Smeća ima svugdje. Smeće ne poznaje granice. Kao i loša politika štetnih političara koji zanemaruju dobrobit građana. Toga ima posvuda. A pogotovo u nas. Slučaj ugroze okoliša i zdravlja ljudi s odlagališta otpada ili deponija Uborak u mjestu Vrapčiči nedaleko kod Mostara, podno divotne planine Velež, premda se nalazi u susjednoj državi Bosni i Hercegovini, također prelazi državne granice, pa tako i hrvatsku, ali i granice zdravog razuma, kako mostarski živalj upozorava već godinama.
Naime, posljednjih mjeseci su se zaredale brojne građanske akcije, prosvjedi i blokade zbog, kako tvrde, nelegalnog dovođenja opasnog otpada na odlagalište Uborak. Energični i istrajni i savjesni žitelji Mostara i okolice prosvjeduju jer sumnjaju kako nestručno samoubilačko odlaganje smeća truje vodotokove, a koji kasnije završavaju u rijeci Neretvi, te u okolnim vrtovima, voćnjacima, plantažama, vinogradima…
Svježi pomor ribe
Dakako, Neretva ne prolazi graničnu kontrolu, pa se, ukoliko su ti strahovi opravdani, ocijedne vode iz Uborka u naravi u ovoj ili onoj mjeri slijevaju nizvodno do ušča rijeke Neretve i Jadranskog mora.
Mrtva riba na obalama Neretve i potoka Sušica (foto Facebook inicijativa Jer nas se tiče)
Najgore je Mostarcima. Nekim danima, uvjerili smo se nedavno i sami prolazeći kroz grad, upravo neizdrživi smrad smeća se širi kilometrima uokolo, te se razliježe po bliskim i gusto naseljenim naseljima i penje se padinama planine. Već i apsurdna činjenica da se smeće odlaže podno te velebne prirodne znamenitosti i potencijalnog turističkog bisera mostarskog kraja, sama po sebi je tragična i svjedoči o gluposti i nehaju mjerodavnih političara i prostornih planera.
No smrad, dakako, nije jedini problem. Svakojake otpadne tvari, za koje samo rijetki i odgovorni znaju koje su, završavaju, a gdje bi drugo, u poroznom tlu i okolnim vodotocima i podzemnim i nadzemnim skladištima vode.
Godine upozorenja i prosvjeda građana nisu donijele baš nikakvog opipljivog rezultata: lokalne, a onda i regionalne i državne vlasti zasad nisu učinile ništa da bi spriječile daljnje slabo kontrolirano gomilanje otpada na Uborku i njegov štetni utjecaj na okoliš.
No, čini se, kako je Mostarcima -. dosta, posebice nakon nedavnog svježeg pomora ribe u potoku Sušica nedaleko od Uborka (poveznica na video Amne Popovac na Facebooku). Na mrtve ribe koje leže o obali su prvo upozorili iz mostarske građanske inicijative posve jasnog naziva: Jer nas se tiče, zatečeni kataklizmičkim prizorom pomora ribe.
Nezdravi medicinski otpad
– Na samom ušću potoka Sušica, koji prolazi kraj deponije i ulijeva se u Neretvu zatekli smo grozne prizore pomora ribe, a uzrok svega toga vam valjda ne trebamo ni govoriti. Na žalost, inspekcije ne odgovaraju na naše pozive vjerovatno zbog neradnog vremena, a cilj nam je da trenutno izađu na teren i zadokumentuju trenutno katastrofalno stanje – upozorili su preko društvenih mreža iz inicijative Jer nas se tiče.
Medicinski otpad ( (foto Facebook inicijativa Jer nas se tiče)
Podsjetili su po tko zna koji put javnost kako je ministrica okoliša i turizma Federacije BiH javno obećala da neće izdati okolišnu dozvolu ukoliko se dokaže da je na istu odlagan animalni i nezdravi medicinski otpad, o čemu postoji i video-zapis izjave na njihovoj stranici.
-Više puta smo dokazali da je na deponiju odlagan animalni otpad – dokazi su na našoj stranici – fotografije, dokumenti, video-snimak. Više puta smo dokazali da je na deponiju odlagan medicinski i bolnički otpad -dokazi su na našoj stranici – dokumenti, foto i video-snimci. Na kraju postavljamo pitanje javnosti, a pogotovo nadležnim institucijama: hoćete li i nakon ovoga tvrditi da je sve rađeno po najvećim svjetskim standardima i da su se ribe same pogušile. Možda nisu znale roniti? – pitaju se u Inicijativi.
