Prukljansko jezero je jedan od, kako se to obično kaže, prirodnih bisera Hrvatske. U njemu se miješaju more i slatka voda rijeke Krke, duboko je najviše 25 metara, prostire se na oko 1,1 četvorni kilometar, zaštićeno je prirodno područje, uz Nacionalni park Krka. Stanište je brojnih životinjskih i biljnih vrsta, mrijestilište i omiljeno boravište brojnih ribljih vrsta, ptica vodarica, labudova… Pa čak i Bill Gates i njemu slični milijarderi tamo godinama dolaze sa svojim brodusinama, valjda zbog prirodnih ljepota. Dio je područja Natura 2000, ekološke mreže sastavljene od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova na području Europske unije. Plovidba od Šibenika kroz kanjone i Prukljana do Skradina smatra se jednim od najljepših nautičarskih doživljaja na hrvatskom dijelu Jadrana.
No to nije spriječilo hrvatske vladajuće političare, posebice one koji se busaju tzv. domoljubljem, da dobar komad Prukljana i njegove zelene obale daju na prodaju i dijelom u najam na 99 godina. Onakvi kakvi su za torbe novca bili spremni ustupiti strateška država poduzeća, dati gotovo čitavu Hrvatsku na raspolaganje naftnim kompanijama za crpljenje nafte i plina i tome slično, sada su u raboti prodaje tzv. djedovine, upozorava se.
Podsjetimo, o planu da se uz obalu Prukljana, na površini nešto manjoj od 200 hektara izgradi golf igralište s 18 rupa i pratećom smještajnom infrastrukturom – hotelom i turističkim vilama kapaciteta do 1500 ležajeva, te lukom nautičkog turizma i dvije plaže smo na stranicama ovog portala pisali više puta.
99 godina… 700 biljnih vrsta
Pedesetak hektara zemljišta za gradnju smještajnih kapaciteta država prodaje ulagaču za 46 milijuna kuna, a za izgradnju golf igrališta s pratećom infrastrukturom na 136 hektara zemljišta stanovitom investitoru je odobreno pravo građenja na rok od 99 godina, te mu je odobrena i koncesija na pomorskom dobru u trajanju od 50 godina, sa svrhom izgradnje i korištenja luke nautičkog turizma te gospodarskog korištenja dvije plaže.
Obala Prukljana na kojoj bi betonirali i bušili rupe (foto TRIS/G. Šimac)
Vlada RH je dala suglasnost da tvrtka Dalmatia sport and health resort na obalama atraktivnog Prukljana izgradi golf terene sa smještajnim kapacitetima, marinom i plažama. Ta firma registrirana u Splitu u vlasništvu je tvrtke The Dalmatian Resort Croatia sa sjedištem u Nizozemskoj, a tražena jamstva da će financijski stati iza projekta osigurala su poduzeća u vlasništvu Ali Parse, britanskog investitora porijeklom iz Irana su nekakva potvrda banke Nedbank Private Wealth sa otočića Guersney u La Mancheu.
Dakako, lokalne skradinske HDZ-ove vlasti govore o zapošljavanjima i blagodatima za lokalno gospodarstvo, no puno je onih koji smatraju kako je ovaj projekt dugoročno štetan, kako za prirodu, tako i za buduće generacije, jer donosi potencijalnu ugrozu najvrijednijeg što je Hrvatskoj preostalo, relativno očuvane prirodne znamenitosti i prostor zbog kojega ovamo još uvijek hrle turisti i tako spašavaju razvaljeno hrvatsko gospodarstvo koje se oslanja najviše na turizam.
– Ne postoji područje koje je sa sastavom organizama i bogatstvom nekih vrsta kao što je Prokljansko jezero. Imamo organizme koji žive samo tamo. Na primjer jedan žarnjak – veretillum cynomorium, upozorava dr. sc. Ante Žuljević sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, jedan od stručnjaka koji sumnjaju kako ovaj prjekt neće donijeti dobro.
Jezerska trstika u kojemu žive ptice, ribe, itd. (foto TRIS/G. Šimac)
Nadalje, ravnateljica JU Priroda Šibensko-kninske županije Anita Ajduk napominje kako je u “Natura 2000 staništu zabilježeno više od 100 ptičjih vrsta, a u monitorinzima je uočeno preko 700 biljnih vrsta, te kako je riječ o iznimno velikoj bioraznolikosti.
I u Šibensko-kninskoj županiji smatraju kako, i ako se dogodi, ovaj projekt mora zadovoljiti stroge uvjete.
– Sva oborinska odvodnja mora biti zatvoreni sustav i mora imati svoje pročišćavanje prije samog ispuštanja u teren. Nema gradnje na istaknutim vrhovima, nema narušavanja krajobraza – tvrdi dr. sc. Sanja Slavica Matešić, v.d. pročelnika županijskog Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove u izjavi za HTV.
Enes Ćerimagić, potpredsjednik Zelene akcije i dugogodišnji aktivist u borbi protiv megalomanskih projekta u Hrvatskoj koji ugrožavaju okoliš, javnosti poznat i kao jedan od istaknutijih u incijativi građana koji su uspjeli pravno zaustaviti sličan neostvareni projekt golfa i apartmanizacije na dubrovačkom brdu Srđu, nema dvojbi oko aktualnih zbivanja na Prukljanu.
Enes Ćerimagić-pravnik i potpredsjednik Zelene akcije
– Simptomatično je da se uvijek biraju najbolje lokacije za izgradnju tih golf-terena. I to redom lokacije gdje bi inače, po svim drugim pravilima, bila zabranjena ikakva gradnja, Dodatna doza ludosti je činjenica da se sve to planira na krškom terenu pa su očekivani negativni utjecaji potencijalno višestruko dalekosežniji. Međutim, to je samo jedna strana medalje. Pravo pitanje je, ne treba li nam, već, možemo li si dopustiti da suočeni s višestrukom ekološkom krizom – klimatskim promjenama, krizom bioraznolikosti, posljedičnim rastućim nejednakostima – krčimo šume i prirodna staništa da bi posadili travu koju je moguće održavati jedino uz ogromne količine pesticida i vode (pri tome desalinizacija morske vode nije rješenje jer korištenje tako tretirane vode dovodi do osiromašenja i degradacije tla). Dakle, trebamo li ugroziti osnovne ljudske potrebe većine da bi omogućili bezbrižnu dokolicu izabranima. Naš odgovor je kategoričko ne. – kazao je Enes Ćerimagić za Tris.
Ministarstvo koje izbjegava
On napominje kako je studiju utjecaja na okoliš po zakonu svakako potrebno napraviti, no ističe i kako su svjesni da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja vrlo svjesno i ciljano izbjegava takve obaveze te procjene utjecaja na okoliš.
I dok lokalne vlasti uglavnom šute ili se, očekivano, pozitivno izjašnjavaju o projektu, ipak ima i onih koji upozoravaju na moguće štete. Među njima je i Rikard Marenzi, šibenski gradski vijećnik Nezavisne liste Stipe Petrine.
Obala Prukljana (foto TRIS/G. Šimac)
-Štogod da ode u prirodu s golf-terena može imati katastrofalne posljedice. A riječ je o kemijskim sredstvima za tretiranje golf-terena- Je li posrijedi sljepilo ili zamračenje uma, koje čini da se ljudi vesele i odobravaju izgradnju travnatih golf terena za čije je održavanje godišnje potrebna trećina od ukupne potrošnje vode cijelog Šibenika. Vodovod ne može isporučiti toliko vode bez zahvata u podzemne vode ili desalinizacije morske vode, grubog narušavanja podzemnih tokova te kiselosti i solnih karakteristika tla Tu je i problem gnojiva na golf terenima. A i povećanje pomorskog prometa sasvim izvjesno utjecati na razvoj školjkarstva u šibenskom zaljevu – kazao je Marenzi.
I dok lokalni političari uglavnom šute, kao i letargični građani, obamrli od raznih afera i štetnih projekata, ipak ima i onih koji sa strane ipak promatraju što se događa oko Prukljana, pa dižu svoj glas i pokušavaju animirati lokalno stanovništvo da se odupre takvim i sličnim nakanama.
Među njima je i Marina Pavković, osnivačica i koordinatorica volonterske zajednice nestranačkih stručnjaka i znanstvenika ‘Obnovimo Zagreb’. Tu incijativu opisuje kao volontersku zajednicu nestranačkih stručnjaka i znanstvenika, među kojima su, između ostalih, arhitekt i urbanist Jesenko Horvat, grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić, krajobrazni arhitekt Mario Jukić, književnica Silvija Šesto, novinar i publicist Ratko Bošković te fotografkinja i dokumentaristica Vladimira Spindler.
Marina Pavković na jednom od prosvjeda
Pavković je naime po struci ekonomistica i doktorica arhitekture te stručnjakinja na području prostornog brendiranja i urbanog razvoja, a u jednoj od njenih životopisa se ističe kako joj je područje rada prostorna ekonomika, razvojno programiranje i prostorno brendiranje gradova, područja i regija, te je gost-predavač na katedrama za projektiranje i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Čini se kako je itekako kompetentna za javni istup projektu na Prukljanu, o kojem kaže kako je posrijedi: bezuman projekt.
Štetno pasivno promatranje
-Pasivno promatranje spornih odluka, državne ili lokalne vlasti, kao i mirenje s njima bez propitivanja od strane javnosti, štetno je za svaku zajednicu. Rezultati krivih politika vidljivi su na padu ukupnog broja stanovnika Hrvatske ispod četiri milijuna. Samo Šibensko-kninska županija izgubila je sto tisuća ljudi. Zdrava logika govori da nitko ne napušta mjesto na kojemu mu je dobro. Tri Šibenika su poručila da im u rodnom kraju nije dobro i da traže bolje mjesto za život. Iako se radi o županiji koja je na moru. Još jedan podatak je frapantan. Rast stambenih jedinica u županiji je toliki da statistički svaki stanovnik županije “živi” u vlastitom stanu. S obzirom da znamo da nije tako i da većina mladih obitelji nema mogućnost priuštivog stanovanja, nego je cjeloživotnim kreditima prisiljena na ‘bankarsko ropstvo’, jasno je da se radi o turističkom smještaju. Skandalozan primjer prostorne devastacije je Žaborić u kojemu je omjer ukupnih stambenih jedinica naspram stalno nastanjenih gotovo 4:1. Sve to bez sustava kanalizacije, s mnoštvom septičkih jama i s nakaradnim urbanizmom. Ključno pitanje je što županija želi? Beton ili ljude? Ekonomska održivost bez prostorne i ekološke održivosti nije moguća. A ako nema ekonomske održivosti nema ni demografske. Projekt golfa na Prukljanu je relevantan primjer odustajanja od ljudi i njihovog opstanka na djedovini. – jasno za Tris govori M. Pavković.
Marina Pavković
Ona se pita, a to pitanje upućuje i javnosti: tko razuman može, u vremenu klimatskih ekstrema i suša, krčiti šumu i prirodno raslinje da bi sijao travu za golf, monokulturu, koju će potom pesticidima i enormno velikim količinama vode prisilno održavati na životu?
-Čini se da svi uključeni u forsiranje ovog projekta pate od ozbiljnog deficita društvene odgovornosti. Od investitora do lokalnih i državne vlasti. Za očekivati je da investitor gleda isključivo profit, bez obzira na okolišne posljedice, ali je najmanje to očekivati od državne i lokalne vlasti kojima je zajednička imovina povjerena na čuvanje i održivo upravljanje. Pravo pitanje je da li će dr.sc. Marko Jelić, župan šibensko kninski dopustiti da se ovakav prostorni ekocid dogodi u njegovom županijskom dvorištu? I to prije nego se napravi Studija procjene utjecaja projekta na okoliš. Hrvatska loša praksa, naime, dozvoljava da se studije utjecaja na okoliš rade post festum i u organizaciji investitora – što je apsurd već samo po sebi. – upozorava Pavković.
Prukljansko jezero je zaštićeni i jedinstveni eko sustav, a krško tlo, raznolika vegetacija i voda rijeke Krke, dragulji su šibensko kninske županije, te su ujedno najbolji čuvari od ekstremnih klimatskih promjena koje nadiru i evidentno razaraju, napominje ona.
Marina Pavković
-Ideja da se prukljanski samoodrživi krajolik, koji se prirodno obnavlja i buja bez intervencije i potrošnje vode, pretvori u vlastiti surogat, izvan je pameti. Evropska agencija za zaštitu okoline navodi da prosječna potrošnja vode za golf terene iznosi između 6.500 do 10.000 kubika vode po hektaru godišnje. Preračunato, na prukljansku će se golf travu, tretiranu pesticidima, bacati oko milijun kubika pitke vode godišnje. To je, primjerice, jedna sedmina od ukupno vode koju je šibenski vodovod isporučio prošle godine. Prostorno, radi se o 200 hektara zemljišta. Pedeset hektara država prodaje, a ostatak daje na 99 godišnju koncesiju – dulje od ljudskog vijeka još nerođenog djeteta. Na 50 prodajnih hektara planira se gradnja hotela s 1.500 soba i luksuznih vila. Na ostatku zemljišta planiran je golf teren s 18 rupa i pratećom infrastrukturom. U projekt je uključena i 50 godišnja koncesija za nautičku marinu i dvije plaže. Sva ta gradnja u zelenom pojasu, bez fingiranja s golf terenom, ne bi bila moguća…. – ističe Marina Pavković.
‘Projekt nesmiljeno troši prirodne resurse budućnosti – plodnu zemlju i vodu’
Ona smatra kako od tog projekta lokalni stanovništva neće dugoročno imati nikakve benefite, nego nasuprot tome – štete.
