Bijeli se friško obnovljeni kameni spomenik palim partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora, preko puta derutne zgrade odavno propale poljoprivredne zadruge, u središtu sela Sapina Doca u zaleđu Rogoznice. Spomenik svojim poginulim rođacima i susjedima svojih roditelja obnovili su mještani sami, vlastitim radom i donacijama u novcu i građevinskom materijalu, nakon što su općinske vlasti godinama ignorirale njihove apele da bi oštećeni i zapušteni spomenik trebalo obnoviti. Našlo se u ovoj priči i onih koji su grintali protiv obnove, ali ih se moglo prebrojiti na prste jedne ruke, kao i onih rušilaški nastrojenih kojima je zasmetala zvijezda petokraka na vrhu spomenika sa likom partizanskog bombaša u akciji.
Spomenik Ercegovićima, Golešima, Županovićima i jednom Dekoviću, mještanima Sapinih Doca i okolnih sela i zaselaka rogozničkog zaleđa, poginulih u cvijetu mladosti u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) od Sutjeske do Trsta, njih ukupno 45, olovnih i ratnih devedesetih nije bio srušen. Dok su se slični spomenici masovno uništavali dinamitom i čekićem, šarali bojama i pospremali u podrume, kamenom su partizanskom bombašu, u obračunu sa neželjenom baštinom u kojoj su vladajući i dio naroda vidjeli simbol mrskog totalitarizma, stradali bočni vatreni plamenovi i zvijezda petokraka na vrhu. S godinama je kamen potpuno posivio, slova sa imenima poginulih izblijedjela, a spomenik u Sapinim Docima preko puta propale poljoprivredne zadruge nije dolazio renovirati nitko, baš kao što ogromna većina drugih preživjelih spomenika žrtvama NOB-a i fašističkog terora diljem države, devastirana propada.
Mladić koji baca bombu (foto: TRIS/G. Šimac)
-Spomenik je bija u jako lošem stanju. Petokraka je bila skinuta i bačena u bunar, a dva plamena sa strane isto su bila odnešena. Stajalo je onako zapušteno i bilo je ruglo za mjesto i ruglo za ljude koji žive tu. Već par godina smo tražili od Općine Rogoznica da oni to naprave, a oni se oglušuju. Niti su šta poduzeli niti su nam ikad išta odgovorili na naša pitanja. Razgovarali smo nas nekoliko u selu što učiniti i odlučili sami obnoviti spomenik – priča nam Stipan Ercegović, inicijator projekta obnove kamenog spomenika u Sapinim Docima.
‘Mi nismo više mogli gledati zapušteni spomenik usred sela’ (foto: TRIS/G. Šimac)
Krenulo je potpisivanjem peticije kojom žitelji i rođeni na području mjesnog odbora Sapina Doca izražavaju prosvjed i još jednom zahtijevaju od aktualne vlasti Općine Rogoznica da se 1991. godine devastirani spomenik obnovi kako im je to bilo u više navrata obećano ili će ako i ovoga puta budu izigrani, na raznim stranama zatražiti razumijevanje, podršku i sredstva.
Papiri…(TRIS/G. Šimac)
-Peticiju su potpisala 103 potpisnika. Dvoje ili troje ljudi nisu htjeli potpisati. Imali su svoja objašnjenja. Jedan mi je dao smiješno objašnjenje da bi mu unuci mogli izgubiti posao ako on potpiše, jedan je bija malo grub ali ne bi tija o tome, a svi ostali su potpisali peticiju. Poslali smo potpisanu peticiju i u Općinu Rogoznica, ali nisu se ni tada oglasili – upućuje nas Stipan Ercegović u početke inicijative kakve se posljednjih dvadesetak godina događaju iznimno rijetko.
‘Evo, tu su svi potpisnici peticije… Stotinu ljudi…’TRIS/G. Šimac)
Poslije peticije išlo je sve poprilično brzo. Njih nekoliko odlučilo je krenuti u akciju.
-Rekli smo da nam ne treba puno para. Susjed se javio da će angažirati pjeskara, neki su dali cijevi za ogradu, prikupili smo i drugog materijala i 4.200 kuna sa kojima smo pokrili sav trošak. Moj sin Damir je restaurator i on je nadzira obnovu da sve bude po pravilima struke i restaurira slova koja su bila oštećena. Postavili smo opet i zvijezdu na vrh i plamenove sa strane. Sve je bilo gotovo 14. kolovoza. Nabavili smo još prije i dvi bandere za zastavu i kupili europsku zastavu i našu i kad je neki praznik ili državni ili crkveni mi ih tamo obavezno izvjesimo. Ovo ljeto kada smo radili ljudi koji su prolazili uglavnom nisu ništa komentirali, a kada smo pituravali onu ogradu okolo, naiša je kombi njemačkih registracija, zaustavija se, čovik izaša vani, gleda i govori: gut, gut – prepričava Ercegović kako se u samo jedno ljeto, sa relativno malo uloženog novca, uz dobru volju i angažman žitelja sela u zaleđu Rogoznice i pomoć onih porijeklom iz ovoga kraja, ponovno zabijelio spomenik palim partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora.
Ima i cvijeća (foto: TRIS/G. Šimac)
Našlo se u ovoj lijepoj i nesvakidašnjoj priči i rušilački nastrojenih kojima je smetala zvijezda petokraka na vrhu spomenika. Nije tamo izdržala ni mjesec dana. Počinitelj – nepoznat.