Dakako, ništa od ministričinog obećanja, a stanje se dan kasnije pokazalo još gorim nego dan ranije…
-Dragi građani, nakon jučerašnjih nemilih događaja i danas smo obišli teren, i zatekli smo ono što smo i očekivali, vodostaj Neretve u opadajućoj tendenciji otkrio je prave razmjere ove katastrofe, duž korita leži na desetine uginule ribe, koja izgleda kao nagrižena od kiseline. Također, moramo vas obavijestiti da smo izuzeli neovisne uzorke u odnosu na inspekcije čije ćemo analize vršiti u neovisnim akreditiranim kućama, jer više nismo sigurni u bilo šta, ili bilo koga, ne želimo da nam sutra netko kaže kako je sve bilo uredu i kako nema razloga za bojazan. Trebamo biti svjesni i otkloniti sve dileme oko ovoga lokaliteta, stoga će na slici biti označeno gdje se točno pomor dogodio – istakli su.
‘Trznite se’
Poseban apel su uputili građanima koji žive nizvodno odnosno južno od tog lokaliteta da ovu informaciju prošire kako bi se digla svijest o problemu ispuštanja procjednih voda sa deponije.
Ulaz u deponij (foto TRIS/G. Šimac)
– Jučer se dogodio pomor ribe, pitamo se, jel treba čekati da se slično dogodi nekom od nas obzirom da je popularno mostarsko kupalište samo nekoliko stotina metara udaljeno? Žalosti i činjenica kako ovo sve podsjeća na bajku “Carevo novo ruho”, a nas na jedine koji govorimo i ukazujemo na to da je “car gol”. Pozivamo zajednicu i struku da se trznu, vrijeme je da se poduzme nešto, mi smo umorni, ali nećemo odustati. Jučer smo digli alarm i pozvali inspekcije i nadležne organe sa svih razina vlasti od kojih očekujemo žurne i vjerodostojne rezultate provedenih analiza. Mi ćemo vas nastaviti obavještavati o stanju na terenu i samom razvoju daljnjeg događanja – upozorili su prije pet dana.
Kako su shvatili da vlasti i inspekcije do njihova upozorenja drže kao do preklanjskog snijega, odlučili su se ponovno na još jedan mirni prosvjed na Uborku, i to ove nedjelje, 1. prosinca, u 13 sati.
– Nakon niza apela, mirnih okupljanja, dobronamjernih sugestija, iznošenja isključivo činjenica, dokaza, dokumenata, foto i video-materijala i ostalih argumenata odlučili smo se na još jedno mirno okupljanje ovu nedjelju. Sada ste nam svi vi potrebniji više nego ikada, naša borba je i vaša borba, borba za normalan i dostojanstven život koju vodimo, vodimo za nas, naše prijatelje, komšije, susjede i sve naše sugrađane. Dokazali smo nizom argumenata, dokaza, dokumenata, fotografija, da je do sada na deponiju odlagan animalni, medicinski, bolnički kao i drugi otpad kojem nije mjesto na ovoj deponiji, inspekcije su izložile svoje nalaze, desio se i pomor ribe na ušću u Neretvu iz potoka Sušica, koji protiče kraj deponije. Naša je dužnost, moralna i građanska obaveza ukazati na nepravdu, ukazati na nepravilnosti, ukazati na činjenice – ističu u Inicijativi Jer nas se tiče.
‘Imamo samo jedan jedini cilj – borba za pravo na normalan i zdrav život’
Izgleda da shvaća sve više ljudi u Mostaru i okolici da se to i njih tiče, jer je podrška borbi protiv deponija ove vrste iz dana u dan sve snažnija i brojnija.
– Nedjelja je neradni dan, vikend, nadamo se lijepom vremenu, dođite, povedite svoju porodicu, prijatelje, susjede i pridružite nam se na možda i najvažnijem mirnom okupljanju do sada. Imamo samo jedan jedini cilj – borba za pravo na normalan i zdrav život i u skladu s tim pozivamo sve političke subjekte, pojedince i organizacije da se suzdrže od bilo kakvih vrsta politizacija i prikupljanja jeftinih poena saopćenjima za javnost! – apeliraju udruženi Mostarci među kojima su građanke i građani različite dobi, zanimanja, nacionalnosti… ujedinjeni za opće dobro.
