Poslije pijanog nacionalističkog i mrziteljskog orgijanja skupine Bad Blue Boysa na Kutošiji, gdje su se ponosno slikali uz transparent na kojemu je stajalo “Je..t ćemo srpske žene i djecu” , pojavili su se novi degutantni grafiti čija su poruke jednako zastrašujuće. Jedan je osvanuo u Borovju, u Ulici grada Chicaga. “U Vukovaru, hrvatskome gradu, gradu mnogi četnici su ostavili bradu. Sve ćemo vam prste slomit, a ne samo tri. Ubi Srbina” – stoji na pročelju zgrade. U Svetoj Klari, pak, “drvo za vješanje”. Više nisu za Srbe samo vrbe… A predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković na nacionalnoj televiziji govori kako mu je od svega najviše žao što u ove četiri godine Hrvatska nije postala tolerantnija zemlja. Što, nije imao dovoljno vremena za to? Ili dovoljno volje i odlučnosti…
Nakon Kustošije, Sv.Klara, Čavoglavska ulica ( ?! ), ulaz kraj dječjeg igrališta. Na zidu stablo s kojeg vise obješeni ljudi. Da djeca i dok se igraju znaju da nisu sigurna, da ima onih koji ih mrze, koji bi ih objesili samo zato što su srpske nacionalnosti, ili nekatoličke vjeroispovijesti, ili su im roditelji jugokomunistički ljevičari, masoni i udbaši, ili, ne dao Bog, dolaze iz istospolne zajednice.
S pravom se pita predsjednik SNV-a Boris Milošević na svom facebook profilu “ima li ovoj mržnji kraja, zar nije dosta?” U pravu je, dakako, i kad napominje da se ovo ne tiče samo Srba. Jer, danas su Srbi na njihovoj meti, a sutra će to biti i Hrvati i svi oni koji im zbog bilo čega nisu po volji, ili su im zbog kakve gluposti “stali na žulj”.
A premijer govori o tolerantnijem društvu. Kojem je mogao doprinijeti drugačijom, beskompromisnijom politikom, nultom stopom tolerancije na govor mržnje, a ne legaliziranjem ustašluka i tetošenjem radikala u vlastitim redovima, samo da bi ostao u HDZ-ovom sedlu. I sutra će, bude li mu trebalo za o(p)stanak na vlasti, paktirati s onima, poput Zlatka Hasanbegovića, koji tvrde da se širi moralna panika zbog nekoliko izoliranih slučajeva, koji nemaju veze s antisrpstvom, i ne zaslužuju drakonske kazne ( Bruna Esih ih ne bi uopće sankcionirala ), nego im eventualno trebaju pedagoške mjere. Pa zašto i sutra “izolirani slučajevi” ne bi širili govor mržnje i antisrpstva u netolerantnoj, homofobnoj Hrvatskoj?
Vrijedi li ta trula, crvljiva fotelja šefa HDZ-a ovakvog bolesnog društva u kojemu se pod krinkom navijačkih skupina iživljava kojekakav neobrazovani polusvijet, kojemu aplaudiraju alkoholizirani primitivci i raspušteni, neodgojeni divljaci koji se realiziraju samo kroz nasilje i mržnju? Zar je takvih malo u HDZ-u ? Uostalom, nije li korijen te mržnje, tog šovenskog prezira prema drugima i drugačijima, napose Srbima, u samom HDZ-u i njegovom utemeljitelju ( F.Tuđman: hvala bogu da mi žena nije ni Srpkinja ni Židovka ?
Prema tome, da bi se hrvatsko društvo mijenjalo, mora se promijeniti HDZ. Kao stožerna desna stranka. Ali za to joj treba predsjednik kojem nije dovoljno da sam nije nacionalist, kojemu će imperativ biti da stranka koju vodi nije nacionalistička i šovinistička. A za to treba hrabar, odlučan čovjek, a ne samoživi narcis kojemu je, eto , žao što Hrvatska u njegove četiri godine vlasti nije postala tolerantnija.
Što, nije imao dovoljno vremena za to? Ili je imao druge prioritete…
