Neovisni novinarski portal
24.6.2021.
wheels on fire
Slaven na jednom od putovanja...

Slaven Škrobot:
Avanturist kojeg invaliditet nije spriječio da uživa u putovanjima

Slaven na jednom od putovanja...

Tko je Slaven? Kako putuje na različite destinacije u svijetu usprkos invaliditetu , tko mu pomaže u tome, i još mnoge druge zanimljive stvari saznajte u tekstu koji je pred Vama…

Ukratko se predstavite našim čitateljima tko ste i čime se bavite?

Moje ime je Slaven Škrobot, avanturist sam i strastveni zaljubljenik u putovanja. Unatoč invaliditetu (tetraplegiji) odlučio sam živjeti punim plućima i putovati svijetom. O svojim putovanjima i problemima s kojima se susrećem, pišem na svojem blogu, pišem za Večernji list, držim predavanja i nastojim ljude educirati o svojoj ozljedi te životu s invaliditetom. Isto tako, želim osobama u sličnoj situaciji osobnim primjerom pokazati da je dobar život nakon ovakve nesreće itekako moguć. Cilj je potaknuti, motivirati i inspirirati ljude kako bi se usudili slijediti i živjeti svoje snove te vjerovati u sebe.

Putujem na egzotične destinacije van ruta predviđenih za osobe s invaliditetom na što jednostavniji način rušeći sve barijere i stereotipe. U zadnje sam tri godine posjetio četiri kontinenta i postao prva osoba na svijetu koja se u invalidskim kolicima popela do Monastery-a u Petri (Jordan) i na vrh Pidurangale, svete stijene na Šri Lanki. Osim toga, proglašen sam putnikom godine u 2019./2020.

Koji je vaš zdravstveni problem tj. zbog čega ste u kolicima?

2009. sam godine nesretnim skokom pri padu na prijatelja nastradao i slomio peti vratni kralježak te ostao paraliziran od prsa na niže. Točna dijagnoza je paraplegica c5, Asia A. Ne mogu hodati, nemam funkciju u tricepsima, desnom ručnom zglobu i u svim ručnim prstima.

Poznati ste po tome da ste jedina osoba u kolicima koja putuje posvuda dosta često, na koji način to radite?

Nisam jedina. Ima nas mnogo koji putujemo, ali možemo reći da sam jedina koja putuje na ovakav način i na ovakve nepristupačne destinacije. Puno je tu faktora koji utječu da bih ja putovao i bez obzira na to što će većina ljudi na prvo mjesto staviti financije, ja iz osobnog iskustva mogu reći da one na prvo mjesto ne idu. Za putovati na ovaj način treba užasno puno volje, truda, istraživanja, strpljenja, upornosti i snalažljivosti. Isto tako, veliki je to fizički napor i dovođenje tijela do samih granica izdržljivosti. O neimanju privatnosti da ne govorim. Financije su svakako dio toga ali ne glavni. Danas su putovanja pristupačnija nego ikad i putovati može gotovo svako. Dakle, glava na prvom mjestu a onda financije.

Da li je netko uz vas na tim putovanjima? Opišite nam kako to sve izgleda iz perspektive osoba s invaliditetom.

Uvijek! Ja sam osoba koja u potpunosti ovisi u tuđoj pomoći. Teško mi je i samo s jednom osobom uz mene putovati, kamoli samome. To bi bilo apsolutno nemoguće za izvesti! Ljudi obično misle da imam konstantan krug ljudi koji stalno žele putovati sa mnom što nije točno. Kada se odlučim za neku destinaciju uvijek prvo pitam prijatelje a onda stavljam objavu na vlastitu stranicu i grupe za putovanja. Navikao sam već i uvijek ću naći način ako nešto želim, bez obzira na sve. Na Šri Lanku sam otišao s praktički nepoznatim ljudima i ljudi ne shvaćaju što znači dati se nekome nepoznatome u ruke kada si u ovoj situaciji. Sva sreća, sada me već prati dosta veliki broj ljudi tako da mi je puno lakše pronaći suputnike, ali za to sam se bome i pošteno namučio.

Imate i vodite blog u kojima zapisujete dojmove sa svojih putovanja. Recite nam kako ste došli na tu ideju? Što vas je potaklo da podijelite svoja iskustva na internet?

Zapravo sam znao da je to nešto posve novo, unikatno, zanimljivo i strano ljudima naših prostora. Nakon što sam na natječaju osvojio karte za Australiju, javilo mi se užasno puno ljudi s porukama podrške i motivacije da otvorim stranicu i počnem o tome svemu pisati. Iako me bilo poprilično strah tog svijeta, rekao sam sebi – sad ili nikad. Mislim da sam dobro odlučio.

Na koliko ste do sada različitih destinacija bili? Gdje vam je bilo najteže, a gdje najlakše s obzirom na vaše stanje?

Iskreno, ne putujem radi statistike i ne volim kada je ljudima prva riječ koja izađe iz ustiju broj država koji su posjetili. Kada bih morao reći neki brojku, rekao bih da se ona kreće između 15-30 država. Putujem jer to iskreno volim, jer u tome uživam, jer je to moja strast i tada se osjećam potpuno slobodno. Teško mi je bilo svugdje, ali na to sam navikao, na to sam spreman i takve destinacija na kraju i biram.

Što bi ste savjetovali ostalim osobama s invaliditetom koji imaju žarku želju putovati? Na što bi trebali obratiti pozornost posebno prije nego se upuste u takvo nešto? Svaki savjet je dobrodošao…

Puno je savjeta ali ona najvažniji bi bio da ne odustaju, da budu uporni i da se nauče na odgovor „ne“. Primjerice, radi striktnih Australskih zakona nije mi bilo dozvoljeno lejtjeti helikopterom. Većina bi nakon što ih se prvi put odbije odustalo, ali ja sam bio uporan i nastavio sam sati upite dok nisam naletio na čovjeka koji e vrlo rado pristao na to d me vozi u helikopteru. Samo za Australiju poslao sam preko 300 mailova i istraživao preko četiri mjeseca kako bih došao do savršenog plana.

Koja vam je poruka za sve čitatelje koju možete odaslati na osnovu svega što ste proživjeli na putovanjima?

Da je život samo jedan i da ga apsolutno svaki dan treba živjeti. Ako nešto istinski želiš, onda ćeš napraviti sve da do tog dođeš, nema izlika, izmotavanja i stvaranja problema.

Sve se može kada se to uistinu hoće.

Ako želite ostavite neki svoj kontakt ukoliko naši čitatelji žele vas još nešto pitati obzirom na životopisne opise vaših putovanja.

Neka mi se slobodno jave na bilo koju od  društvenih mreža…

Ove godine planiram pred kraj ljeta, (krenuo bih oko 15. kolovoza) posebno prilagođenim biciklom odvoziti cijelu Hrvatsku obalu, od Savudrije do Prevlake. Za nekoga tko je u stanju kao ja, to je veliki izazov i tako nešto još nitko do sada nije napravio, barem koliko ja znam.

Za to bih trebao maksimalno 45 dana i u tom periodu nastojao bih promovirati Hrvatsku, poticati ljude i OSI na aktivan život, družiti se s OSI i ono najvažnije, pokrenuo bih humanitarnu akciju u kojoj bih prikupljao sredstva za osobe s invaliditetom, tj. želja je kupiti jednoj do tri osobe isti bicikl kakav imam i ja. Cijena jednog bicikla je cca 60.000,00 kn, ovisno o fizičkim mogućnostima korisnika.

Sad, za uopće krenuti u to trebao ih 88.000,00 kn. Znam da zvuči puno ali kada se uzme u obzir moje fizičko stanje, da trebam ljude sa mnom itd. ta cifra je opravdana i realna.

Da ne duljim – u utorak pokrećem crowdfunding kampanju pa bih Vas zamolio da napišete nešto i o tome iz tog dokumenta…

_______________________________________________________________

P.S. Evo poveznica na Slavenov blog i društvenomrežne stranice, a potom i tekst o upravo započetoj kampanji za njegovo sljedeće ‘humanitarno’ putovanje...

Blog

https://slavenskrobot.com/

Facebook

https://www.facebook.com/slavenskrobot/

Instagram

https://www.instagram.com/slavenskrobot/

Slaven na jednom od putovanja…

Slavenovih 1000 km kolicima za osmijehe na licima

Tko sam?

Moje ime je Slaven Škrobot, avanturist sam i strastveni zaljubljenik u putovanja. Unatoč invaliditetu (tetraplegiji) odlučio sam živjeti punim plućima i putovati svijetom. O svojim putovanjima i problemima s kojima se susrećem, pišem na svojem blogu i nastojim ljude educirati o svojoj ozljedi te životu s invaliditetom. Isto tako, želim osobama u sličnoj situaciji osobnim primjerom pokazati da je dobar život nakon ovakve nesreće itekako moguć. Cilj je potaknuti, motivirati i inspirirati ljude kako bi se usudili slijediti i živjeti svoje snove te vjerovati u sebe.

Gdje i kako putujem?

Putujem na egzotične destinacije van ruta predviđenih za osobe s invaliditetom na što jednostavniji način rušeći sve barijere i stereotipe. U zadnje sam tri godine posjetio četiri kontinenta i postao prva osoba na svijetu koja se u invalidskim kolicima popela do Monastery-a u Petri (Jordan) i na vrh Pidurangale, svete stijene na Šri Lanki. Osim toga, proglašen sam putnikom godine u 2019./2020. godini. U 2020. godini, zahvaljujući svojim vjernim pratiteljima i njihovim donacijama, dobio sam mogućnost nabavke posebno prilagođenog, ručnog bicikla kojeg si na žalost sam ne bih mogao priuštiti radi njegove cijene (60.000, kn!). S tim sam biciklom odlučio putovati i istraživati Hrvatsku obalu, posebice biciklirajući kroz otoke Krk, Vis, Mljet i Dugi otok. Upravo mi je taj bicikl dao jednu novu dimenziju putovanja, samostalnosti te slobode, ali i jednu novu dozu sreće. Mogu reći da mi je itekako promijenio život na bolje.

Ideja

Znajući točno što je meni taj bicikl pružio, kako sam se osjećao kada sam ga dobio i kako se osjećam dok ga vozim, zaželio sam da i druge osobe u sličnoj situaciji imaju priliku to iskusiti. Mislim da svaka osoba s invaliditetom treba imati jednaku priliku za kvalitetnijim životom te da bi ovakva „pomagala“ trebala biti puno dostupnija. Nažalost, radi njihove visoke cijene, rijetko tko si ih može priuštiti. Razmišljajući u tom smjeru, došao sam na ideju kako bih sredinom kolovoza 2021. godine svojim biciklom krenuo duž Hrvatske obale, točnije od Savudrije do Prevlake, biciklirajući 1000 km. Prije toga, u planu mi je i odvoziti otoke Cres, Rab, Pag, Krk, Korčulu i Brač. Ovim projektom volio bih više ljudi potaknuti na aktivan život, posebice ljude s invaliditetom. Ono što je još važnije, htio bih napraviti humanitarnu akciju gdje bi se prikupljala sredstva koja bi se onda usmjerila u kupnju ručnog bicikla osobi kojoj je to potrebno. Naravno, to može biti i više osoba, ovisno koliko se kandidata i novaca prikupi.

Kome?

Ideja je da objavim tekst na svojoj web stranici, kao i na društvenim mrežama te tako potaknem ljude da se sami jave. Trebali bi ukratko napisati svoju priču; zašto žele bicikl i zašto misle da bi baš oni trebali biti odabrani. Nakon toga, uži broj kandidata bih predstavio svojim pratiteljima te bismo zajedničkim snagama odabrali osobe za koje bi se prikupljala sredstva. Prije svega, volio bih da je to osoba koja iskreno želi bicikl – netko tko će u njemu uživati kao i ja te tko će ga aktivno i redovito koristiti.

Plan je napraviti dva računa. Prvi račun, moj osobni, nalazi se ovdje, povezan s GoFundMe. Na njemu prikupljam sredstva namijenjena isključivo troškovima putovanja. Drugi račun bit će posve orijentiran na humanitarnu akciju te će biti otvoren neposredno prije početka projekta. Sve uplate i donacije biti će korištene za kupnju bicikla odabranim osobama.

Kako?

Iako to sve zvuči vrlo jednostavno, realnost je sasvim drukčija. Biciklirati 1000 km za nekoga poput mene nije mala stvar; zapravo, ogromna je. Koristiti ruke koje nisu potpuno funkcionalne (nemam funkciju u prstima, tricepsima i desnom ručnom zglobu) predstavlja veliki izazov i tako nešto, koliko je meni poznato, nitko do sada nije napravio. Drugim riječima, kao osoba s tetraplegijom i polufunkcionalnim rukama rijetko mogu improvizirati, biti spontan ili putovati sam, jer u potpunosti ovisim o tuđoj pomoći. Za ovakav projekt u trajanju od četrdeset dana trebam uz sebe dobar tim, jako dobar plan i kvalitetnu logistiku. Kako bi projekt uopće mogao započeti, potrebno je pokriti troškove puta koji nažalost nisu mali i za koje osobno nemam sredstva. Idealno bi bilo imati kamper radi odmora, spontanosti i slobode. Samo iznajmljivanje kampera za dotičan period iznosi oko 35 000,00 kn. Osim kampera, poželjno je i osobe koje idu sa mnom platiti za njihov trud. Ne zaboravimo hranu, gorivo, smještaj (samo na nekim mjestima radi kupaone), dodatnu bateriju i ostale razno razne troškove poput dodataka prehrani, rezervnih guma, alata, opreme, cestarine i troškova kampova.

Kao što sam gore naveo, sa mnom bi trebale ići minimalno dvije osobe. Uz te dvije osobe, potrebna mi je još i pratnja na biciklu, vozač, fotograf ili snimatelj te fizioterapeut. No, vjerujem da sve te karakteristike mogu pronaći u samo tri osobe što bi na kraju činilo ukupan tim od četiri osobe.

Cilj?

Kada se podvuče crta, za realizaciju ovog projekta potrebno je 91.000,00 kn. Svjestan sam da će se nekima ovaj iznos činiti velik, ali to je realno stanje troškova potrebno kako bi projekt uspio. Iako je taj iznos veliki, cilj je projekta skupiti znatno veći iznos potreban za kupnju bicikla za osobe s invaliditetom. Osim toga, ako će to potaknuti, motivirati i usrećiti neku osobu te joj pružiti taj poseban osjećaj samostalnosti i slobode kao što je meni, onda je to neprocjenjivo. Zato, pomognite meni kako bismo zajedno pomogli još nekome i učinili mu/joj život boljim.

Zašto snimatelj?

Ideja je od cijelog projekta napraviti dokumentarni film u kojemu bi se na kraju punim imenima zahvalio svima koji su bili dio ove priče, donirali i pomogli ostvariti cilj. Smatrat ću to malom, ali od srca poslanom zahvalom. Nešto malo što mogu ponuditi za uzvrat.

Troškovi za 40 dana

Najam Kampera = 35.000,00 kn

Gorivo = 2.500,00 kn

Smještaj (Svaki treći dan radi kupaone) = 7.000,00 kn

Honorar po osobi (bez mene) = 5.000,00 kn x3 = 15.000,00 kn

Hrana za četiri osobe = 16.000,00 kn

Dodatna baterija = 10.500,00 kn

Ostali troškovi = 5.000,00 kn

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI