Neovisni novinarski portal
24.6.2021.
hadeze / HRVATSKA / POLITIKA / POVIJEST/SADAŠNJOST
Hrvoje Klasić dobio pismo s prijetnjom smrću: Premijer o brutalnim porukama mržnje šuti, zauzet je javnim prepucavanjem sa šefom države…

Hrvoje Klasić dobio pismo s prijetnjom smrću:
Premijer o brutalnim porukama mržnje šuti, zauzet je javnim prepucavanjem sa šefom države…

Hrvoja Klasića, uglednog hrvatskog povjesničara danas je na radnom mjestu, na Filozofskom fakultetu gdje predaje kao redovni profesor, dočekalo anonimno pismo u kojem mu se, ne po prvi put, prijeti smrću. Nepoznatog počinitelja vjerojatno neće ni prijavljivati, jer od toga nema nikakve koristi, policija mu može staviti soli na rep. Što je to ovaj povjesničar skrivio bijesnom, “nepoznatom nekom” tko poziva na “završni obračun” s Klasićem i drugim izdajnicima?  A samo je radio svoj posao,

predavao povijest pozivajući se na povijesne činjenice, što očito nije po volji zadriglih nacionalista koji komuniciraju samo mržnjom, a među koje, očito, spada i NN pošiljatelj prijetnje profesoru Klasiću.

Klasić je za N1 ispričao kako ga je jutros u kancelariji dočekala koverta, naslovljena na njegovo ime i prezime, a u kojoj je bilo prijeteće pismo. Nije mu prvo takvo koje je dobio, ali, kako je izjavio, možda je najdegutantnije. Dosad je policiji prijavljivao samo izravne prijetnje smrću, a ovu neće, jer s anonimnim pismima, ma koliko se trudila, policija ne može puno učiniti.

Sadržaj pisma morbidan je i užasavajući. Poruka bolesnog uma. U terminalnoj fazi mržnje.  Usput je i pretenciozna, delegirana na- narod. Ona je “poziv hrvatskom narodu”. Da ubije Klasića ( “Ubij Klasića, a ne Srbina ). Jer je izdajnik.

-Nisam pravnik, ali mislim da je ovakva prijetnja smrću kazneno djelo. Da netko riskira, čak i ako se ne misli ozbiljno, da netko riskira kaznu zatvora zbog nečega. Iz ovoga se vidi da je netko jako ljut, vidi se srdžba i gnjev- kazao je Klasić za N1, uvjeren da se radi o nekome izuzetno nezadovoljnom njegovim ( Klasićevim op.a. ) interpretiranjem prošlosti i otporom protiv hrvatskog nacionalizma. Susretao se s takvima i dosad,  znali su ga na ulici, kaže, u prolazu s prezirom pljunuli ili mu nešto usput dobacili, ili neizravno, kad su mu slali prijeteća pisma krijući se iza anonimnosti pošiljke.

Ovu upakiranu prijetnju Klasić razlikuje od prethodnih koje je dobio, jer je, smatra, neuobičajeno pismena, pa bi rekao da je to djelo visoko obrazovane osobe.
Koliko god su takve prijetnje postale njegova ružna svakodnevica, ne bi htio, rekao je, da mu to postane normalno.

Teško i da bi moglo, jer na takve se stvari čovjek nikad ne navikne. Ali, čak i da ih Klasić prihvati kao “normalne”, najodgovornije osobe u državi to nikad ne smiju ako imalo poštuju svoje građane i svoju zemlju, ako čuvaju njihovu sigurnost i demokratski ugled države. Problem je, međutim, što su takvi sadržaji i takav način komuniciranja, kad je u pitanju interpretacija hrvatske prošlosti, tijekom protekla tri desetljeća hrvatske neovisnosti postali normalni za državni establishment, makar kada ga predstavlja HDZ sa svojim satelitima.

Posljedice takvog benevolentnog odnosa vlasti prema nacionalističkom revidiranju prošlosti, implicite i prema klicanju ZDS u javnom prostoru, su i ovakve zastrašujuće, brutalne prijetnje smrću koje se šire bez prave osude vladajuće nomenklature, a kamoli njezinog iskrenog pokušaja da im se stane na kraj. Recimo, tako što će sama Vlada beskompromisno stati u obranu antifašističkog povijesnog nasljeđa ovog naroda i otvoreno, jasno i bez eufemizama prokazati ustašku NDH kao zločinačku tvorevinu, mrlju na licu hrvatskog naroda, a nikako nešto što mu može služiti na čast i ponos.

Tri desetljeća sustavno se zatire antifašizam i rehabilitira NDH s najviših državnih razina. Toleriraju se revizionistički pokušaji “kreiranja” nove povijesti,   umjesto da vlast kroz svoje institucije ustašluku odredi kaznenu mjeru i konzekventno je primjenjuje kod svakog glorificiranja NDH i klicanja ustaškog pozdrava Za dom spremni. Kada bi Vlada i njezin premijer, odnosno šef Sabora, na svaki ovakav slučaj reagirali beskompromisnom osudom, umjesto šutnjom i ignoriranjem, koje je za počinitelje najčešće znak odobravanja ” s vrha”, Hrvatska ne bi u 21. stoljeću slavila poraženi, zločinački ustaški režim, nego bi s ponosom isticala svoj doprinos antifašističkoj pobjedničkoj koaliciji u Drugom svjetskom ratu.

U kakvoj to državi vlasti može pasti na pamet dati legitimitet fašističkom znakovlju i pravo na javnu upotrebu, makar i samo na HOS-ovim komemoracijama? I vrtićkom uzrastu je jasno da je HOS sa svojim obilježjima na vojnim odorama samo alibi za širu, legalnu rehabilitaciju NDH i reustašizaciju Hrvatske.

Vlast koja se ne usudi razračunati čak ni s tako notornim zločinačkim recidivima prošlosti,  bilo zbog izbornih kalkulacija ili pak straha od masovnog nezadovoljstva unutar vladajuće stranke ( HDZ ), nije sposobna graditi bolju budućnost svojih građana, a niti ih naučiti da povijest poštuju, umjesto što je kontinuirano žele “popravljati”. Zločin se ne da popraviti ( kao ni baština HDZ-a ). Njega je moguće samo osuditi i svim demokratskim sredstvima pravne države onemogućiti u zloćudnom recikliranju i rehabilitiranju. 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI