Neovisni novinarski portal
3.12.2021.
'rvatska / političarenje / POLITIKA
Pun kufer političkog primitivizma: Udavili ste nas, osiromašili i osramotili! Znate li išta drugo?

Pun kufer političkog primitivizma:
Udavili ste nas, osiromašili i osramotili! Znate li išta drugo?

( Državni ) udar, udav, psihijatrija, opušak…to je verbalni repertoar koji se kontinuirano razmjenjuje na najvišoj državnoj razini u Hrvatskoj. Jer, ovdje se političari igraju države, ovdje je ubojita dosjetka jača od svakog konstruktivnog prijedloga, ovdje je vrijeđanje politički hobi kojim se dokazuje superiornost ili inferiornost u nadigravanju s protivnikom, i manifestira nedoraslost dužnosti, krajnje defektan odnos prema državi, njezinim institucijama i ponajviše prema građanima. Predsjednik Republike, premijer i ministar obrane nisu članovi bratstva, niti su njihovi osobni obračuni njihova privatna stvar. Dosta je tog verbalnog povraćanja u javnom prostoru! Nije moguće da se ne može kulturnije?!

Građani su ih posredno ili neposredno izabrali da upravljaju u njihovo ime nacionalnim resursima, a oni te iste resurse koriste za spletkarenje, podmetanje, difamacije i međusobne ratove do istrebljenja. Dosta je toga! Postalo je naporno i iritantno do bola, sadržaj poruka, ako ga i ima, a da nije na osobnoj razini, potpuno je zamagljen rječnikom, denuncijacijama, prijetnjama, ucjenama. Ova je predstava postala potpuno promašeni politički performance  koji se odigrava ad hoc, ne bira se ni mjesto ni vrijeme izvedbe, u njoj nema pozitivnih likova. Negledljiva je.  Svima, pogotovo Vukovarcima koji se ionako godinama pitaju za koga i za što su njihove žrtve pale, njihov grad pretvoren u hrvatsku Hirošimu.

Da bi usred svoga grada nezaliječenih rana,  u prigodi obilježavanja 30. godišnjice slamanja obrane naselja Lužac, gledali novu rundu dvojice političkih MMA boraca koji se šaketaju bez milosti pred očima naroda. Brutalno, primitivno valjanje u blatu, formalno najodgovornijih ljudi u državi, kod ljudi zdrava uma ne provocira navijačke strasti ni izbor preferirane strane za koju će se drukati. Naprotiv, njima je samo do toga da taj verbalni tornado stane, i da se prijepori, kojih evidentno ima i između šefa države, i ministra obrane, i šefa Vlade, rješavaju civilizirano, argumentirano i s nekim minimumom političke kulture.

-Ovo je postalo ozbiljno i već ima reperkusije na nacionalnu sigurnost. Ljudi koji rade takav posao su opasni za Hrvatsku– izjavio je Milanović u Vukovaru, referirajući se na daljnju  suradnju s ministrom Banožićem, koja je, kaže, nemoguća. Ministar koji optužuje vrhovnog zapovjednika OSRH za državni udar, veli Milanović, neodgovorno se ponaša. Taj problem, kaže, može riješiti samo s Plenkovićem. Po mogućnosti tako da se odrekne Banožića.

No, Plenković verbalne tirade šefa države, očekivano, smatra primitivnim divljaštvom. Čuva leđa svoga ( nažalost, nesposobnog ) ministra, koji ionako ni “dobar dan” ne može reći, a da za to nije tražio dozvolu premijera. Tako samosvjestan nije …

Po svemu inferiornog ministra, predsjednik Republike gazi bez milosti, i nije više ovdje riječ o tome ima li Milanović argumenata koji bi, stave li se na stol, mogli ozbiljno naštetiti Banožiću, ili Banožić zbilja ima konpromitirajuće dokaze o predsjednikovom neracionalnom i poluprivatnom korištenju vojnih resursa. Radi se o tome da argumente u šumi uvreda više nitko i ne prepoznaje. Postali su nevažni. Čekaju se nove kreativne, ubojite dosjetke šefa države i trenutak kada će sve tronutiji ministar –puknuti. Gleda se, dakle, utakmica, a ne politički duel neistomišljenika na najvišoj državnoj razini, koji čuvajući osobni, paze i na dignitet institucija koje predstavljaju.