– Vi ste jedini koji se bore za zdravlje Mostaraca. Jer se tiče i nas i naše djece. I tiče se cijele Bosne i Hercegovine. Možda ipak ima nade za nas… – kaže jedan od novoprobuđenih građana na Facebook stranici incijative Jer nas se tiče.
Na žalost, priča o Uborku nije od jučer. To najbolje zna Nijaz Hodžić kojega smo zatekli u blizini odlagališta Uborak. Nijaz, naime, živi u neposrednoj blizini deponija – sagradio malu prizemnicu u kojoj već godinama živi s obitelji, uredio veliki voćnjak i podigao veliki gospodarski pogon za uzgoj šampinjona u kojemu zapošljava značajan broj radnika, te s gljivama te opskrbljuje dobar dio tržišta BiH.
Nijaz Hodžić ispred deponija
Ogorčen je.
Kako kaže, ljudi su vrlo uznemireni te mu je posljednjih mjeseci najveći zadatak primiriti stanovništvo kako bi se problem deponija riješio bez nepotrebnih incidenata. Sve je počelo, veli, prije puno godina…
Austrijanci Uborak koristili za pitku vodu, a ‘mi’ za smeće
– Mi smo se počeli boriti protiv ove deponije još 2016. godine. Naime mi smo imali jednu staru deponiju, pored ove nove, koja je bila u vlasništvu 51 posto Grada Mostara, a 49 posto je bilo privatno vlasništvo. Dok je ta stara deponija funkcionirala mi nismo imali problema, jer je bila puno bolje projektirana i napravljena od ove nove. O čemu se radi? Znači bazeni ili lagune nisu bile na otvorene nego su bile ogromne septičke jame gdje se ta procijedna voda skupljala. I sve do 2016. mi nismo imali nikakvih osjetnih problema…- priča Hodžić.
Podsjeća i na još jednu, reklo bi se, tragičnu činjenicu kako je deponija fomirana (i stara) na mjestu gdje je za vrijeme austrijske vladavine tadašnja vlast koristila akumulacije pitke vode koje su se prirodno sakupljale upravo na tom mjestu, te je tu vodu koristila za opskrbu vojnih utvrda, fortifikacija ili fortica, kako ih tamo nazivaju.
N. Hodžić: Borba traje od 2016. godine (foto TRIS/G. Šimac)
Onda su došli ‘naši stručnjaci’ 1968. godine i vidjeli da tu imaju neku prirodnu rupu odnosno jamu i umjesto da dalje koriste prirodno formirana jezera pitke vode za opskrbu stanovništva, dosjetili su se baš tamo treba odlagati – smeće.
Mostar ima nekoliko izvorišta iz kojih crpi pitku vodu: Studenac u Raštanima na desnoj obali Neretve, Radovolje i ogromno vrelo Bošnjaci u Bijelom Polju, veli. Hodžić ističe kako Uborak sada ugrožava i izvorište Studenac od kojeg se vodom opskrbljuje najveći dio Mostara, jer se nalazi na svega 2100 metara od deponija.
– Sva ta procijedna voda prolazi u tlo iz deponija, jer smo mi na 10-15 metara nadmorske visine više od izvorišta, s obzirom da je teren većim dijelom, u sloju od nekih šest metara, šljunkovit i porozan. A ispod toga je sloj gline od nekih 20- ak metara. To je poznato jer jer je tu rađeno puno bušotina za navodnjavanje poljoprivrednih dobara. Kroz glinu ništa ne prolazi, što znači da se to slijeva direktno u jezero hidrocentrale Mostar, odnosno direktno u Neretvu – kaže Nijaz Hodžić.
Suho koristo potoka Sušica prije nedavnih kiša (foto TRIS/G. Šimac)
Kako ističe, ‘borba protiv te nove deponije’ počela je 2016. godine jer nije imala niti jedan valjani papir za rad, počev od urbanističke suglasnosti, kako se to naziva, a onda ni građevinske dozvole.
