Neovisni novinarski portal
28.9.2022.
'rvatska / POLITIKA / popis stanovništva
Hadezeovci s rukama na srcima 2013. godine u Vinkovcima (foto HDZ)

Hrvatska nestaje, a premijer traži urotnike koji demontiraju državu i institucije:
Prije će biit i Svevišnji kriv za raseljenu Hrvatsku nego Andrej Plenković i HDZ !

Hadezeovci s rukama na srcima 2013. godine u Vinkovcima (foto HDZ)

Poražavajući rezultati popisa stanovništva 2021., objavljeni uoči tridesete godišnjice međunarodnog priznanja samostalne hrvatske države, imali su, izgleda, efekt udarca tupim predmetom ravno u glavu hrvatskog establishmenta. Svi junaci mukom zamukoše, ni riječ da bi rekli, ni glasa da bi pustili na podatak da smo u 30 godina ostali bez petine stanovništva. Predsjednik Republike kao da je netragom nestao, ni pisma ni razglednice već danima, tek formalna čestitka za obljetnicu međunarodnog priznanja. Šef Sabora ziheraški šuti dok premijer ne kaže što misli o činjenici da smo u samo deset godina izgubili gotovo 400 tisuća stanovnika, a realno i više.  Od 1991. umalo milijun!!! A premijer na demografsku katastrofu odgovara buđavim pričama o akterima koji rade na “demontaži države i svih institucija”. Prije će biti i da je Svevišnji nešto krivo uradio negoli Andrej Plenković…

Objava prvih podataka iz popisa stanovništva 2021. bila je prava prilika da se vlast suoči s posljedicama svoga pogrešnog, u najmanju ruku neproduktivnog djelovanja na planu demografske politike. Da javno prizna neučinkovitost svojih ad hoc mjera koje površno saniraju posljedice, a uzroke i  ne dotiču. Da ne mulja i ne traži vanjske i unutarnje neprijatelje koji bi trebali biti krivi za raseljavanje Hrvatske, za žalosnu pustoš Slavonije, za  zatvaranje škola bez đaka, za ispražnjena sela i gradove. Jedini krivac je vlast koja godinama nije radila ništa osim zadovoljavala neutažive apetite svojih stranačkih ešalona koji su joj u protekla tri desetljeća, sve s rukom na domoljubnom srcu, zadavali smrtne udarce korupcijom, kriminalom, klijentelizmom, nacionalizmom i povrh svega primitivizmom bez premca.

“Dosanjana Hrvatska” i Plenkovićevi “demonteri države”

Mladi ljudi odgovorili su im odlaskom iz te “dosanjane Hrvatske” koja sasvim sigurno nije njihov san. Prije će biti noćna mora iz koje su pobjegli glavom bez obzira. Otišli su oni najpotentniji, u najboljim godinama, s najviše znanja i obrazovanja, i kad jednog dana svoju djecu upišu u tamošnje škole, o povratku više nema ni govora. Hrvatska će biti zemlja umirovljenika ( do 2051. bit će ih 1,8 milijuna ) i sezonskih turističkih radnika koja neće biti sposobna servisirati ni mirovine svoga dominantnog stanovništva.  Struktura preostale populacije nije nimalo perspektivna ni ohrabrujuća. Na njoj se ne može temeljiti razvoj i napredak jedne moderne europske zemlje. Tko je za to kriv?

Krive su vladajuće nomeklature, primarno HDZ, ali i SDP koji je dvaput dobio priliku da mijenja stvari, da kvalitetnijim upravljanjem državom pokaže što čini razliku i zašto HDZ ne može biti opcija, ali obje su prilike prokockali. I njihova je krivnja upravo u tome što su svojom neefikasnošću, nedosljednošću i lošim politikama vratili HDZ na vlast. Da 22 godine pregnantno razara i zadnje ostatke gospodarstva, političkog, profesionalnog i ljudskog morala, rastače temelje društva valjajući ga u kalu nacional-šovinizma, mržnje i ksenofobne isključivosti. I svi to znaju, a ipak Plenković ima obraza i drskosti na činjenicu da je Hrvatska pala na 3,8 milijuna stanovnika, koliko je imala neposredno nakon Drugog svjetskog rata ( 3,75 milijuna ), govoriti o nekim imaginarnim tajnim savezima za demontažu države i svih njezinih institucija.

-Nakon Petrinje– reći će premijer ne štedeći ni obljetničkog protokola- došlo je do orkestriranog napada i na Crveni križ. Unazad mjesec dana na tapeti su HNB, HRT, Vrhovni sud i DORH. Radi se o sustavnom napadu – oni idu ‘salama taktikom’ i režu ‘feticu po feticu’ svakih mjesec dana. Jedan je cilj ugroziti Schengen, a drugi ‘europodručje’– zaokružuje svoju novu teoriju urote protiv režima veliki HDZ-ov vođa.

Hanfa će provesti nadzor u HNB-u, dodaje, i “sve mora biti zakonito i etično, a moramo vidjeti ima li i ova inicijativa svoj jasan politički cilj da se destabilizira put u europodručje. Onih kojima je u cilju da vlada ne ostvari ono što je planirala ima dosta- zaključuje, prebacujući sa sebe odgovornost za sve promašaje i sve grijehe nečinjenja na ezoterične unutarnje neprijatelje koji demontiraju državu, njezine institucije i sva Plenkovićeva postignuća.

Od 1948. do 1991., u godinama “komunističkog mraka”,  kontinuirani rast stanovništva

Opet netko podriva sustav, nota bene i samog premijera i njegove ingeniozne napore u stvaranju društva po mjeri najprosperitetnijih članova zajednice. Koji odlaze, iako im je Plenković,  navodno, u Hrvatskoj baš sve priredio za sretan i ispunjen život, bježe iz ove kaotične, nesređene zemlje u kojoj se tri desetljeća izmišljaju radna mjesta za zbrinjavanje stranačkih zaslužnika i poslušnika, a oni, pak, da bi pokazali koliko su važni, koliko su njihova izmišljena radna mjesta potrebna, kompliciraju život svima nama suludim procedurama, dozvolama, potvrdama, obrascima, upitnicima… I dok su oni bili zabavljeni svojim “poslom”, uz pomoć vlasti koja ih je sponzorirala, stvarajući nezadovoljne, gnjevne ljude, Hrvatska je nestajala. Odumirala. Mnogi su iz nje tražili izlaz, rješenje. Zdravo demokratsko ozračje, funkcionalne institucije i ravnopravnu priliku za sve. Ono što nemaju kod kuće. I zato odlaze u Irsku, Njemačku, Austriju, Veliku Britaniju… gdje se znanje cijeni, a rad plaća. U isto vrijeme kod nas se znanje prezire, a rad obezvrjeđuje. Važna je samo partijska knjižica i dobra veza u “institucijama sustava”.

Ispada da su nam godine “komunističkog mraka” više prijale od HDZ-ove demokracije u neovisnoj Hrvatskoj, jer i 1948. smo imali gotovo 3,8 milijuna stanovnika, i ta je brojka rasla kontinuirano do 1991., do rata, kada nas je bilo 4,8 milijuna. A od tada je ova nesretna, privatizirana stranačka država izgubila milijun stanovnika! Kako to? Zar su Hrvati bili sretniji i zadovoljniji u godinama “nenarodnog režima” negoli u ostvarenju “povijesne težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom” ?

Za Plenkovića je kvaka 22 u novorođenoj djeci. Sve ih je manje, i taj trend je, veli, od 1950. naovamo stalno prisutan. Ali, što su zemlje razvijenije, djece je manje, manji je prirodni prirast, i to se vidi i na primjeru baltičkih zemalja, tek Skandinavija nešto malo raste. No, zapadne demokracije negativne demografske trendove, kaže premijer, kompenziraju useljavanjem. A mi?

Ksenofobna Hrvatska

Hrvatska je mala, nacionalistička i ksenofobna država u kojoj većinski narod još uvijek nepoželjnim smatra svoju domicilnu, autohtonu srpsku manjinsku zajednicu, iako je od rata već prošlo 27 godina, od mirne reintegracije 24. Nije čudo da je grad koji je izgubio najveći broj stanovnika u zadnjih deset godina, čak 20 posto, upravo Vukovar. Podijeljeni grad. Grad međuetničke nesnošljivosti, odvojenih škola, vrtića, razdvojenih ljudi.  A tamošnjem gradonačelniku Ivanu Penavi najvažniji je popisni podatak koliko je još pripadnika srpske nacionalnosti ostalo u njegovom gradu, kako ne bi bilo dvojezičnih ploča, čirilice i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Kako bi Srbe mogao potpuno getoizirati i obespraviti. Učiniti sasvim irelevantnim, pokazati im napokon tko je “gazda u kući”. Tu se ne može ni začeti zajednički život dok god grad vode političari čiji je program međunacionalna nesnošljivost i rat kao polazište svakog mirnodopskog djelovanja.

