Neovisni novinarski portal
23.10.2021.
oslobađanje zbilje
Odgovorni građani imaju obavezu sudjelovati u provođenju uključivih politika i pobuni protiv isključivih politika koje diskriminiraju

Odgovorni građani imaju obavezu sudjelovati u provođenju uključivih politika i pobuni protiv isključivih politika koje diskriminiraju

Politika je iskustvo čovječnoga, ona je ono područje u kojem se susrećemo s našom ljudskom biti. Ovisno o tome kakvu ideju čovječnosti zastupamo, takve ćemo javne politike birati ili, ako nas je netko na izborima izabrao, ćemo takve javne politike zastupati i provoditi. Uključive politike su, najkraće rečeno, politike jednakih mogućnosti, dok isključive politike negiraju jednake mogućnosti i favoriziraju određenu grupu ili neki identitet. Oni koji ne pripadaju nekog grupi ili ne dijele neki zajednički identitet, isključivim politikama bivaju marginalizirani ili diskriminirani.

Isključive politike su politike koje su, primjerice, u prošlosti branile ropstvo, a danas baštinici robovskih politika brane nacionalizam. Isključive politike ne počivaju na iskustvu čovječnoga, one, u praksi, negiraju zajedničku ljudsku bit.

Katolička crkva kao feudalac

Paradoksalno je da se zagovornici hrvatskog nacionalizma redovito pozivaju na katolički identitet. Oni su toliko antropološki, logički i historijski dezorijentirani da smatraju kako je istovremeno moguće biti gorljivi zagovornik uskog nacionalizma i pripadnik Katoličke crkve koja nadrasta nacionalne okvire, koja je toliko univerzalna da je započela s procesima globalizacije i prije nego što je taj pojam nastao. Istina je da je globalizacija prije globalizacije, kada je riječ o Katoličkoj crkvi, bila često vođena motivima jačanja financijske i političke moći ove institucije, a ne oslobađanja čovjeka. Jer, da tome nije tako, Katolička crkva ne bi bila financijski, politički i društveno moćna u svijetu osobnih i društvenih nesloboda, rasizma, spolne i rodne diskriminacije,
šovinizma, siromaštva i gladi…

Katolička crkva je moćna upravo zato što počiva na hijerarhijskim politikama diskriminacije. Ona je institucija u kojoj trajno prebiva duh feudalne logike. Ona čovjeka i svijet promatra feudalnim očima. Zato traži posjede, nekada desetinu, dok danas, kada je riječ o Hrvatskoj, crkvenu desetinu je preimenovala u ugovor, konkretno u
Vatikanski ugovor. Da je ovo dokument koji pripada feudalizmu, vidljivo je po tome što Katolička crkva, kao pravi feudalac, traži da joj kmetovi budu zahvalni. Ona, naime, smatra da je Hrvatskoj dala sve ono što joj nije uspjela uzeti.

Isključive politike

Sve isključive politike počivaju na feudalnoj logici. Feudalna logika isključivih politika posebno je vidljiva na lokalnoj razini. Lokalna razina, budući da se tu ne donose zakoni, nego prvenstveno uređuje komunalni život i stvara kontekst kojim će biti obojan naš svakidašnji egzistencijalni ritam – od toga kojim i kakvim ulicama i parkovima ćemo šetati, u kakvim vrtićima i školama će nam se djeca obrazovati, do toga hoće li nas netko nadzirati s kime razgovaramo i pijemo kavu – prvi je doticaj s iskustvom čovječnoga naše sredine.

Kakvi smo mi – a to mi nije apstraktno nego se odnosi upravo na nas, na naše obitelji, rodbinu, susjede, kolege i sugrađane – u takvoj lokalnoj sredini ćemo živjeti. Lokalna politika nije politika u punom smislu riječi, tu se ne donose bitne odluke, ali se tu živi u najbitnijem kontekstu i na najbitnijem mjestu – onom mjestu na kojem se odvija naš individualni, obiteljski, poslovni i prijateljski život. Nacionalna politika je politika države, ona bi trebala biti razumna, dok je lokalna politika zapravo politika egzistencijskog ugođaja, zato bi trebala biti emocionalna.

Isključive politike na lokalnoj razini najviše pogađaju, one vrše emocionalni udar. Zato su duboko bešćutne.
Budući da u političkom smislu jesmo ono što prethodno u sebi jesmo, sasvim je razumljivo da isključive politike zastupaju oni koji su sami sebe isključili iz logičkog i humanog reda stvari. Isključive politike su nečovječne, nerazumne, nelogične i bešćutne. One, kada dobiju priliku, diskriminiraju, uništavaju i, riječju – isključuju.