Tu nešto smrdi
– Ta deponija se trebala srušiti još 2013. kada se tek izgradila. Naime sud u Sarajevu je donio takvu presudu nakon što je Grad Mostar, namjeravajući eliminirati vlasništvo u deponiju proglasio stečaj prijašnjeg poduzeća i ljude poslao na zavod za zapošljavanje. Poslije toga je sarajevska tvrtka Generalservis tužila Grad Mostar jer su im oduzeli nihova prava, te je sud u Sarajevu u septembru 2013. godine presudio kako se svi objekti na novoj deponiji, odnosno na spornim katastarskim česticama, trebaju ukloniti. Međutim Grad Mostar se oglušio na tu presudu pa se ta borba General servisa nastavlja do 2016. godine. Međutim država to nije srušila jer su u taj deponij uložena ogromna sredstva, mislim da se radilo o oko 6 milijuna eura kredita kod Svjetske banke uz dodatno utrošena domaća sredstva. Stoga su donijeli odluku da tada što prije nije bio slučaj, potrebne dozvole mogu izdavati i kantonalne vlasti a ne samo federalne, kao do tada… – priča nam nedaleko od ulazne kapije Uborka Nijaz Hodžić.
Apokaliptična svcena s Uborka (foto TRIS/G. Šimac)
Iznosi nam potanko čitavu kronologiju svih relevantnih događaja oko Uborka, od davne povijesti do danas, usput potkrijepljujući to s pratećim službenim dokumentima. No i bez svih dokumenata i začuđujućih detalja oko ovog slučaja koji svjedoče o frustrirajućem neskladu između nekih zakona i realnosti, te pravnim i razumskim vakuumima koji nastaju po pitanju preplitanja ingerencija različitih slojeva regionalne i federalne vlasti u BiH, ostaje smrad u nosnicama – koji jasno govori kako ‘tu nešto smrdi’.
– U BiH nema zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata ni dan danas. Mi taj zakon nemamo. Kanton je sam proglasio legalizaciju. Na dozvoli pravosnažnosti piše da se izdaje uvjetno građevinska dozvola za izgrađene objekte. Ali na nijednoj građevinskoj dozvoli ne postoji pojam – uvjetno. Uglavnom, oni dobivaju dozvolu. A mi smo onda pokrenuli peticiju. Međutim rukovodstvo deponije i Grad su se oglušili i mi tada nismo ništa postigli. Govorili su da imaju sve papire i okolišnu dozvolu. Međutim nisu nikad imali okolišnu dozvolu, niti vodopravnu, što je naravno preduvjet za okolišnu. Nemaju je ni dan danas. Tako da je cijelo vrijeme prisutan neki vakuum, rad bez dozvola. Jednostavnije rečeno – bezakonje – kaže N. Hodžić.
‘Sto milijuna kubika vode za litru otrova’
Inače, mostarske vlasti su se ‘šlepale’ na dozvolu davno dobivenu za pogon suvremene sortirnice za odvajanje i potom recikliranje otpada koji je još 1996. godine pokrenuo pokojni njemački političar Hans Koschnik, kojega je EU nakon ratne nesreće postavila da upravlja Mostarom i okolicom. No taj pogon je podrazumijevao samo odlaganje i razdvajanje i sortiranje komunalnog otpada, a ne deponiranje svakojakog smeća, životinjskog, medicinskog i drugog otpada.
Hodžić je govorio i u BIH parlamentu o problemu deponija (foto TRIS/G. Šimac)
– Kap koja je prelila čašu se desila u martu ove godine kada je pušten u probni rad kolektor otpadnih voda, prvotno na desnoj obali Neretve. Nakon rada tog kolektora i pročišćavanja ostaje mulj. Nakon što je direktor vodovoda zapadnog dijela grada tražio od federalne inspekcije da ispita sastav tog mulja, pronađeno je pet spojeva koji su kancerogeni, dakle vrlo opasni za ljudsko zdravlje. Među njima je i piralen, odnosno takozvano trafo-ulje iz trafo-uređaja koje je teško razgradivo. Naime potrebno je 100 milijuna kubika vode da se razgradi jedan litar tog piralena. Druga opcija je da ga se spaljuje na 3000 stupnjeva Celzijusovih. Kad su ti nalazi došli, ljudi su bili užasnuti. Što sad? – priča Nijaz Hodžić.
Nismo provjerili podatak o 100 milijuna kubika, no da je i 100 kubika previše je. Ukratko, umjesto na spaljivanje u neki specijalizirani pogon u Austriji za obradu takvog otpada (što puno košta), više od 6 tona tog otpada je, u tri navrata, prema dostupnoj dokumentaciji, završilo na deponiju Uborak (što lokalne vlasti ništa ne košta), dakle nedaleko od Neretve.
– Saznali smo da je to odloženo tu i to je prelilo čašu našeg strpljenja. Inače rijeka Neretva se već deset godna proglašava bakteriološki neispravna i u njoj je zabranjeno kupanje. Ali nitko ne objašnjava zašto. A u stvari je razlog ova deponija, jer ne može biti ništa drugo. Jer nema nikakve bitne industrije uzvodno. Nego se opasne vode iz deponija ispuštaju direktno u potok Sušicu i rijekom Neretvom dolazi do jezera HE Mostar. Inače, potok Sušica nabuja nekoliko puta godišnje, za velikih kiša i topljenja snijegova. I uvijek je za bujična voda bila zemljane boje… žuta. No onda smo primjetili da više ne teče žuta voda nego crna… – prepričava Hodžić nedavne događaje.
– Baš crna? – pitamo u nevjerici.
– Baš crna – odgovara – imam o tome snimljene i videozapise. Nakon toga sam počeo zvati nadležne. Nitko se nije odazvao na moje pozive.
Uborak (foto TRIS/G. Šimac)
Ipak, Hodžić nije, kaže, htio uzbuđivati javnost prije nego li mu se javi bilo koja službena instiucija. No to se nikako nije događalo, pa je odlučio alarmirati sugrađane i javnost posredstvom društvenih mreža. Nakon toga su počeli dolaziti ekolozi, građani, ribiči, lovci, novinari… i problema je postala svjesna šira javnost. O tome se, doduše kratko, pričalo i na sjednici Hrvatskog sabora, kada je zastupnik Nikola Grmoja natuknuo kako postoji opasnost od zagađenja doline Neretve i Jadranskog mora otpadnim vodama iz deponija Uborak. No to, dakako, nije izazvalo posebnu pažnju nezainteresiranih saborskih plaćenika, od kojih dobar dio nije tada ni bio na poslu, tj. u sabornici. Ni Grmoja nije bio odveć uporan. Nakon toga istupa, koliko nam je poznato, o istome više tamo nije bilo riječi.
Ne šljive ih nidva posto
Uskoro, 11. lipnja ove godine, kada su građani uvidjeli kao ih vlasti ne šljive nidva posto, što bi rekli u Mostaru i šire, u očaju su se odlučili za akciju blokade deponija: zapriječili su kamionima dovoz otpada na Uborak. Uz njih su tada peticiju potpisali i podržali ih gotovo svi poduzetnici i poduzeća u tom kraju, od malih pekar do tvrtki sa 600 zaposlenih. Danima se u Mostaru gomilalo smeće, no tek peti dan su vlasti pristale razgovarati s prosvjednicima, iako su u međuvremenu svakodnevno prosvjednici bili pozivani na informativne razgovore u policiju.
S jednog od prosvjeda (foto Facebook)
– Vidio je gradonačelnik Mostara Ljubo (op.a. Ljubo Bešlić) kako je vrag šalu odnio pa je sjeo da priča s nama. Onda je zaprijetio da će kao se ne odblokira deponija prglasiti izvanredni stanje zbog epidemiološke situacije i ugroze zdravlja zbog velikih količina smeća koje su se gomilale u gradu. Dakako, na to je imao pravo, to nije sporno. I onda je pet do dvanaest potpisao sporazum s nama kako će se za deponija zatvoriti te da će se pronaći zamjensko rješenje odnosno lokacija… – prisjeća se Nijaz Hodžić.
Prosvjednici su osim zatvaranja tražili i da se obave sva potrebna mjerenja čistoće zraka, uzorkovanja i ispitivanja uzoraka vode, tla, a kako bi građani znali je li je i u kojoj mjeri okoliš zatrovan i može li se tu uopće živjeti ili ne. Tražili su da se pritom angažiraju nezavisne i certificirane ustanove u Austriji, Italiji i Švicarskoj koji bi obavili isptitivanja uzoraka, i to bez eventualnog uplitanja političara ili interesnih strana koje bi mogle na neki način utjecati na rezultate tih ispitivanja.
– No u tom smo sporazumu odredili sve osim termina – roka do kojeg naši zahtjevi moraju biti ispunjeni – veli Nijaz Hodžić.
I djeca su čuvala deponij od dovoženja smeća (foto Facebook)
A onda je uslijedio niz događaja, poput nesuglasja u rezultatima ispitivanja uzoraka: ovisno o ustanovi kojoj je povjeren taj zadatak, nalazi su bili drugačiji jedan od drugoga. Pokazalo se kako neke od njih koje su bile angažirane, a čiji su rezultati išli na ruku političarima, nisu ni imali certifikat za takva ispitivanja, pa su ih nabavili, odnosno kupili tek naknadno, navodno za 20-ak tisuća eura.
