Ovih dana u Splitu iznova očaj, ljutnja i čuđenje prometnim krkljancem po gradu, a zbog velikog broja automobila i putnika koji dolaze u trajektnu luku kako bi otplovili prema otocima. I tako svake godine. Splićani s pravom šize jer im grad u ljetnim mjesecima postaje prometno nesnosan, gužve koje nastaju zagorčavaju im kakav takav normalan život, a i turistima ostavljaju neugodna sjećanja na sate provedene u kolonama na putu prema otocima, i natrag.
Ove godine je došlo dotle da je čak i policija, doduše ljubazno, zamolila Splićane da se ne voze u smjeru luke ‘ako ne moraju’. Ukratko, bolje da ostanu doma i prepuste splitske ulice – turistima. No tko bi se normalan uopće upustio u višesatnu vožnju na , na primjer, relaciji Solin-splitska riva, a da to iz nekog bitnog razloga ne mora.
Arhiva: splitski željeznički kolodvor prije par godina (foto TRIS/G. Šimac)
No gora od ljetnog prometnog kaosa je činjenica da besplodni, nesposobni i bezvezni političari koji desetljećima (i dulje ) upravljaju ovim gradom nisu u stanju smisliti ni približno i barem djelomično efikasno rješenje za ovaj bitan problem. Kako to biva u Hrvatskoj, a zbog čega nam je sada država na začelju po uređenosti i gospodarstvu u Europskoj uniji, ali prednjači po korupciji i neefikasnosti, tu vladaju najčešće (uz rijetke i časne iznimke) osobe koje su lišene bilo kakve razvojne i općekorisne vizije, a njihov dugoročni i kratkoročni interes je, zna se, osobni boljitak, provizije, stjecanje nekretnina, namještanje namještenja i poslova za rodbinu, kumove i znance… i tome slično.
Uz to, na ključnim mjestima u lokalnim i višim upravama umjesto poduzetnih, inteligentnih i radišnih ljudi koji promišljaju o općem boljitku sjede u pravilu stranački tudumi i poluinteligenti sa sumnjivim diplomama, a kojima u normalnijim državama ne bi dali niti da čuvaju ni ovce nacrtane na papiru, kako to narod slikovito kaže.
Arhiva: splitski željeznički kolodvor prije par godina (foto TRIS/G. Šimac)
Na žalost, takvi nam kroje život već predugo, o čemu svjedoče gomile neriješenih komunalnih i socijalnih problema, a koje neće riješiti ni najbolja turistička sezona, jedina preostala gospodarska grana, a koja je također ugrožena nepametnim i kaotičnim djelovanjem i uzrupacijom ograničenih priobalnih prostornih resursa, odnosno nedjelovanjem vlasti na svim razinama.
I što sad? Umjesto kukanja i žuči, evo jednog skromnog prijedloga za eventualno rješenje barem navedenih splitskih kaotičnih ljetnih neprilika. Relativno jeftino, ako ne i najeftinije moguće rješenje bi moglo biti pretvaranje ionako manje-više beskorisnog željezničkog tunela od Kopilice do trajektne luke u novu gradsku prometnicu. Ionako rijedak željeznički promet u tom tunelu i na splitskom željezničkom kolodvoru, kojega su vlasti u Hrvatskoj ionako posve zanemarili i sveli na mjeru otprije stotinu godina, mogao bi slobodno prepustiti mjesto cestovnim vozilima.
I laiku je jasno da bi uređenje prometnice na temeljima postojeće željezničke pruge u tunelu duljine 1,893 metra koji je 1979. na južnom dijelu nastao natkrivanjem usjeka, a na sjevernom dijelu ukopavanjem pruge, bilo rješenje koje ne bi zahtijevalo puno novca. Nakon što se, na primjer, asfaltiraju prometnice, uredi pristup, signalizacija, rasvjeta i ventilacija, ostalo bi možda čak i za nečiju lijepu zaradu, kao u slučaju onih višekratnih bojanja tunela na autocesti.
Arhiva: splitska pruga (foto TRIS/G. Šimac)
Umjesto danas pretežno pustog željezničkog kolodvora i još uvijek aktualnog gradskog rugla – autobusnog kolodvora, dobio bi se dragocjen prostor za pristup trajektnom terminalu, mogućnost rekonstrukcije autobusnog terminala i prilika za rasterećenje gradskih prometnica.
Željeznički promet bi bio zbrinut u Kopilici, a do koje bi se konačno mogla urediti i pristojna željeznička linija od splitskog aerodroma prema Solinu i Splitu, te tako rasteretiti i tamnošnje opet goleme ljetne gužve. Putnici koji bi stizali vlakom do Kopilice bi u centar Splita stizali u petominutnoj vožnji npr. električnim gradskim autobusima.
Sve je to moguće, ako se ne kosi s eventualnim mračnim planovima raznih ‘investitora’ koji su i ranije bacali oko na taj vrijedni gradski prostor, a ne bi se trebalo sudarati ni s nedavno najavljenim projektom nazvanim Rekonstrukcija – dogradnja Obale kneza Domagoja I i II u Gradskoj luci Split kojega su u veljači pompozno najavljivali A. Plenković i O. Butković.
Eto prilike da se iskaže i novi splitski gradonačelnik Ivica Puljak i njegova aktualna družina: hoće li neke od splitskih akutnih problema možda riješiti na ovaj ili neki pametniji i bolji način, doznat ćemo uskoro, kako se to kaže.
Ili nećemo.
Ulaz u splitski ‘metro’ na rivi (foto TRIS/G. Šimac)
