Jedan je Pavle Kalinić! Taj u svakoj izvanrednoj situaciji ima pravo, “hitno rješenje”. U skladu s opisom posla. Pa ipak je on zagrebački pročelnik za upravljanje hitnim situacijama. A hitno je, smatra ovog puta Kalinić, vratiti obavezno služenje vojnog roka. Nikad ga, tvrdi, nije trebalo ni ukidati. Moraju ga služiti i muškarci i žene. Po uzoru na Švicarsku. Jer, što je Hrvatska do li Švicarska ” u razvoju”…
Bandićev meštar za “upravljanje hitnim situacijama”, danas je , javlja N1, u društvu s ministrom graditeljstva Predragom Štromarom obišao statičare koji još uvijek procjenjuju štete recentnog zagrebačkog potresa, a potom junački stao pred novinare i odgovarao na njihova pitanja. Jer, nema toga koga se Kalinić boji, i još važnije, nema toga što Kalinić ne zna! A zna, uz sve ostalo, i da će Grad Zagreb i Zg- Holding, baš od svega u čemu ovog trenutka Zagrepčanima treba pomoći, osobito onima čije su kuće neupotrebljive za stanovanje, sufinancirati kondenzacijske dimnjake kako bi time smanjili štetu građanima ( !? )
Osim što je konstatirao da je stručnjacima još bar 10 tisuća objekata ( od 26 tisuća oštećenih ) preostalo za pregled i procjenu, te ustvrdio da je obnova spora, i za to optužio resorna ministarstva i neartikuliran Zakon o civilnoj zaštiti, zagrebački pročelnik koji je svojedobno planirao za potrebe Grada nabaviti oklopno vozilo, popularno nazvano “tenkić” (??? ) , i u ovoj je prilici potencirao svoje staro stajalište o potrebi ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka.
Kako prenosi N1 televizija, Kalinić smatra da je upravo situacija nakon potresa u Zagrebu pokazala kako Civilnu zaštitu treba pomladiti jer su u situacijama elementarnih nepogoda kao što je potres, ključan angažman mladih ljudi, u dobi od 18 do 30 godina. A da je vojni rok obavezan, to ne bi bio nikakav problem.
Zato, Pavle Kalinić ponavlja svoju staru tezu: treba nam obavezan vojni rok za muškarce i žene, po švicarskom modelu, na rok od četiri mjeseca, “jer mi smo nacija s malo ljudi i to je jedino rješenje da u kriznim situacijama možemo reagirati adekvatno”.
Nova “militarizacija” Hrvatske bi se provodila po uzoru na Švicarsku, djevojke i mladići bi odlazili na odsluženje vojnog roka odmah nakon srednje škole. Pod obavezno! O tome je Kalinić govorio još 2017., 2018., upozoravajući da se Hrvatska ponaša kao da nije bila u ratu, kao da je Švicarska, i tvrdio: A mi nikad nećemo biti Švicarska, niti smo po mentalitetu Švicarci… Ali bi njihov model obaveznog vojnog roka mogli i morali preslikati. Svojedobno ga je na to potakao Marakeški sporazum i izbjeglička kriza, odnosno propusne , nebranjene hrvatske granice. A to je problem, govorio je prije godinu i pol dana Kalinić, koji se treba riješiti na europskoj razini.
-Slanje vojske na granice? Preduvjet bi bio da imate vojsku. Nisam siguran da Hrvatska može svojom vojskom pokriti granicu. Hrvatska vojska nije brojčano dovoljna, a i ispodprosječno je opremljena. Dugoročno, treba uvesti obvezan vojni rok za sve, i žene i muškarce, odmah nakon srednje škole. Da ljudi nauče neke osnovne stvari… –već je tada to bio “Kalinićev poučak” koji je nudio kao rješenje za migrantsku krizu, a danas za postpotresnu.
Od popularno prozvanog “Bandićevog tenkića” nehvaćeni Kalinićev Ured je prije desetak godina odustao ( još 2009. ) iz sasvim prozaičnih, predizbornih razloga, kako ih politički suparnici ne bi sprdali zbog “tenkića” i cijelog “seta borbene opreme” koju je u to vrijeme predvidio Kalinić, a s punim razumijevanjem za military-Pavla, potvrdio gradonačelnik Bandić. A u “igri” su , osim “tenkića”, bili i bespilotna letjelica i helikopter za krizne, izvanredne situacije. Za mir i sigurnost građana Zagreba, kako je tada Kalinićeve ambiciozne planove pravdao Bandić.
A danas, kad je pomoć Zagrepčanima najpotrebnija, taj isti čovjek, Milan Bandić, s visoka i bez imalo solidarnosti, svojim sugrađanima poručuje kako su sami krivi što su im se kuće u potresu urušile, jer u svoju privatnu imovinu nisu dovoljno ulagali, pa je red da je sad sami obnavljaju. A što je Grad činio s javnom imovinom koja se također urušila? Ulagao u fontane i spomenike ( Bandićevom liku i djelu ) umjesto u obnovu derutne javne imovine. Možda bi i “tenkić” zbilja mogao doći na red. Kao prioritet razorenog Zagreba…