No građani Mostara su nastavili borbu, jer pomaka nije bilo. Uspjeli su upornim lobiranjem uspjeti da problem Uborka dođe na sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH u srijedu 09. listopada ove godine, a pod točkom dnevnog reda: Informacija o stanju deponije Uborak Mostar.
Na ovoj stranici možete pronaći cjelovita izlaganja svih ‘govornika’, među kojima je Nijaz Hodžić koji je za tu priliku priredio i video zapis.
Laž o bespravoj gradnji
Umjesto gradonačelnika Mostar Ljube Bešlića na tu je sjednicu stigla njegova suradnica Radmila Komadina koja je, kao i federalna ministrica, u nedostatku neke valjane argumentacije ponovile već prežvakanu tezu kako su građani koji žive oko odlagališta Uborak kuće tamo sagradili bespravno. Nijaz Hodžić kategorično tvrdi kako je u pitanju laž, te da je posrijedi samo loš pokušaj skretanja pažnje s problema. Posebno je glupa ta tvrdnja kada se sve lako može dokazati – naime svi imaju potrebne dozvole ‘crno na bijelo’, veli on.
Karta na kojoj su označena mjesta nedavnog ekološkog incidenta (foto Facebook inicijativa Jer nas se tiče)
– Ta Ljubina priča da ‘pa šta hoće oni nemaju niti građevinske dozvole…’ – to naravno nije istina. Da stvar bude jasna: ja sam svojedobno kupio zemlju za gradnju pogona i kuće baš od Grada Mostara, 1999. godine. Naravno dobio sam i građevinsku dozvolu za poslovno-stambeni objekt. Tek kada su ovuda prošle sve komisije i gradska i kantonalna i federalna i dali dozvolu za rad, ja sam počeo graditi. Isto tako, svi ovi ljudi koji žive ovdje su također zemlju kupili od Grada Mostara, dakle kojoj je na čelu gradonačelnik. Dakle posrijedi je glupost i stopostotna laž – kaže Nijaz Hodžić.
Hodžić nam otkriva i kako se u istragu oko odlagališta i zagađenja uključio i Interpol. Konkretniju potporu su građanima odlučili dati i u veleposlanstvima SAD-a i Češke, a jedna vrlo utjecajna njemačka nevladina udruga im se javila i najavila financijsku i drugu pomoć, a što će biti korisno i radi plaćanja angažiranog odvjetničkog tima.
U nastojanju da dobijemo stajalište mostarske vlasti o ovom slučaju, te informacije što planiraju dalje učiniti s odlagalištem smeća protiv kojega prosvjeduju brojni građani, a za njega se interesiraju i druge države. interpol itd. – nismo uspjeli.
(foto Facebook inicijativa Jer nas se tiče)
No dobro, to je nekako i logično, ipak se radi o drugoj državi, pa ih novinarski upiti iz inozemstva prevše ne tangiraju. No nije logična, a niti je po zakonu, tragična činjenica da na naše novinarske upite o tome što misle o potencijalnom zagađenju neretvanskog kraja i Jadranskog mora, poslane još 24. listopada (dakle prije 36 dana), nije odgovorio baš nitko od upitanih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Gradu Metkoviću.
Neodgovorni političari bez odgovora
Budimo precizniji, upiti su poslani županu Nikoli Dobroslaviću, njegovoj zamjenici Žaklin Marević i Jošku Cebalu, pročelniku Mihi Baći, predsjednici Županijske skupštine dr. Vili Kosović i svim županijskim vijećnicima.
Od nikoga od njih nismo dobili nikakav odgovor. Čak ni kurtoaznu obavijest kako su zaprimili naš upit.
Printscreen upita dubrovačkim vlastima
Isti slučaj je i s vlastima u Metkoviću, a koje bi 24 sata dnevno trebalo zanimati što se događa s rijekom Neretvom. Upiti gradonačelniku Daliboru Milanu, te Sandi Tomić i Ivici Popoviću su također ostali bez odgovora.
Čini se kako su doslovce – neodgovorni.
Istoga dana, 24. listopada, upit smo poslali Klubu zastupnika Mosta u Hrvatskom saboru, odnosno njegovom grlatom predstavniku Nikoli Grmoji. Očekivali smo barem nekakvu reakciju na naš upit, makar od Grmoje, s obzirom da je i sam u sabornici postavio pitanje o Uborku. Ni on nije odgovorio, tj. neodgovoran je.
On je u svibnju zagrmio kako traži hitnu reakciju hrvatske Vlade prema nadležnim tijelima u Federaciji BiH kako bi se, istakao je, “pod hitno” poduzele mjere da se zaštite život i zdravlje stanovnika doline Neretve.
-U pročistačima otpadnih voda u Mostaru pronađen je otrov piralen, Neretvom to dolazi do doline Neretve, gdje ljudi natapaju polja. Govori se da je broj oboljelih u Mostaru posljednjih godina u porastu kad je riječ o raku i sličnim bolestima, te da je ugrožen ne samo riblji fond nego i zdravlje ljudi u dolini Neretve. To traži hitnu reakciju vlade prema nadležnim tijelima u Federaciji, da se pod hitno poduzmu mjere da se zaštiti život stanovnika doline Neretve”, rekao je tada Grmoja.
Hitno tj. nikako
Hrvatska Vlada je na Grmojino pitanje odgovorila jednako hitno kao i on na naše. Nikako. Ništa od Grmojina odgovora naš upit. Ni glasa od Grmoje, a niti Kluba zastupnika Mosta. Eto, i na ovom slučaju se jasno može detektirati mentalni sklop većine naših ‘narodnih zastupnika’. Nakon što se na ovaj ili onaj način uvale u topli Sabor i na plaću od 15 tiusuća pa nadalje, više ne odgovaraju niti na puku poštu koja im pristiže iz naroda, odnosno, u ovom slučaju, novinara.
Printsreen upita Nikoli Grmoje
Jedina institucija koja je u razumnom roku odgovorila na naš upit je hrvatsko Ministarstvo energetike i zaštite okoliša. Iako aktualni ministar sa zaštitom okoliša (osim zbog naziva ministarstva) manje više nema nikakve veze, jer mu je primarni posao guranje potencijalno štetnih energetskih projekata (bušenje hrvatskog kopna i mora radi nafte i plina), njegove službe ta odnose s javnošću su se pokazale ekpeditivne i savjesne.
Njihov odgovor u nastavku prenosimo u cijelosti:
Poštovani g. Šimac,
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Hrvatske vode s iznimnom pozornošću prate sve informacije koje bi mogle biti od utjecaja na stanje voda u Republici Hrvatskoj, pa tako i upozorenja na opasnost od zagađenja rijeke Neretve štetnim otpadom na odlagalištu Uborak kod Mostara.
Neovisno o tome, u skladu s Programom usklađenja monitoringa (https://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/program_uskladenja_monitoringa_travanj_2016.pdf ) Hrvatske vode provode redovita mjerenja kakvoće vode rijeke Neretve na dvije mjerne postaje: Neretva Metković i Neretva Rogotin. Mjerna postaja Neretva Metković je određena kao postaja nadzornog monitoringa za praćenje stanja rijeke Neretve i utjecaja iz susjedne Bosne i Hercegovine, s mjesečnom dinamikom uzorkovanja i ispitivanja. Mjerna postaja Neretva Rogotin je postaja određena za praćenje unosa onečišćenja u more u okviru provedbe Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja iz izvora i djelatnosti na kopnu (Land-Based Sources and Activities – LBS Protocol).
Rezultati analiza teških metala od siječnja do srpnja 2019. godine ne ukazuju na povećanje koncentracija teških metala u vodi na postaji Neretva Metković, a nisu utvrđena ni prekoračenja graničnih vrijednosti za površinske vode propisanih Uredbom o standardu kakvoće voda. Rezultati analiza uzoraka uzetih u kolovozu, rujnu i listopadu se uskoro očekuju.
Dodatno napominjemo da je pravni temelj za vodnogospodarsku suradnju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine Ugovor o uređenju vodnogospodarskih odnosa potpisan na razini Vlada Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Temeljem navedenog Ugovora, ugovorne stranke rješavaju sva vodnogospodarska pitanja sporazumno putem Povjerenstva za vodno gospodarstvo. Odredbe sklopljenog Ugovora odnose se na sve vodnogospodarske aktivnosti, poduzete mjere i radove u korištenju voda, zaštiti voda od onečišćenja i zaštiti od štetnog djelovanja voda, na vodotocima koji čine zajedničku državnu granicu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ili su njome presječeni, isto tako i na ona područja koja su od interesa za unapređenje gospodarenja vodama ugovornih stranaka.
Putem navedenog Povjerenstva i pripadajućih potpovjerenstava, u ovom slučaju Potpovjerenstva za sliv Jadranskog mora, u kontaktu smo s BiH stranom i po predmetnom pitanju.
Lijep pozdrav,
Toliko od Ministarstva.
Cvijetnjak, deponij pa planina (foto TRIS/G. Šimac)
Zaključak je kako vlasti u obje države nisu osobito uznemirene oko slučaja Uborak.
I vas se tiče
Ali jesu građani: sutra je novi prosvjed. U međuvremenu iz inicijative Jer nas se tiče objavljuju dokument Rješenje Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH iz 9.mjeseca kojim je odbačen Zahtjev JP Deponija d.o.o Mostar za ponovno izdavanje okolinske dozvole.
Nadaju se kako je taj ‘papir’ možda dobra vijest.
-Ono što je od izuzetnog značaja naglasiti jeste da nisu ispunjeni osnovni preduvjeti predviđeni Zakonom o zaštiti okoliša FBiH, te da je u skladu s tim Federalno ministarstvo okoliša i turizma tada odbacilo Zahtjev za ponovno izdavanje okolinske dozvole. Na kraju jasno stoji da je Rješenje konačno i da protiv istog žalba nije moguća. Jedino što je moguće jeste pokretanje upravnog spora podnošenjem tužbe kod Kantonalnog suda u Sarajevu, i to u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Rok od 30 dana je istekao, tužba, a samim tim i upravni spor nije pokrenut (koliko je poznato u javnosti), pa se postavlja logično pitanje: Nakon argumentiranog i jasnog Rješenja koje je konačno, na osnovu čega je preduzeće podnijelo novi Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole i na osnovu čega se i dalje otpad odlaže na deponiju?! – pitaju se.
Faksimil Rješenja o okolišnoj dozvoli – foto Facebook)
Umjesto zaključka, prenosimo njihov poziv građanima na nastavak otpora deponiju i slanjem primjedbi u okviru javne rasprave o zahtjevu izdavanja nove dozvole koje su od federalnih vlasti zatražili iz poduzeća JP Deponija d.o.o Mostar 14. listopada.
– Dragi građani, pred nama, a i pred vama je jako važan zadatak, obzirom da naša stranica raste iz dana u dan, a poruke podrške i odobravanja pristižu sa svih strana, stoga je potrebno da svaka punoljetna osoba koja smatra ovo problemom cjelokupne zajednice iskoristi ovaj ključni trenutak kako bi bila od pomoći u ovoj neravnopravnoj borbi. Naime, Federalno ministarstvo okoliša i turizma objavilo je poziv za uključivanje javnosti u proces odlučivanja vezan za izdavanje okolišne dozvole (slika u privitku). Potrebno je slijediti upute koje su naznačene, odnosno poslati svoju primjedbu poštom na naznačenu adresu kako ne bi došlo do izdavanja spomenute dozvole. Kroz naše objave bili ste u prilici upoznati se sa općom problematikom deponije, nesnosnog smrada koji se širi u radijusu preko 3 km, ispuštanja otrovnih procijednih voda u Neretvu, što je u konačnici rezultatiralo nedavnim pomorom ribe. Pitamo se kako je moguće imati deponiju uz jednu od najvećih vinogradarskih kultura u Hercegovini, otkuda enormno povećanje karcinoma u HNŽ/K? Riječ je o deponiji koja nema bilo kakav legitimitet ostati na tome mjestu, jer zdravlje građana nema cijenu, zato uzmite list papira, napišite svoje mišljenje, bilo u vlastito ime ili pak u ime udruženja ili neke organizacije koju zastupate i pošaljite ga poštom na adresu naznačenu na slici. Ne trebate se pitati “zar i ja, pa mene to izravno ne tangira”. Svi smo involvirani, jer ako olujno jugo donese pijesak iz Afrike, nemojte misliti da kancerogene čestice sa deponije ne dospijevaju i do vaših dvorišta i zgrada. Uključite se svi – kažu u inicijativi Jer nas se tiče.
A i nas se tiče
Poziv na sudjelovanje u javnoj raspravi
Poziv na sutrašnji prosvjed
Ulaz u Uborak foto TRIS/G. Šimac)
Ulaz u Uborak foto TRIS/G. Šimac)
Mrtva voda kod Uborka foto Facebook)
Ptice iznad smeća foto TRIS/G. Šimac)
Mrtva riba na obalama Neretve i potoka Sušica (foto Facebook inicijativa Jer nas se tiče)
