Fotografija koju vidite u ovome tekstu jučer je objavljena na društvenoj mreži. Prikazuje tablu upozorenja jer na njoj piše: Oprez! Lov u tijeku. Postavljena je usred mjesta, u Bilicama, uz glavnu cestu, i to – pored osnovne škole. Praktički, radi se o naselju koji je dio Šibenika, iako je u novijoj povijesti iz poznatih razloga pretvoreno u općinu.
–Tko to točno ovdje treba biti oprezan!? – postavljeno je pitanje na društvenoj mreži, posve razumljivo, logično i opravdano, no ne i za Lovačko društvo Kamenjarka Bilice koje je postavilo tu ploču, kako na njoj piše. U tome zasigurno ne vidi ništa sporno ni većina lovačke populacije, čini se, jer se drži da je sve gdje možda zaluta mršavi zec ili dezorijentirani vepar poligon za lov tj. lovište, pa makar i kod osnovne škole.
Naime, nije ovo ništa ovo: o tome se govori već godinama – kako neke grupe lovaca bez ikakvog zazora s puškama hodaju po naseljenim mjestima, kao i po poljima, maslinicima, vinogradima u privatnom vlasništvu i to smatraju posve normalnim i opravdanim. Posebice vikendima, oni koji borave u prirodi i na svojim poljima ili pak u svojim kućama i domovima na selima i gradskim periferijama, sa svih strana čuju pucnjeve iz pušaka i lavež pasa.
Tabla pored škole (foto Facebook)
– Prošle nedjelje dok sam obilazio masline se ispred mene stvorio odjednom neki mulac jedva punoljetan, koji je mahao s puškom. Čini se da neki ne znaju ni kao se nosi puška. Iznenadio se kad me vidio… Dobro sam i prošao. Ni pozdravio nije nego je zamakao… Nisam mu stigao ni reći da bar pripazi kako pušku nosi i gdje okreće cijev… – napisao nam je u poduljem mailu jedan čitatelj.
On već nekoliko puta zadnjih godina šalje dopise s pitanjem ‘zašto ne napišete?’, te reagira zbog lovaca koji ‘bez pardona’ s oružjem gaze preko njegova polja. Kao dragovoljac Domovinskog rata, kaže, posebno je iziritiran činjenicom da se oko njegova posjeda šunjaju naoružani ljudi.
Dakako, to je već stara priča, no s tim u vezi ne mijenja se ništa. Slične tabele mogu se vidjeti posvuda uz ceste u naseljenim mjestima, te se drži kako je normalno da naoružani ljudi pucaju gdje god im se prohtije.
Ilustracija: Zec i lovac u obrnutim ulogama
Inače, građani se učestalo bune protiv toga što lovci hodaju uokolo s puškama u blizini kuća i po poljima, pa je tako portal sibenik.in nedavno upitao Nediljka Dujića, predsjednika Lovačkog saveza Šibensko-kninske županije, ali i predsjednika Županijske skupštine Šibensko-kninske županije u kojoj je na vlasti HDZ, te predsjednika Županijskog odbora HDZ-a Šibensko-kninske županije za komentar takvog ponašanja lovaca.
Odgovoreno je kako vlasnici privatnog zemljišta mogu zatražiti od županije naknadu ako lovci love na njihovom zemljištu (bez tražene dozvole) te da za to mogu dobiti naknadu od, pazi to: 24 lipe godišnje po hektaru, tj. za 10 tisuća četvornih metara zemljišta.
Dakle, ako netko nekim slučajem ima 100.000 četvornih metara zemljišta, mogao bi godišnje od lovaca doviti 2 kune i 40 lipa naknade za to što lovci šetaju po njegovom zeljištu i eventualno pucaju iz pušaka.
Arhiva: HDZ-ovci Goran Pauk, Josipa Rimac, Nediljko Dujić (Foto: Hrvoslav Pavić)
– Zakon koji je na snazi u Hrvatskoj vrlo je jednostavan. Nije samo u Hrvatskoj, to je tradicionalni model koji imaju i druge zemlje. Imamo državna lovišta koja se formiraju na državnom zemljištu, odnosno gdje je preko 90 posto zemljišta u vlasništvu države. Imamo zajednička lovišta na privatnim zemljištima, tim lovištima upravlja županija. Zakon nalaže da županija godišnje upućuje Javni poziv vlasnicima zemljišta bez prava lova Šibensko-kninske županije i isplati im naknadu. Lovci vlasnicima moraju nadoknaditi bilo kakvu nastalu štetu – pojašnjava predsjednik Lovačkog saveza Šibensko-kninske županije Dujić u tekstu na portalu Šibenik.in.
Doznaje se i da nitko nije zatražio takvu naknadu.
S obzirom na u ovom slučaju vrlo tijesnu suradnju žuapnijskih i lovačkih vlasti, teško je očekivati da će se doskora nešto promjeniti u ponašanju dijela lovaca.
No tako je to: Šibensko-kninska županija je po mnogočemu specifična: obiluje izvrsnim prirodnim ljepotama, nacionalnim parkovima…, a ujedno obiluje i s velikim brojem svojih žitelja koji nemaju baš nikakvu svijest o vrednotama koje ih okružuju.
Možda i najviše u Hrvatskoj, i dalje u prigradskim naseljima, po šumarcima, livadama, uz rijeke, pored mora primitivni i neprosvijećeni živalj odbacuje velike količine glomaznog, građevinskog i kućnog komunalnog otpada, a prirodu mnogi od njih vide isključivo kao potencijal i priliku za zabetonirati obalu, popilati šumu ili ustrijeliti po koju još preostalu divlju životinju.
Tabla pored škole (foto Facebook)