-Društveno korisno gledajući, radi se o zatvorenom resortu u kojem će kolati klijentela servisirana menadžmentom, slobodnim u izboru dobavljača i programa, praktično oslonjenim na globalne franšize i dobavljače. Lokalna zajednica neće imati koristi, kao što nemaju ni druge lokalne zajednice u okruženju sličnih resorta. OPG- ovi i ostali mali dobavljači ovakvim tipom turizma gube. Uza sve to, ovaj projekt proizvodi i negativne ekonomske eksternalije. Prvo, radi se o poslovima niže kvalifikacije, servisno uslužnima, za koje već sada postoji manjak na hrvatskom tržištu rada, pa se radna snaga mora uvoziti. Za koga onda, skradinski gradonačelnik, mantra o otvaranju novih radnih mjesta? Drugo, projekt nesmiljeno troši prirodne resurse budućnosti – plodnu zemlju i vodu. A što za život znače prirodni resursi i energenti vidimo ovih dana kada nam životni troškovi, uvozne struje i plina, rastu u nebo pretvarajući preko noći veliku većinu hrvatskih ljudi, obrtnika i poduzetnika u siromahe. – decidirana je Marina Pavković.
Obala Prukljana (foto TRIS/G. Šimac)
Upoznata je s činjenicom da malo tko u lokalnoj sredini mari na ono što se sprema na Prukljanu, a javnost je uspavana, nezainteresirana i neaktivna, kao da se ne radi o onome što se neposredno tiče svih njih i njihovih potomaka.
-Šibenčanima, Skradinjanima, svim svjesnim pojedincima i lokalnim udrugama koji projekt Golfa na Prukljanu sagledavaju kompleksno kroz sve njegove aspekte, preporuka je da se povežu s organizacijama u Hrvatskoj koje imaju iskustva i uspjeha u sličnim akcijama zaštite zajedničkog dobra, kao što su Zelena Istra, Zelena akcija, Srđ je naš. Organizirani aktivizam potkrijepljen stručnim znanjem je najučinkovitiji demokratski alat u rukama lokalne zajednice. Dokazalo se to poništenjem projekta Golf na Srđu u Dubrovniku, kao i sprječavanjem netransparentnog i megalomanskog projekta kvazi Manhattana u Zagrebu. Bez organiziranog i argumentiranog otpora neće se uspjeti. – predlaže Marina Pavković.
Pavković nudi i alternativu ovom megalomanskom projektu.
-U osjetljivom eko sustavu Prukljanskog jezera, prihvatljivi su isključivo alternativni oblici neinvazivnog turizma. Jedan od mogućih vidova je infrastruktura ekološkog kampiranja koja čuva prirodne resurse. Korisnici takvih kampova su ekološki svjesni ljudi i ujedno dobri potrošači proizvoda lokalnih OPG-ova. Ulaganja imaju brzi povrat, a lokalna zajednica integralnu korist. No, i za zahvate ovakvog tipa nužna je cjelovita analiza i sagledavanje svih aspekata utjecaja na lokalitet. Ali, zbog toga lokalne samouprave i postoje, da strateški sagledaju i promoviraju najbolja rješenja za zajednicu, bez lakonskog pogodovanja profitu i bjelosvjetskim ulagačima. – veli Marina Pavković.
Prukljan šaptom pada?
Na kraju se obraća i aktualnom šibensko-kninskom županu Marku Jeliću.
Prukljan (foto TRIS/G. Šimac)
-Od župana Jelića, doktora molekularne biologije, za očekivati je da razumno procijeni održivu budućnost ovog izuzetnog područja, spriječi potencijalne štete i razvija alternativne i ekološki lukrativne projekte, umjesto da pusti da Prukljan šaptom padne. – zaključuje Marina Pavković.
Hoće li Prukljan šaptom pasti ovisi i o ljudima koji žive na ovom području, istima onima koji su se znali srčano boriti i obraniti protiv raznih okupatora, fašista, nacista, četnika i velikosprske agresije, i njihovim potomcima.
Tako je i očuvan ovaj prostor. No zbog čega je očuvan, pitaju se i neki od onih koji su devedesetih branili po okolnim brdima i selima ‘djedovinu’ od agresora, ako se ista sada pretvara u djedovinu s rupama, te se bez ikakvog otpora milijuni kvadrata zemlje prepuštaju kao da se radi o nečem bezvrijednom, a ne jednom od najvrijednijim i najljepšim dijelovima Hrvatske.
Skradin (foto TRIS/G. Šimac)
