Jednostavno rečeno- HDZ je doživio ozbiljan izborni poraz na europskim izborima. Zaludu se Kopalu pozivati na “crne labudove” u HDZ-ovim barskim vodama. Poraz ostaje poraz. I to dvostruki. Remi sa SDP-om! Četiri mandata HDZ-u i četiri SDP-u, dojučer je to bilo nezamislivo! HDZ je značajno oslabljen, dubinski podijeljen, nekoherentan. Doslovce razbucan. S druge strane, SDP se, zahvaljujući redistribuciji HDZ-ovih potencijala, ustao iz mrtvih, ni kriv ni dužan. I sve je to “zasluga” i odgovornost Andreja Plenkovića. Drugačije ne može biti, ma koliko Plenković pilatovski prao ruke od neuspjeha i krivnje za njega…
Dakle, HDZ je iz ovih izbora izašao s prepolovljenom podrškom biračkog tijela u odnosu na izbore 2014. Tada su dobili 41 posto, sada 22, 7 posto. SDP, koji se zadnje dvije godine izjeda iznutra, koji je postao tek sjena nekadašnje glavne opozicijske stranke u Hrvatskoj, na prošlim je europskim izborima dobio dva ( svoja ) mandata, sada ih ima čak četiri! Egal s HDZ-om ! Pa kad je to zadnji put bilo?
Karlo Ressler, faktor (ne)uspjeha
Ne baš bez ikakve zasluge Davora Bernardića. Iako je riječ, vjerojatno o jednom od rijetkih stranačkih lidera s tako minornim rejtingom i toliko izraženim manjkom autoriteta, skrojio je listu za EP najbolje što je mogao, od relativno najjačih socijaldemokratskih imena kojima raspolaže. Neovisno o osobnim animozitetima i razilaženjima. Samo da je na vrh liste stavio Biljanu Borzan i Tonina Piculu, naše najprepoznatljivije ( uz Ružu Tomašić ) europske zastupnike, nije mogao omanuti.
Plenković je, međutim, demonstrirajući snagu svoga umišljenog autoriteta i volje, nametnuo posve nepoznatog Karla Resslera, kojemu nisu slabost godine ( mladost ), nego deficit političkog talenta i uvjerljivog garda kojim bi mogao mobilizirati članstvo i pogotovo biračko tijelo. Djelovao je mlitavo, srednjoškolski, izgubljeno u vremenu i prostoru. Objektivno je svojom neprofiliranošću i političkom nezrelošću, umanjio šanse i ostalima na listi. Izazvao revolt među starim HDZ-ovim liscima koji već dugo šutke trpe diktat vođe.
I dok će četiri europska mandata SDP homogenizirati, revitalizirati i pomaknuti naprijed, samo četiri mandata za HDZ su najava vrlo turbulentnih vremena koja neumitno dolaze. Uostalom, SDP je najavljivao tri mandata, a dobar dio javnosti nije se bio spreman kladiti na više od dva za socijaldemokrate. HDZ je, pak, igrao javno na pet mandata, a zapravo su očekivali šest. Poraz je utoliko veći.
Fragmentiranje
Činjenica je da je fragmentiranje HDZ-a uzelo svoj danak, kao što ga uzima i SDP-u. No, neočekivano dobar rezultat tzv. suverenista, koji su dobili jedan mandat i gotovo 9 posto glasova, za Plenkovića je posebno težak udarac. Bio bi i teži da su mandat uspjeli osvojiti i Esih-hasanbegovićevi “Neovisni za Hrvatsku“. Suverenistička opcija, je zapravo kapitalizirala dva dosadašnja europska mandata Ruže Tomašić, vrlo aktivne hrvatske zastupnice koja se afirmirala na suverenističkim pitanjima u EP-u. Iako deklarirani eurofob, Ruža se iz EP-a ne da. Nekoliko je puta govorila kako odlazi u mirovinu, kako se više neće kandidirati, kako će svoj mandat podijeliti s kolegom s liste, no, nikad sinekuru nije ispustila iz ruku. Ribari su ribari, ali novac je novac. A nije mali. U pet godina mandata naši zastupnici zarade 2,2 milijuna kuna!
Po mandat su dobili i Mislav Kolakušić, bivši sudac zagrebačkog Trgovačkog suda, koji ima ambicije vladati po modelu “tri u jedan”. Već se sprema za predsjedničke izbore, a kad dođe na Pantovčak, kako sam veli, kreće u osvajajnje premijerske funkcije u koju bi implementirao i čak dva ministarska resora- onaj pravosuđa i onaj policije. Da bi iskorijenio korupciju, ako treba, ukinut će i trodiobu vlasti. Jer, to je njegova životna misija…
Mislav Kolakušić/Foto:TRIS/J.Krnić
I još jedan mandat antieuropskoj opciji, živozidaškom predsjedniku Ivanu Viliboru Sinčiću, koji unatoč preziru spram EU, izgleda, neće propustiti priliku za dobru europsku zaradu.
Konačno, tu je i Amsterdamska koalicja s jednim mandatom, onim Valtera Flege, što i nije bogzna kakav rezultat za cijeli set stranaka na okupu, ali, kako su se karte podijelile, dobro je da su i to dobili. Jer, Most je ostao kratkih rukava, i besumnje je najveći gubitnik ovih izbora. I Marijana Petir se uzalud mučila u pet do dvanaest skupljati potpise za svoju kandidaturu nakon što joj je Plenković otkazao sigurnu poziciju na listi HDZ-a. Notornog Bandića nema ni u tragovima, a kamoli HNS-a i sličnih marginalnih skupina. Nisu prošli ni Pametno, ni Možemo, ni prerano potrošeni Start Dalije Orešković i druge snage ljevice, koje bi ipak trebale razmisliti o integrativnim procesima jer im dezintegracija nije donijela ništa.
HDZ kao EPP
No, za promjene u društvu glavni indikator je ipak utržak HDZ-a na izborima. Od šest velikih gradova HDZ je izgubio u čak pet ( Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Velika Gorica ). Nitko pametan i pri punoj svijesti ne može govoriti o uspjehu uz takav rezultat. Samo četiri mandata. Koliko je dobio i od Plenkovića sustavno podcjenjivani SDP. Ma koliko šokirani HDZ-ovi poltroni uvjeravali javnost da su oni ipak pobjednici ( relativni ) jer su dobili najveći broj glasova, svima je jasno da je stranka pred velikim previranjima.
Plenković je mislio da će filtriranje HDZ-a moći obaviti do kraja. Bez potresa. Prepotentno je micao pijune koji su mu smetali. Uostalom, nisu li tako gurnuti na marginu i Davor Ivo Stier, Miro Kovač i drugi, nije li stvarno upokojen, mada formalno još “živi” i Milijan Brkić?
Karlo Ressler trebao je biti taj Plenkovićev vjesnik promjena, smjene generacija u HDZ-u, redizajniranja tvrde, kleronacionalističke partije u modernu, konzervativnu demokrašćansku stranku. No, njegov koncept redefiniranja HDZ-a po uzoru na EPP, nije uspio. Plenković je promašio “ceo fudbal”. S anakronim materijalom koji mu je stavljen na raspolaganje bilo je ravno naučnoj fantastici očekivanje da napravi moderan, europski proizvod. Pa se materijal od pretjeranog zatezanja počeo raspadati. Pucao je na Instanbulskoj, na Marakeškom sporazumu, na migrantskoj krizi, na europskim direktivama, na “suverenističkim” pitanjima, na reustašizaciji i neonacionalizmu. Od nekih otrgnutih dijelova skrojen je trendi- suverenistički, anakroni kaput koji se još itekako kod nas nosi. I ima svoje kupce i modele koji još mogu zavesti one koji nisu naučili u politici više od one rigidne mantre o nacionalnim interesima i domoljublju. Svi su oni uglavnom iznikli ispod kaputa HDZ-a. Jednom će vjerojatno opet stati pod njega. Ako se previše ne europeizira. I ne odrekne hrvatskog “suvereniteta”…
Ruža Tomašić na otvaranju konferencije (Foto: Tris/H. Pavić)
Suverenisti i suverenizam
Zanimljivo je da nitko suvereniste ne pita zašto su šutjeli kad se provodila privatizacijska pljačka, kad se rasprodavalo najvrijednije nacionalne resurse, kad se Ina predavala Mol-u, kad su se betonizirale Plitvice, ekološki devastirao NP Krka i gradovi uz njega, rasprodavale šume, zemljišta, luke, nafta, rudno bogatstvo, odnedavno dali u koncesiju i izvori vode… Za kakvu suverenost Hrvatske će se boriti suverenisti kad Hrvatska ostane bez svega, a njezini građani u vlastitoj zemlji budu tek jeftina radna snaga kod stranih poslodavaca?
Što će za HDZ i Andreja Plenkovića značiti samostalnost ojačanih “suverenista” koji su osvojili i europsku pozornicu? Hoće li onaj rigidniji dio stranke, ohrabren uspjehom Hrvoja Zekanovića, Ruže Tomašić i družbe, požuriti pod njihov slavljenički šator? Slijedi li, nakon ovog poraza HDZ-a kojega Plenković, kako izrijekom ističe, namjerava i dalje sidriti točno na desnom centru, daljnje rasipanje “zajedničara”, i burna svađa u nesređenoj obitelji?
Naposljetku, pitanje je dokle će “bruxelleskog dečka” velikih ambicija služiti strpljenje u discipliniranju “nesložne braće” , i koji je to prijelomni trenutak u kojemu će prljave kopačke aferaške partije objesiti o klin. I posvetiti se svojoj primarnoj, europskoj karijeri. Hrvatska mu nije obećavajuća.
