Novi hrvatski predsjednik, Zoran Milanović, bit će i službeno inauguriran 18. veljače i to u Uredu predsjednika. Kako je i najavljivao u kampanji, bit će to čin lišen pompe, parade, kojekakvih ( kvazi ) vip- uzvanika, suspektnih tipova u publici kakve smo viđali na inauguracijama na Markovom trgu, neće biti ni garde, počasne straže, čak ni stranih državnika, pa dakle, ni predsjedničke lente. – Ja je neću nositi, neću je ni ukinuti, pa tko hoće neka je nosi- izjavio je lakonski Milanović u intervjuju na Novoj TV. Najavio je uistinu jednog novog Milanovića kakvog dosad nismo znali, nevjerojatno kooperativnog i benevolentnog prema Vladi, smirenog, i nepretencioznog. Reklo bi se da je i svoj ego doveo u ravnotežu s vlastitom percepcijom predsjedničke funkcije. Izgleda da je Zoranu Milanoviću bila važnija sama pobjeda negoli funkcija do koje, pošteno govoreći, ni sada ne drži više negoli je držao ranije…
Nakon pobjede je dao naslutiti da će njegova inauguracija biti drugačija, a sam je nazvao- normalnom. Danas kaže kako ne misli da one ranije nisu bile normalne, ali taj se čin preuzimanja dužnosti uz polaganje prisege pred predsjednikom Ustvanog suda, može organizirati na stotine načine, veli Milanović. A njegov je način- radni. U uredu Predsjednika, uz aktualnu predsjednicu, uži kabinet Vlade, predsjedništvo Sabora, predsjednika Vrhovnog suda, načelnika Glavnog stožera, ljude iz kampanje i njegovu suprugu. Štoviše, vjeruje da čak ni djeca neće prisustvovati inauguraciji.
Demitologizacija
Za početak, Milanović je sasvim demitologizirao inauguraciju kakvu poznajemo još od Franje Tuđmana i polupredsjedničkog sustava kakav smo imali. Novom predsjedniku očigledno takav folklor ne treba, i od njega želi što vidljiviji otklon. Stječe se dojam da bi najradije od svoje prethodnice Kolinde Grabar Kitarović, jednog radnog dana u uredu preuzeo državne insignije i informacije o započetim poslovima i aktivnostima, te krenuo s obnašanjem funkcije. No, procedura je procedura, pa će čak i on morati kroz nju proći, makar ovako minimalistički.
Neki misle da ovakav model inauguracije i nije primjeren, jer , kako veli Mostvo zastupnik Nikola Grmoja, s obzirom da je biran neposredno, od naroda, trebao bi biti i inauguriran svečano, na Markovom trgu, uz publiku. Ovakva inauguracija bila bi primjerenija predsjedniku biranom u Saboru, smatra Grmoja. Ali, i u Sloveniji je, reči će Milanović, šef države biran neposredno, a inauguriran u Saboru. To je, veli, stvar izbora. A Milanović bira ured Predsjednika kao mjesto najprikladnije njegovom političkom profilu i stajalištima.
Uzgred, danas smo od glasnogovornice ureda Predsjednice, Ivane Crnić, saznali da je za čin inauguracije predviđeno 650 tisuća kuna, namjenskih proračunskih sredstava, koja će, besumnje ostati nepotrošena. Najvećim dijelom. Što je dodatna korist od Milanovićeve relativizacije i funkcije predsjednika i konzekventno tomu čina njegove inauguracije. A to, svakako, treba pozdraviti. Samo mali narodi s kompleksom inferiornosti kojeg kompenziraju s mitologizacijom vlastite povijesti i važnosti, pribjegavaju kićenim ceremonijama s lentama, skupim kič-paradama i svečanim stražama.
Prema tome, Milanovićevu odluku o sasvim prizemljenom, nepretencioznom činu preuzimanja dužnosti, koja, tvrdi, nije motivirana egocentričnom potrebom da bude “totalno drugačiji od drugih”, treba samo pozdraviti.
Konstruktivnost
Puno je zanimljivije od toga, što se može od njega tijekom mandata očekivati?
Ali, Milanović ne mistificira ni oko toga. U kampanji nije obećavao čuda, ali ono što je govorio, to će i raditi, kaže.