Ako je takav odnos prema autohtonoj manjini u Hrvatskoj, što ovdje mogu očekivati Filipinci, Kinezi, Afganistanci ili Sirijci, Pakistanci, ne daj bože? Uostalom, znamo kako se u Hrvatskoj percipiraju Bosanci, i kakvi su poslovi za njih rezervirani. Slično je i s Bugarima, Rumunjima, makar dolaze iz članica EU.

Hrvatska nije dobra ni prema svojim građanima, kamoli prema strancima. Samo oni u teškoj nevolji i prijekoj potrebi dolaze ovdje, uz apsolutno odricanje od svega, zaraditi nešto. Mi smo daleko od mogućnosti da disbalans nastao odljevom matičnog stanovništva kompenziramo useljenicima, jer umjesto artikulirane politike imamo tek useljeničke kvote.

Stalno se kao paravan, kao alibi za masovno iseljavanje iz Hrvatske navodi otvaranje tržišta rada za naše ljude ulaskom Hrvatske u EU 2013. No, to je tek manji dio istine. Jer, i kad nismo bili u EU, ljudi, pogotovo iz pasivnijih krajeva, odlazili su trbuhom za kruhom, osobito u Njemačku, na tzv. privremeni rad, a mnogi ostali trajno. I točno je da su migracije normalne, da ih je bilo oduvijek, i da će ih biti, ali ne ovim intenzitetom i dinamikom.

Imamo (li ) Hrvatsku …

Hrvatska je ulaskom u EU, kako smo uglavnom vjerovali, trebala postati poželjnije, uređenije, civiliziranije mjesto za život, demokratska, pravna država kakvoj smo težili. Država iz koje ne bi trebalo nužno odlaziti, osim na stručno usavršavanje, eventualno kvalitetnije školovanje, prakse. Zemlja  u koju bi se mnogi rado doseljavali. Ali, umjesto toga pretvorila se u baruštinu iz koje, tko ima pameti, mladosti i smjelosti, odlazi ni časa ne gubeći, iz odgovornosti prema vlastitoj, i budućnosti svoje djece.

Plenković ih poziva, “Biraj Hrvatsku”, i nudi im 200 tisuća kuna za povratak i samozapošljavanje.Toliko predstavnici vladajućih struktura, kako smo mogli puno puta vidjeti, ukradu uz jedan ručak! Tko je toliko lud, ako ima siguran posao, pristojnu plaću i solidan standard vani, da se vrati za 200 tisuća kuna u pravno nesigurnu, lupešku državu u kojoj ništa ne štima? Da mu administracija i dozvole, kojekakvi harači pojedu svu ušteđevinu i bace ga u bankrot?!

Dok se u ovoj državi zapošljava po stranačkoj i rodijačkoj vezi, dok se zataškava kriminal i politička korupcija, dok glavna državna odvjetnica javno laže hrvatskim građanima  a u državnom parlamentu unatoč tome dobije potporu za nastavak obnašanja dužnosti, dok guverner Hrvatske narodne banke možebitno trguje povlaštenim informacijama, ministri kradu i ne znaju što sve imadu, nema tu ni pravne države ni pravne sigurnosti, ni ravnopravnosti ni šanse za one koji ne pripadaju stranci na vlasti i njezinim partnerima. Ovo je stranačka država. Svi ostali, što se njih tiče, mogu van! Ne samo da mogu, često moraju. Ako žele živjeti kao ljudi i raditi za plaću dostojnu čovjeka.

Ili im je upisati se u HDZ i bit će sretni kao Goran Grlić Radman, Plenkovićev ministar vanjskih poslova. “Treba imati tog žara da bi nosili plamen života”, poput ministra, koji ne krije da su i on i njegova djeca, njegova obitelj sretni u ovoj državi, jer “Hrvatska je uspješna priča i može biti uzor svim ostalim državama”. To je ono kad živite potpuno odnarođeno, kad ste dio one privilegirane manjine koja s pravom, i jučer, a i danas, na 30. godišnjicu međunarodnog priznanja, znaju zašto kliču: Imamo Hrvatsku! Jer je imaju, doslovce, bez ostatka.  Nimalo metaforički.

Hadezeovci s rukama na srcima 2013. godine u Vinkovcima (foto HDZ)

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI