne naloge i kad imaju boravište u Zagrebu zakonodavac ostavio ne bi li ih se time potaklo da održavaju veze sa zavičajem( ? )
A u zavičaj je u 2021. najviše odlazio Domagoj Hajduković iz Osijeka koji je tako “natukao” 136.970 tisuća kuna troškova. Drugoplasirani je HDZ-ov Ljubušak Nevenko Barbarić sa 132.054 kune, dok je Mostov Božo Petrov, iz Metkovića, imao troškove od 115.757 kuna, a Katica Glamuzina iz Splita 112.408 tisuća. Putovalo se, trošilo se, čuvala se veza sa zavičajem i biračkim tijelom…
Na kraju balade, samo na troškove zastupnika u 2021. potrošeno je 6, 8 milijuna kuna, kojima treba još pridodati i trošak za plaće koje prosječno iznose 16 tisuća kuna, a zastupnika je 151, pa računajte. Puno je to milijuna, naročito za rad koji stoji iza toga.
Inače, Sabor zasijeda dva puta godišnje: prvi put između 15. siječnja i 15. srpnja, i drugi put između 15. rujna i 15. prosinca. Ponedjeljkom Sabor ne zasijeda, petkom se glasa, i zapravo je jedino bitno da su zastupnici na broju petkom. U onovi, na posao i ne moraju dolaziti, jer za to nisu predviđene nikakve sankcije. Ukratko, hrvatski zastupnici prava su politička elita: rade dvaput manje od prosječnog hrvatskog radnika, a njihov se rad bar triput više cijeni. Iako, neki za cijelog mandata ni riječi ne progovore. Ali, zato svoje privatne račune svi redom podebljaju. Nije Bauk jedini, možda je tek najštedljiviji…
I kad se uspoređuju njihove plaće, napose plaće predsjednika i potpredsjednika Sabora ( koji su, također izabrani zastupnici ), a koje iznose preko 20 tisuća kuna i jedva da se razlikuju od plaće premijera, koji nosi ukupan teret vlasti i odgovoran je za ukupno stanje u društvu, zbilja se mora priznati da su apsolutno neopravdano precijenjeni. Pogotovo ako imamo u vidu njihov rad i vokabular kojim u sabornici komuniciraju…
Nekad su u Hrvatskom saboru zastupnici bili volonteri koji su svoj status doživljavali isključivo kao priznanje i čast. Mnogi od ovih današnjih doživljavaju ga kao priliku. U najgorem slučaju, da se obogate neradom i legalnim privilegijama.
Polprazna sabornica za vrijeme izvještavanja o problemima osoba s invaliditetom… (foto printscreen youtube)