– Možete se nadati konstruktivnosti, a nemojte se nadati destrukciji. Kada budem okupljao ljude koji vrijede i za koje ja smatram da su ponajbolji, to neće biti tako da Vladi nabijam rogove. Lako je s pozicije predsjednika i predsjedničkih ovlasti svaki dan biti pametan. Moja je velika prednost to što znam kako to izgleda s druge strane. Puno teže- rekao je, s visokim stupnjem razumijevanja prema Vladi i premijeru Plenkoviću ( ” on ima svoje stranačke avanture koje traju već godinama, ali to ne bi komentirao”), spreman surađivati i konzultirati se o svemu, a ne svađati se s Vladom. Najlakše bi, priznat će, bilo optužiti Vladu, i za trostruko ubojstvo u Splitu, i za užas u kojem je živo izgorjelo šestoro starih i nepokretnih domskih štićenika. Ali, on to ne misli raditi…
I oko ravnatelja SOA-e i oko nabave borbenih aviona, inicijativu će prepustiti Vladi jer je ona ta koja vodi unutarnju i vanjsku politiku, a ionako se u radu SOA-e ništa značajno ne smije dogoditi bez suradnje premijera i predsjednika. Ali, u izboru načelnika Glavnog stožera će izravno sudjelovati, i tu ima neke svoje ideje, i neka svoja pravila, kako je rekao, kao što je i odlučan inicirati povlačenje hrvatskih vojnih snaga iz “bezglave misije” u Afganistanu. Nekeko, stječe se dojam da bi Milanović gurnuo u krilo Vlade i ono što jesu njegove ovlasti i ono što nisu. Kao da mu ovlasti i ne trebaju, važno da je izabran…

Zoran Milanović (Foto: Tris/H. Pavić)
Pomilovanja
Uostalom, napominje, predsjednik Republike je vrhovni zapovjednik nominalno tek u slučaju rata ili proglašenja ratnog stanja, što nismo proglasili ni u vrijeme stvarnog rata u Hrvatskoj 90-ih. U miru, ističe Milanović, to radi Vlada, a predsjednik je tu kao simbolična figura. Sustavom upravlja Vlada i ja ču joj biti partner- više puta je ponavljao kao da je svjestan da mu u Banskim dvorima na riječ odveć i ne vjeruju, pa ih je dodatnim porukama kooperatuivnosti htio umiriti.
Milanovića ne zanima ni predsjednička ovlast da dijeli pomilovanja, želi da ga tog relikta jednog vremena potpuno oslobode, “neka promijene Ustav”.
– Ne želim davati pomilovanja, nisam monarh. To predsjedniku ne treba i ta praksa varira u europskim zemljama. To bih ostavio ministru koji će ionako izmjenama zakona, predsjednika pretvoriti u udarača štambilja, a to ne želim biti, niti želim odbijati zahtjeve- ustrajao je na onome što je govorio i tijekom kampanje.
Baš kao što je i post festum izbora u kojima je pobijedio ponovio kako će biti neovisan, nepristran, čuvar Ustava, a ne sufler i lobist SDP-a. Naravno, dođe li na Pantovčak Davor Bernardić nakon parlamentarnih izbora sa 76 i više potpisa, bit će mandatar. A kakav će tko biti premijer, to ne može ocjenjivati…
Međutim, dodjela vjerodajnica novim veleposlanicima uoči same inauguracije nije korektna i to se ne bi trebalo dogoditi, smatra Milanović, nije problem ako se sačeka s tim mjesec dana, konačno, Hrvatska je znala biti bez amabasadora u nekim zemljama i po godinu dana…
“Usnuli ris”
Ni Milanovićeva supruga neće biti klasična “prva dama”, baš kao što ni on sam nije standardni predsjednik države.
– Ona je prije svega sveučilišni nastavnik i radi u državnom zavodu na projektima. Radit će ono što bude htjela. Vjerojatno će biti prisutnija nego kad sam bio premijer, ali ne puno više. To je, na kraju krajeva, njezina odluka- kazao je.
Dakle, ako će ovaj Zoran Milanović, kakvim se predstavio javnosti s Nove TV, biti novi hrvatski predsjednik, s Pantovčaka se neće odviše talasati, neće biti puno “otrovnih strelica” prema Vladi, neće biti destrukcije ni podmetanja premijeru Plenkoviću, ma koliko potrajao… Novi Milanović kao da je pobjedom konzumirao sve što je htio od utakmice u koju se tijekom recentnih izbora upustio. Htio je dokazati da i nakon političke apstinencije od nekoliko godina, može biti žestok protivnik i takmac, da može i s lijevom iskaznicom u prevalentno desno orijentiranom društvu, pobijediti vlastitim zaslugama, na svoj brk, vlastitim imidžem i osobnošću, ma koliko ga je ona u politici često skupo stajala. Eto, pokazalo se da na njoj može i profitirati.
Ipak, činom inauguracije Zoran Milanović tek počinje svoj mandat, a kako znamo, u kampanji je govor višekratno naznačio kao svoj glavni alat, svoje najjače oružje. Teško je vjerovati da takvo oružje u pet godina neće nikoga ni raniti, a pogotovo kad njime barata osoba poput Milanovića. Možda imamo posla s novim Milanovićem, ali zar je ikoga uspio uvjeriti kako od starog Milanovića baš ništa nije ostalo? Koliko god bivši SDP-ov premijer mislio da je dobio sinekuru koja mu oigurava poziciju, ugled, status, ali ne i konkretan, bitan utjecaj, bilo bi naivno očekivati da i takvoj percepciji predsjedničke funkcije Zoran Milanović neće dati neku svoju “dodanu vrijednost”. Jer, nije to političar koji bi sjedio na Pantovčaku i zadovoljan vlastitom irelevantnošću rješavao križaljke. Bit će zanimljivo gledati kako se “usnuli ris” budi…

Novi-stari predsjednik SDP-a Zoran Milanović (Foto: Tris/H. Pavić)