Netko je noć ranije pod zaštitom mraka odvalio kamenu zvijezdu (foto: TRIS/G. Šimac)
-Vjerojatno se to dogodilo u noći sa ponedjeljka na utorak kada nisam bio tu. Jučer popodne sam došao iz Splita i vidio da je zvijezda srušena. Šta reći, ne znam, žalostan sam. Ja ću crnu krpu obisiti na misto di je bila zvijezda, pa ćemo razgovarati šta ćemo napraviti. Ja sam sinoć to prijavija policiji. Nisu mi rekli ništa, baš doslovno ništa. Pojave se ovakvi ekstremi i onda se neki ljudi boje da će im sutra razbiti auto. Ali toga koji je to učinija ja pitam zašto nije bija hrabar i doša u danu pa to srušija, kao što smo mi radili u danu i nismo se sakrivali – ogorčen je Stipan Ercegović rušenjem petokrake, primitivizmom i nasiljem kontra spomeničke baštine.
‘Mi smo obnavljali po danu. Zašto su rušili po noći?’ (foto: TRIS/G. Šimac)
Premda neki u Hrvatskoj i drugim bivšim komunističkim zemljama ne mogu smisliti crvenu zvijezdu petokraku jer za njih predstavlja upokojenu totalitarnu ideologiju kojoj danas nisu skloni, nju je za razliku od uhatih ‘U’ i kukastih križeva sasvim slobodno i zakonito isticati. Crvena zvijezda petokraka nije, dakle, zabranjena i ne treba sankcionirati one koji je postavljaju na spomenike ili nose na majicama, nego one koji se s njom obračunavaju.
Postoji i presuda Europskog suda za ljudska prava, u slučaju koji je protiv mađarskih vlasti pokrenuo tamošnji političar Attila Vajna jer su ga kaznili uvjetno na godinu dana za kazneno djelo isticanja komunističkog simbola u javnosti, zbog nošenja crvene petokrake na reveru na jednom skupu u centru Budimpešte, što je uvrijedilo žrtve komunističkog režima.
Partizanska ulica i spomen-ploča na dva zida iste kuće u Sapinim Docima (foto TRIS/G.Šimac)
Europski sud za ljudska prava je zaključio da nošenje crvene zvijezde u javnosti nije bilo namijenjeno propagiranju totalitarne ideologije nego simbol zakonitog ljevičarskog pokreta.
‘Sud je svjestan činjenice da su masovna kršenja ljudskih prava počinjena pod komunističkim režimom diskreditirala simboličko značenje crvene zvijezde. Međutim, prema mišljenju Suda, taj simbol ne može se promatrati kao nešto što predstavlja isključivo komunističku totalitarnu vladavinu, kao što to implicira mađarska Vlada. Jasno je da zvijezda još uvijek simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i određene zakonske političke stranke aktivne u različitim državama članicama’ – presudio je sud u Strasbourgu, ocjenjujući ograničavanje upotrebe crvene zvijezde ugrozom slobode izražavanja, priznajući da upotreba tog simbola može izazvati nelagodu među žrtvama komunističkog režima.
Iz Strasbourga i Budimpešte vraćamo se u zaleđe Rogoznice, u selo Sapina Doca, gdje u hladovini krošnje stoljetne koštele sa Stipanom Ercegovićem pričamo o nekima nepoćudnom simbolu.
‘Svi poginuli su branili svoju zemlju…'(foto: TRIS/G. Šimac)
-Zvijezda kao zvijezda meni nije interesantna, nego je ta zvijezda pratila sve one ljude čija su imena upisana tamo. To su rođaci, stričevi, susjedi naših očeva i djedova, naši ljudi koji su preživjeli strahote Drugog svjetskog rata. Ja sam od jednoga dobija objašnjenje da su pod njon ubijani naši ljudi i pljačkana naša država u ovome zadnjem ratu, a ja kažem šta imaju s tim oni koji su poginuli u onom ratu. Ona je tada bila njihov simbol, pod njom su bili kada su poginuli i sad kada obnavljamo spomenik red je da ga napravimo u izvornom stanju – argumentira Stipan Ercegović, inicijator obnove spomenika palim partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora, otkrivenog 1957. godine, napravljenog i tada radom, sredstvima i zalaganjem mještana, bez pomoći tada vladajućih komunističkih struktura i boračkog saveza.
Ercegović kod spomenika (foto: TRIS/G. Šimac)
Na mjestu srušene zvijezde vijorit će uskoro crna krpa, a u kraju koji se ne srami svoje antifašističke prošlosti, u selu u kojemu je u Drugom svjetskom ratu poginula desetina stanovništva, svijeće poginulim partizanima paliti će i dalje i oni koji se ne slažu s komunizmom, poput starije gospođe koju smo sreli preko puta spomenika. Nije joj draga petokraka, ali svijeće pali Ercegovićima, Golešima, Županovićima i jednom Dekoviću, mještanima Sapinih Doca i okolnih sela rogozničkog zaleđa poginulima u cvijetu mladosti od Sutjeske do Trsta.
Četrdeset i pet mještana poginulo je u partizanima (foto TRIS/G.Šimac)
Spomen-ploča osnivanju udruge žena antifašistkinja u 2. svjetskom ratu (foto: TRIS/G. Šimac)
Nestvarno bijeli spomenik pogiinulim borcima za slobodu Hrvatske (foto TRIS/G. Šimac)