Zoran Milanović parafrazira Plenkovićevu opasku o puzajućem državnom udaru, kako je incident u Požegi ocijenio premijer, kada je po zapovijedi vrhovnog zapovjednika načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj zatražio od Banožića da se ne obraća ročnicima na polaganju prisege.

-S obzirom da je on ( Plenković ) puzajući državni udav, očekujem da malo pridavi svog malog Baneta ( ministra Banožića ), uzvraća predsjendik Milanović, ponavljajući da dok se Burčul ne vrati na mjesto zapovjendika Počasno-zaštitne postrojbe, dogvoora nema.

Premijer i ministar tvrde da se u povijesti nikad nije dogodilo da na nekom vojnom događanju ministru obrane bude zabranjeno govoriti. Ali, nije najveći problem ni to što se takav eksces dogodio kao Milanovićeva odmazda za ministrovo umirovljenje brigadira Burčula. Problem je što je to samo jedan u nizu incidenata, i kako sada izgleda gledat ćemo ih do kraja Milanovićevog predsjedničkog mandata,  pogotovo ostane li Mario Banožić ministar. A to se više ne da podnositi…

Nema sumnje da se opako stranački kadrovira u vojsci kao i u svim ostalim resorima u državi, jer je to HDZ-ov ( i ne samo njihov ) modus operandi, oni drugačije ne znaju, a danas, bogme, i ne mogu, jer ih je tolika vojska ljudi zadužila da i nemaju kud. Milanović, pak, tvrdi da se vojska neće voditi kao HDZ, i za to vjerojatno ima konkretne primjere koji mu daju za pravo da tako misli. Ali, o tome treba razgovarati, probleme treba rješavati, a ne gomilati, ljude od imena i digniteta, profesionalnog, političkog i moralnog, treba čuvati od kala u kojemu se valja gotovo na dnevnoj bazi domaća kvazielita, jer, koga god ruka politike kod nas takne, taj je za politiku, ne želi li žrtvovati svoj integritet za poziciju, izgubljen. Poput Ive Goldsteina kojega su, neki beskrupulozni politikanti uspjeli uvaljati u svoje blato.

Uz sve, usred “bitke” ministra i šefa države oko statusa admirala Hranja, još i ta epizoda s nekoliko pripadnika Počasno-zaštitne bojne koji su otišli u BiH na komemoraciju pripadnicima HVO-a, pa je od toga napravljen međunarodni incident. Pa su se digli na noge i BiH političari, jer je, eto, vojska druge države došla na njihov teritorij, što je kako veli bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović, “jaka stvar”. Bile bi međunarodne implikacije u ovom slučaju i teže,  pohvalio se Banožić, da on sam skandal nije spriječio.

Najteže je ovih dana bilo časnom vojniku, decentnom i odmjerenom admiralu Robertu Hranju, koji se našao između dvije vatre ( ministra obrane i šefa države ), pa se od njega, iz Banožićevog ureda, tražila i ostavka.  Ali, kakva vatra, nema tu vatre, Banožić je opušak- diskvalifikatorski će Milanović. Ministar obrane nije mu ostao dužan, počastio ga je besplatnom dijagnozom-” on je psihijatrijski slučaj”- zaključio je Banožić.

I tako riječ na riječ, tuk na utuk, kiša metaka leti na sve strane i od njih pogiba i zadnje poštovanje građana prema državnim institucijama koje ovakvi likovi predstavljaju.

Nema to nikakvog smisla, tu baražnu vatru treba prekinuti, te kanonade zaustaviti, naučiti se samokontroli i shvatiti da država nije njihovo privatno leno s kojim mogu činiti što hoće. Politika u Hrvatskoj se gradila na potpuno krivim premisama, pa su u percepociji domaćih političara oni bogovi kojima narod služi, a ne sluge toga naroda koji ih je svojom voljom i izborom na te dužnosti doveo.

Država se već tri desetljeća bezočno pljačka od političara jer oni vjeruju da su uzeli ono što ih, prema poziciji i zaslugama, pripada. Dok narod šuti, politički egomani se pljuju, difamiraju, denunciraju i sramote institucije koje predstavljaju, ergo, državu samu, a građani se snebivaju od njihovog besramnog ponašanja i rječnika, kao nemoćni promatrači, koji od njih tek otklanjaju pogled, da im ne dođe zlo, tu ozbiljnijih promjena neće biti. Umjesto da se europeiziramo, makar u smislu političke i demokratske kulture, mi svoj primitivizam sustavno njegujemo kao svojevrsno identitetsko pitanje. Jer, tko bi mi bili bez toga…

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI