Ministar financija Zdravko Marić predstavio je danas drugi ovogodišnji rebalans kojim se ukupni rashodi državnog proračuna povećavaju za 6 milijardi, i prijedlog proračuna za iduću, 2022. godinu koji je prema prvoj projekciji težak 164,5 milijardi. No, nevjerojatno je, bizarno, potpuno iracionalno, da je najveći “profiter” iz ovakvog rebalansa Ministarstvo obrane, a najveći gubitnik Ministarstvo graditeljstva!? Borbeni avioni ne mogu čekati, obnova kuća za stradalnike u potresu može ???
Ergo, sasvim pojednostavljeno rečeno, država ne mari za stradalnike od potresa, ni one u Zagrebu, ni one na Baniji. Umjesto da se po načelu solidarnosti uzelo svim resorima kako bi se dalo Ministarstvu graditeljstva i poduprlo obnovu i materijalno i moralno, novcem i nepodijeljenom podrškom Ministarstvu graditeljstva i Fondu za obnovu, država upravo njima ovim rebalansom uskraćuje financijsku pomoć. Valjda računa da im neće trebati, s obzirom na dinamiku rješavanja zahtjeva za obnovom u Horvatovom ministarstvu. Koje je više od godinu i pol ispisivalo papire, popunjavalo obrasce, na kapaljku rješavalo zahtjeve, da bi 18 mjeseci nakon potresa i potpune blokade obnove, shvatilo da Zakon o obnovi nije funkcionalan, nego naprotiv da koči proces obnove, pa ga se na brzinu mijenjalo i dopunjavalo. I dodatno gubilo dragocjeno vrijeme koje je trebalo biti uloženo u istinsku pomoć ljudima na terenu koji su se ljeti pržili, a zimi će se smrzavati u metalnim kontejnerima.
A da tragedija bude još veća, ako je točan podatak kojeg je ovih dana javno iznio direktor Fonda za obnovu Damir Vanđelić, još uvijek je 2700 ljudi na Baniji za koje nije osiguran primjeren smještaj! U Zagrebu obnova nije ni fiktivno počela, a s područja Sisačko-moslavačke županije ( Banije ) stižu potpuno kontradiktorne informacije. Tamošnji Stožer za obnovu kojeg vodi potpredsjednik Vlade Tomo Medved hvali se stotinom obnovljenih kuća, a dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić decidirana je u tome da država na tom području nije obnovila nijednu jedinu. Kasnije će se saznati da se Medved razmeće statističkim podacima o minimalističkim sanacijama stambenih jedinica sa zelenom naljepnicom. Dakle, onih kojima je trebalo sanirati dimnjak, zabat i sl. Nijedna kuća koja je nakon potresa zabranjena za korištenje, nije, međutim, ni blizu došla na red za obnovu…
Ali, u državi u kojoj živimo, u kojoj vrijede neka druga pravila i prioriteti, a ne solidarnost i pomoć stvarno ugroženima, junak rebalansa, glavni njegov dobitnik, postaje Ministarstvo obrane koje će dobiti čak 2,4 milijarde kuna za plaćanje prve rate za nabavu višenamjenskog borbenog aviona Rafale !
Zbog čega Ministarstvo obrane ima prioritet pred Ministarstvom graditeljstva u čijoj je ingerenciji obnova? Kako je moguće da realna katastrofa ostaje neprimijećena pred pretpostavljenom, teorijskom opasnošću od nekog fikcijskog napada na Hrvatsku? Ili nam možda prijeti stvarna ugroza od stvarnih vanjskih naprijatelja, a da nam to naša borbena vlada nije priopćila? Kako vojni avioni mogu imati prednost pred obnovom u potresu uništenih kuća hrvatskih građana koji su ovom prirodnom katastrofom ostali bez krova nad glavom, a mnogi od njih i bez svega što su za cijelog života stjecali?!
Uostalom, Hrvatska je članica NATO-a, ravnopravna članica EU, i svaki pokušaj ugrožavanja njezinog teritorijalnog integriteta ravan je nasrtaju na teritorij Unije. Čega se bojimo? Koga? Ili je nekomu naprosto silno stalo da u svome mandatu realizira jedan tako veliki posao koji na Balkanu nikad ne prolazi bez kontroverzi…?
Kako bilo, skaredno je, perverzno i sramotno da se u rebalansu milijarde dodatnih kuna daju nikad reformiranom zdravstvu koje je progutalo pet Zagreba i deset Banija, a da se u sustavu ništa promijenilo nije, i nakon svake sanacije kreće iznova multipliciranje novih minusa, znajući da će država i te nove dugove sanirati jednako kao i stare. Iz ovog rebalansa ministar Beroš je dobio 1,6 milijardi, ne za reforme, nego za krpanje rupa bez dna, za plaćanje duga veledrogerijama koji će se početi gomilati dočim se stare obaveze podmire, pa je to unaprijed bačen novac. Da se makar to uložilo u banijsku i zagrebačku obnovu, mnogi bi ljudi imali svoj dom, svoj siguran krov, znali bismo i vidjeli gdje je otišao taj novac.
Ovako, zdravstvo guta četvrtinu proračunskog novca ( 38 milijardi kuna ! ), a nikakvog pomaka u njegovom racionalnijem, djelotvornijem i funkcionalnijem radu nema. Dokle će tako?
Oko milijardu kuna iz ovog rebalansa otići će i za povećanje plaća državnih službenika i namještenika u MUP-u i Ministarstvu znanosti i obrazovanja, 672 milijuna ide za Ministarstvo rada ( zbog indeksacije mirovina ), za 607 ,8 milijuna su povećana i izdvajanja za potpore radi očuvanja radnih mjesta u sektorima najpogođenijim koronavirusom itd.
Vlada je pokazala razumijevanje i za obrambene potrebe, i poduzetničke, i činovničke, ali ne i prema potresom pogođenim područjima, a napose prema stradalim ljudima. Može li gore, nepravednije i nepoštenije?
Država se razbacuje novcem za borbene avione usred pandemijske krize i krize obnove potresom porušenog Zagreba i siromašne, uništene Banije. Jer je nesposobna provesti brzu operativnu obnovu, ne zna što bi i s novcem kojeg je dobila od europskog fonda solidarnosti, a kamoli da mu dodaje još i vlastiti proračunski. Ovo je država koja najbolje znade trošiti, ali puno slabije umije ulagati u ono što je najvažnije, u ljude i njihov standard. Zato se i može hvaliti, unatoč očiglednom, porastom minimalnih plaća za 350 kuna, da bi dosegle mizernih 3.750 kuna, koje opet, neće plaćati država, nego poslodavci.
Možda bi ovoj bešćutnosti establishmenta najbolja terapija bila da na šest mjeseci odu na Baniju i žive u kontejnerima s minimalnom plaćom manjom od 500 eura. Tada bi lakše razumjeli kako im narod, u ime kojega upravljaju nacionalnim resursima, uistinu živi…
Potres u petrinji (foto Zaklada Solidarna)
