Kao što se zna odavno, naša lijepa Hrvatska je svojevrsni eldorado za devastatore okoliša iz zemlje i inozemstva, jer se većina zlodjela prema prirodi, životinjama i biljkama, prostoru, obalama, rijekama i šumama – ne kažnjava.
Tek povremeno se tu i tamo pojavi neka vijest kako neki inozemni posjetitelji Hrvatske bivaju sankcionirani nakon što su mjesecima i godinama neometano tamanili npr. morske ježince ili trpove ili ptice itd. No glavnina tih nedjela ostane nezabilježeno i nekažnjeno. Tek zahvaljujući dojavama savjesnih građama neki od tih nebrojenih slučajeva bivaju procesuirani, a počinitelji prođu s blagim sankcijama.
Slično je i sa sječom šuma, nasipavanjem i betoniranjem obala mora i rijeka…
U devastaciji sudjeluju i brojni turisti koji nahrupe u Hrvatsku preko ljeta, a koje zbog toga manje-više nitko ne dira niti kažnjava. Ribari se bez dozvola, čupaju se periske, zagađuju se uvale fekalijama iz plovila…
Periska (foto Marinko Babić)
Ipak, ove godine se javlja i Državni inspektorat koji poručuje kako su u ljetnim mjesecima kada je povećan boravak građana na otvorenom, brojne strogo zaštićene biljne i životinjske vrste dodatno ugrožene, a okoliš i priroda značajno opterećeni.
-U posljednjih nekoliko mjeseci Državni inspektorat zabilježio je porast broja prijava građana koje ukazuju na možebitnu ugrozu strogo zaštićenih vrsta. Dio prijava se odnosio se ugrožavanje strogo zaštićenih vrsta kao što su plemenite periske i kornjače čančare te zavičajnih vrsta poput ježinaca. U Slavoniji i unutrašnjosti Dalmacije prisutan je trend ugrožavanja zmija koje se tijekom dana sunčaju na otvorenim površinama. – vele u DI-u.
Treba iznova podsjetiti, ali i dijeliti letke po graničnim prijelazima, turističkim zajednicama i agencijama, hotelima, trajektima i ugostiteljskim objektima, oglašavati jumbo plakatima i drugim sredstvima kako je sukladno čl. 153. Zakona o zaštiti prirode zabranjeno je namjerno hvatanje, ubijanje i uznemiravanje strogo zaštićenih vrsta, kao i namjerno uništavanje i uklanjanje njihovih gnijezda, legla i područja razmnožavanja.
Ilustracija: Obitelj zaštićenih čančara (foto TRIS/G. Šimac)
-Također je zabranjeno namjerno branje, rezanje, sječa, iskopavanje, sakupljanje ili uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti. Posebno su u ljetnim mjesecima opterećeni nacionalni parkovi i parkovi prirode. U tom kontekstu naglašavamo kako zaštitu uživaju i samonikle biljke i gljive te divlje životinje koje se nalaze u nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u posebnom rezervatu ako se radi o samoniklim biljkama, gljivama, te divljim životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno. – vele državni inspektori.
A onda i ono najvažnije, ono što bi mnoge odvratilo od uništavanja hrvatskih prirodnih znamenitosti: ako inspekcija zaštite prirode Državnog inspektorata utvrdi povredu odredbi Zakona o zaštiti prirode koje se odnose na strogo zaštićene vrste, kaznit će svaku fizičku osobu novčanom kaznom u rasponu od 7.000,00 do 30.000,00 kuna odnosno pravnu osobu od 25.000,00 do 200.000,00 kuna, ovisno o težini prekršaja.
Zaštićeni ježinac (foto TRIS/G. Šimac)
-No niti jedna novčana kazna ne može vratiti prirodnu ravnotežu i balans koja se narušava uništavanjem, hvatanjem ili ubijanjem strog zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Stoga, u cilju trajnog očuvanja prirode, apeliramo na građane da se savjesno i odgovorno odnose prema svim sastavnicama okoliša te da prirodna dobra koriste racionalno i održivo.
Ako uoče kršenje Zakona o zaštiti prirode građani isto mogu prijaviti Državnom inspektoratu ili najbližoj policijskoj postaji. – poručuju.
Eto, sve je jasno. Svi vi kojima je mučno gledati takve devastacije možete nešto i učiniti.
Prijava Državnom inspektoratu se vrlo jednostavno podnosi ispunjavanjem elektroničkog obrasca „Podnošenje prijava“(poveznica) na telefon Državnog inspektorata 01 2375 100 ili slanjem prijave poštom odnosno dolaskom na adresu Državni inspektorat, Šubićeva 29, 10 000 Zagreb.
Velebitska degenija je na Crvenoj listi
***Ovaj tekst dio je projekta Ekoslov, koji se potiče sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
