-Ponavljam i ponavljat na svaku godišnjicu strahote. Ima tko će nastaviti postavljati pitanja i kad ja ne budem mogla, saznat će se sve o zavjeri činjenja i šutnje HDZ-a i SDP-a.
Na dan svetog Mihovila 1993. razorili su prostorije DA i za to optužili članove stranke, a to da je, tvrdili su, terorizam za koji je bila zapriječena kazna od 3 do 15 godina zatvora.
Nakon izbora 2000-te godine zatražili smo od ministra policije ŠIME LUČINA da javnosti predoči sve dokumente koji su vezani za razaranje prostorija, hapšenje i maltretiranje naših članova u zatvoru, odnosno:
Po čijem nalogu je zgrada u kojoj su se nalazile prostorije stranke DANIMA PRIJE EKSPLOZIJE BILA OGRAĐENA, po čijem je nalogu UPUĆENA SPECIJALNA POLICIJSKA GRUPA IZ ZAGREBA, koja je DONIJELA VEĆ GOTOV, SPREMAN POPIS IMENA OSOBA KOJE SU ODMAH UHAPŠENE, po čijem nalogu su „REZERVIRANE“ ČELIJE ZA UHAPŠENIkE ČITAV DAN PRIJE ODLUKE ISTRAŽNOG SUCA, po čijem nalogu i tko je sve znao za PREMLAĆIVANJE UHAPŠENIH, po čijem nalogu i tko je sve znao za USKRAĆIVANJE LIJEKOVA kroničnim bolesnicima, po čijem nalogu su uhapšeni odvođeni iz istražnog zatvora na novo premlaćivanje nakon svakog „pogrešnog“ iskaza, po čijem nalogu i tko je znao za 80 (OSAMDESET!) HEMATOMA 22-GODIŠNJEG STUDENTA KOJEG SU DANIMA TUKLI U ZATVORU, po čijem nalogu nisu poštovane odredbe ZKP-a ni Konvencije protiv torture, po čijem nalogu se insistiralo na UPORNOM OBJAVLJIVANJU PUNIH IMENA osumnjičenih i optuženih članova DA, dok su svima, baš svima ostalima objavljivani samo inicijali, po čijem nalogu se proces NEPOTREBNO ODUGOVLAČIO, po čijem su nam nalogu članovi otpuštani s posla, komu je bilo u interesu da stranka sav novac, vrijeme i energiju troši na njihovu obranu i to u situaciji gotovo potpune medijske blokade…
Na naša pitanja nikada nismo dobili NIKAKAV ODGOVOR-napisala je Mira Lorger i konstatirala:
Umjesto toga uslijedilo je BRISANJE STRANKE. Potpisala ga je tadašnja ministrica INGRID ANTIČEVIĆ MARINOVIĆ.
Ipak, izdržali smo, kao stranka, punih 13 godina.
Da se bivša saborska zastupnica i čelnica Dalmatinske akcije, Mira Lorger, nije oglasila na svom facebook profilu u povodu godišnjice podmetanja ekplozije u stranačkim prostorijama i nasilnog uništavanja prve dalmatinske regionalne stranke, javnost se toga sramnog čina ne bi ni sjetila. No, na povijest HDZ-ovog i SDP-ovog beščašća potrudila nas se podsjetiti Mira Lorger, koja se nikad više, nakon toga, nije angažirala u hrvatskoj politici, vjerojatno osjećajući prema njoj samo – prezir.
Tko je podmetnuo eksploziju u Kružićevoj u Splitu, 29. rujna 1993., u nekadašnjem sjedištu Dalmatinske akcije, nikad se nije otkrilo. Članovi DA bili su optuženi za terorizam i izloženi brutalnoj psihičkoj i fizičkoj torturi. Cilj je bio u začetku zatrti i to jedno sjeme dalmatinskog regionalizma koji je za Tuđmana i njegovu sljedbu bio tek inačica separatizma.
Ili, kako to Mira Ljubić u intervjuu za Forum TM 2014. kaže : Cilj je bio posve jasan: brutalnošću prvog napada i zatim dugotrajnim skupim procesom uništiti stranku i zastrašiti njezine birače. Dodatno, da bi koliko god je moguće oslabili i mene osobno, osim što su mi uhapsili i zatvorili muža, na čak i za to doba rijetko brutalan način izbacili su me s dvoje djece iz podstanarskog stana. I ta je “operacija” izvedena od “ljudi u crnom” bliskih vojnoj policiji. Na sramotu cijele opozicije, kako u Dalmaciji, tako i u Hrvatskoj općenito, u prvom su uspjeli, u drugom ne. Ali su me držali u izolaciji toliko dugo dok god su mogli. Nikakav mističan “dišpet” Dalmacija tada, kao ni prije ni kasnije, nije pokazala, što mi je dalo mnogo zanimljivog posla u godinama koje su slijedile. Gotovo godinu i pol dana nakon usmenog izricanja prvostupanjske oslobađajuće presude, “teroristi” su konačno dobili pismenu oslobađajuću presudu. Dužina čekanja na pismenu presudu fenomen je za sebe, malo poznat u sudskoj praksi uopće. No, kako ćemo vidjeti, to nije jedina, a na žalost ni najteža neobična činjenica vezana za ovaj proces. Da smo, naime, uopće dobili pismenu oslobađajuću presudu javnost je izvijestio samo “Dan”, mala, sada već “ubijena” splitska dnevna novina i – nitko više!
Kako je proces započeo, tako je i nastavljen: kao montirani politički proces u zaostaloj provinciji Dalmaciji gdje je sve moguće, pa i najgore zloupotrebe, a da nikoga ne zanima što se događa, zbog čega ga je odvjetnik Slobodan Budak i nazvao “paljenjem Reichstaga u Mrduši Donjoj”. Dalmacija se na našem procesu uistinu pokazala kao Mrduša Donja, što je ostala do danas- izjavila je nekadašnja čelnica DA, kao svjedok jednog brutalnog nedemokratskog vremena i gotovo zaboravljene povijesne sramota nove Hrvatske.
Članovi DA dobili su “uvjerljivu poduku” da im regionalističko okupljanje i djelovanje više nikad ne bi palo na pamet. Problem je u tome što ih je HDZ brutalno zatukao, a SDP ih je u tome uspješno pokrivao…
