Gošća Aleksandra Stankovića u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” bila ja danas ravnateljica Kliničkog centra za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, prof. dr. sc. Alemka Markotić, članica Nacionalnog kriznog stožera za borbu protiv širenja koronavirusa. Komentirala je najnovije podatke Stožera, govorila o mogućem pronalasku cjepiva u dogledno vrijeme, o svojim suradnicima u Stožeru, ali i kolegama na Klinici koji joj upućuju brojne kritike.
Ova znanstvenica, ravnateljica Klinike, redovita profesorica Medicinskog fakulteta u Rijeci, humanitarka, suradnica u međunarodnim znanstvenim projektima, članica-suradnica HAZU-a od 2012., koja još nije dobila status akademkinje, ne misli da je “junakinja nacije” kakvom je zadnjih mjesec i pol dana mnogi vide. Zadovoljna je ako su svojim pristupom članovi Stožera ljude uspjeli smiriti, ali istodobno i upozoriti na opasnost, jer to znači da su uspjeli. Ali, nema u tome nekog junaštva, svi su stručnjaci u svom poslu i stoje iza svake svoje riječi , svakog poteza. Građane i dalje upozorava da nema mjesta opuštanju, da se paze, da slušaju naputke Stožera i da ih poštuju, pogotovo ako imaju neku kroničnu bolest. Podsjetila je na vrijeme kad je harala španjolska gripa koja je odnijela više ljudskih života od Drugog svjetskog rata.
Svako jutro ustaje oko šest sati, odlazi u Kliniku, odradi niz sastanaka i razgovora, a potom je čekaju i obaveze u Stožeru. – Da bi u Stožeru mogli postići sinergiju, svi slušamo jedni druge, diskutiramo, funkcioniramo kao da se poznajemo sto godina i tu nema sujeta- izjavila je prof. Markotić gostujući u Nu2, piše HRT.
Posebno se pohvalno izrazila o ministru zdravstva Viliju Berošu kojeg je upoznala još kao Kujundžićevog pomoćnika i odmah je oduševio. Ministra Božinovića je upoznala u Stožeru, i impresionirana je njegovim rješenjima.
Prof. Markotić kaže da ne treba biti ekstreman čak ni u ovakvoj situaciji kao što je virusna epidemija, ali ipak kod kuće nastoji da su njezine stvari odvojene od ostalih, i za to ima svoj poseban kutak.
Iskustvo ratnog Sarajeva koje je proživjela obilježilo ju je za cijeli život ali ne bi uspoređivala epidemiju koronavirusom s iskustvom rata. To su dvije različite stvari, rekla je.
Nije se dosad testirala na virus. Njezin kolega iz Vinogradske bolnice je to učinio jer je višekratno bio u kontaktu s pacijentima koji su bili pozitivni. Ali, najvažnije je da se ljudi pridržavaju mjera, a starije osobe, koje su pod velikim rizikom, trebaju izbjegavati kontakte i to je najsigurniji način da ne obole.
Na medijske spekulacije o mogućem skorom otkriću cjepiva protiv koronavirusa, prof. Markotić kaže da se zapravo radi tek o kandidatu za cjepivo, možda uspješnom, i već to je velika vijest. Teorije o terapiji kortikosteroidima i koroni, komentirala je riječima:
– Svi koji smo alergičari bili smo oprezni, posebno ako smo liječnici, s tom lokalnom terapijom, pa se i ja trudim da ju ne upotrebljavam na redovitoj bazi. Sad već postoje neke informacije da se u određenim situacijama mogu postići određeni benefiti s kortikosteroidima. No, svatko se treba konzultirati za svoj slučaj s liječnicima te procijeniti do koje razine se mogu određeni lijekovi trošiti.
Kao bivša zaposlenica Imunološkog zavoda u kojem je provela pet godina, a četiri godine vodila odjel za kontrolu virusnih cjepiva i interferona, upitana je hoće li se i osobno angažirati na njegovom ponovnom pokretanju i koliko bi nam u ovoj situaciji značilo da je Imunološki zavod u svom nekadašnjem punom kapacitetu. O tome je govorila obazrivo i na neki način oportunistički. Imunološki je naš brend, rekla je, ali mislim da je ova Vlada prepoznala njegov značaj, a premijer Plenković je u problematiziranje Zavoda uključio i struku i znanost ( ?! )
I prije koronavirusa, dodala je, prije nekih 10 mjeseci. znam da se ozbiljno razmišljalo kako vratiti Imunološki zavod natrag, pa i od strane odgovornih ljudi u Vladi. A to nije jednostavno jer su ljudi otišli, a infrastruktura je zastarjela. Vjerujem da bi se kroz europske fondove, a o tome se i razgovara, moglo definirati u čemu bi Imunološki zavod mogao naći svoju stratešku vrijednost.
U Zavodu je, kako je kazala, puno naučila, a radila je i na istraživanjima. Smatra da je to ogroman kapital znanja kojeg je tamo stekla.
Na seriju pitanja anonimnih kolega s Klinike “Dr.Fran Mihaljević” koje joj je Stanković prenio, unatoč njihovoj anonimnost, ali, rekao je, zbog njihove ozbiljnosti, prof. Markotić je odgovarala poprilično smireno i hladno. Jedna liječnica požalila se da radi 24 sata, da nema uobičajenih sastanaka i razgovora o pacijentima, da nitko nije obišao pacijente na respiratorima, a ni prof. Markotić nijednom ih nije posjetila niti upitala kolege kako su. Markotić na to odgovara kako zna mnoge, neanonimne koji bi to trenutno opovrgnuli, ali istina je, potvrdit će da je došlo do reorganizacije rada u kontekstu epidemije koja više ne dopušta okupljanja i do 50-60 ljudi na klinici kakva su imali ranije.
Vjera joj puno znači, praktična je vjernica, iz obitelji pravnika ( otac porijeklom Hercegovac, majka iz BiH ). Zagreb su napustili zbog optužbi protiv oca za sudjelovanje u “hrvatskom proljeću”, i otišli u BiH gdje se zaposlio u “Krivaji”. Tako je stjecajem okolnosti i prof. Markotić u BiH, u Sarajevu, završila fakultet i provela 30 godina života, dijelom obilježenog i strahotama rata u Bosni. Danas smatra i Hrvatsku i BiH svojim dvjema domovinama koje obje voli…