Isključive politike su odgovorne za sva povijesna zla – na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj ili svjetskoj razini. Odgovorni građani imaju obvezu sudjelovati u razvijanju i provođenju uključivih politika, kao i osmišljavati i
sudjelovati u pobuni protiv isključivih politika koje diskriminiraju.

Virski eksperiment

2013. godine sam odlučio provesti filozofijski eksperiment na lokanoj razini. Konkretno, bila je riječ o otoku Viru. Budući da sam porijeklom s Vira, obratila mi se grupa građana i lokalnih političara s molbom da ih organiziram za predstojeće lokalne izbore. Ovaj otok je poseban zbog toga što je početkom 20. stoljeća otkupljen, da bi, zbog straha od gradnje nuklearne elektrane, u drugoj polovici 20. stoljeća započela masovna prodaja terena i divlja gradnja.

Jedna generacija je, dakle, kupila otok, da bi druga generacija kupljeno stavila na rasprodaju. Otokom je, po Bandićevom modelu vladao načelnik bez formalne naobrazbe, koji je komplekse neobrazovanosti zamijenio invazivnim incestuoznim politikama pogodovanja i isključivanja mnogima, kao i kupovinom medijskog prostora u kojem je stvarana priča o uspjehu Vira i njegovoj transformaciji. On je otokom vladao zahvaljujući prikrivenoj koaliciji SDP-a i HDZ-a.

Ovaj filozofijski projekt sam nazvao – a tako sam ga i studentima koji su kod mene slušali Filozofiju politike, prezentirao, tumačio i najavljivao što ću učiniti i kakve posljedice očekujem – projektom otočne političke incestuoznosti. Incestuoznost sam prepoznao i incestuoznost je trebalo učiniti javnom.

Odlučio sam sudjelovati na izborima kao nestranački kandidat oko kojega će se okupiti sve preostale političke opcije. Dakle, odlučio sam biti kreator, provoditelj i tumač ovog projekta. Namjera mi je bila da SDP i HDZ proglase
otvorenu koaliciju, da se oporbena scena ne sukobljava međusobno boreći se za glasove nego da raste i da, u konačnici, poništim sve oporbene stranke formiranjem udruge koja će određivati dinamiku života u otporu.

Poniženje incestuoznih otočkih politika

Sve namjeravano sam i učinio. Stvorena je koalicija oporbenih stranaka koja je uključivala HSU, HNS i HSP. Ova koalicija je toliko neprirodna, kao i koalicija HDZ-a i SDP-a, da je morala nestati. Da ta koalicija nestane, osigurao sam spajanjem nespojivih opcija kojima je politički cilj oslabljivanja incestuoznih otočnih politika bitniji od samih stranaka koje, uostalom, na lokalnoj razini i ne postoje jer nisu ideološki obojene. Zato sam inzistirao da na listi na kojoj je sudjelovao i HSP budu i pripadnici nacionalnih manjina – konkretno, srpske i mađarske nacionalne manjine.

Da skratim, ostvaren je odličan rezultat, proglašena je otvorena koalicija SDP-a i HDZ-a, poništene su postojeće
oporbene stranke, formirana je udruga civilnog života, a sve nove stranke su nastajale da bi nestale – uz podršku udruge. Jednostavno, ništa novo nije smjelo nastati da se samostalno razvija i tako oslabi snagu pobune.
Putem udruge sam predvodio nekoliko prosvjeda, studentima sam tako pokazivao kako Camusov Pobunjeni čovjek izgleda na našim ulicama, na općinskim vijećima sam u raspravama programirano remetio incestuozne mentalne strukture. Postigao sam sve što sam namjeravao. Najavio sam, baš kao i u Hrvatskom saboru, da će eksperiment trajati četiri godine. Toliko je i trajao. Naravno, u to ne računam posljedice koje imaju akteri incestuoznih otočkih politika.

U njihovim krhkim umovima ću trajno biti prisutan. Kada ste Homo ludens i kada se igrate s isključivim ljudima, kada ih uvedete u eksperiment koji ne razumiju, a uvjereni su da imaju kontrolu nad područjem koje im oduzimate, oni to dožive kao poniženje. Trajno poniženje.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI