Ovaj tekst nikada ne biste čitali, jer ga ne bi nikad napisao, da mi se te prošle srijede 30.siječnja 2019. godine dok sam prolazio blizu tzv. Meštrovićevog paviljona na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma oko 14:51 sati nije obratio jedva punoljetni uniformirani prometni redar osobito drskim i iznenađujuće bahatim tonom, te izrazito stupidnim i posve neutemeljnim pitanjem:
–Je li vi to slikate moj automobil? – upitao me je taj mladić.
Dakako, pojasnio sam mu kako nije njegova briga što ja radim sa svojim mobitelom, te kako njegovo pitanje nije pristojno.
-Moj auto je moja privatna imovina. Nemate pravo fotografirati moju privatnu imovinu – nadmeno je nastavio bulazniti taj prometni redar, dok mu je u automobilu sjedio kolega.
Zabranjeno za pse, ali ne i za automobile (foto TRIS/G. Šimac)
Kako bi slučaj bio gluplji i tragičniji, nisam fotografirao njegov automobil renault (čije se registracijske pločice mogu iščitati na naslovnoj fotografiji) plave boje parkiran kod spomenika kulture, nepropisno da nepropisnije ne može. Vidio sam vozilo, ali mogućnost da je netko bahat tamo privremeno parkirao automobil ne bi me baš iznenadila, niti me je to tada zanimalo.
Zapravo sam nakratko zastao kako bi ovjekovječio prizor sterilnog tzv. preuređenja okoliša trga, načičkanog s okruglim znakovima upozorenja na kojima je prekrižena figura psa. O trgu s kojega je počupana sva vegetacija, te je tamo posijana tzv. engleska trava već se pisalo, a vrlo je vjerojatno kako bi neki sjevernokorejski diktator bio presretan kad bi se tako uredio okoliš oko njegove buduće grobnice.
U svakom slučaju, činjenica kako je prometni redar kojemu je posao uvođenje prometnog reda parkirao svoj automobil kod Meštrovićevog paviljona, te je usput krenuo učiti pameti prolaznika tj. mene, umjesto da je bio na svojemu radnome mjestu i regulirao promet na obližnjem križanju, dovoljan je razlog da mu se posveti malo medijske pažnje.
Jedan spomenik kulture, jedan automobil (foto TRIS/G. Šimac)
Ruku na srce, spomenuti prometni djetlić na neki način je idealan primjerak za tzv. Bandićevu adminstaciju, savršeni kadar. Dovoljno bahat kako bi već u mladenačkoj dobi uspješno započeo svoju karijeru u gradskim komunalnim poduzećima, vježbajući aroganciju i drskost prema običnim građanima, tj. onima zbog kojih i zarađuje svoju plaću. Sklon sam pretpostaviti kako će ovaj slučaj za mladog prometnika, ako za njega doznaju njegovi šefovi, njemu donijeti samo pozitivne bodove i napredak u prometnoredarskoj hijerarhiji, te kako vrlo vjetrojatno neće biti kažnjen nego promaknut zbog uvođenja prometnog nereda u svojstvu prometnog redara.
No što je tu uopće čudno: ovaj slučaj je samo potvrda pretpostavke kako se Hrvatskoj, ako građani ne krenu aktivnije sudjelovati u politikama, ne predstoji dobro razdoblje. Ova mala skica s ZG-ulica još jednom to samo potvrđuje.
Tko će ga znati, možda ovaj slučaj vlastima u Bandićgradu dade poslovnu ideju, pa će tamo oko Meštrovićevog pavijona za koji dan biti uređeno novo parkiralište.
IIi će se od Meštovićevog paviljona napraviti npr. Auto kuća Meštrović, izložbeno-prodajni salon recimo… mercedesa.
Prometni redar brine o prometnom redu oko svojega prometala (foto TRIS/G. Šimac)
‘Auto kuća Meštrović’ (foto TRIS/G. Šimac)
Jedan spomenik kulture, jedan automobil (foto TRIS/G. Šimac)
Zabranjeno za pse, ali ne i za automobile (foto TRIS/G. Šimac)
Prometni redar pored svojeg automobila parkiranog kod Meštrovićevog paviljona 30. siječlnja 2019. godine u 14.51 sati (foto TRIS/G. Šimac)
