Šibenski electro fusion bend ima prvi album.
Trojka zvana The Fogsellers ne preskače korake, sve od početka ide kako bi i trebalo ići, s tim da je krajnji cilj, dakako, uvijek neizvjestan. The Fogsellers su prvo mjesecima kadrovski vrludali, tražeći idealnu postavu. Zatim su u lokalnim okvirima gradili koncertnu reputaciju, prije dvije godine bili su spremni i za audiovizualni spektakl “Sono Koloro” u šibenskom kazalištu, a onda je došao red i na album prvijenac. A da je priča u tom trenutku bila već zaokružena i izgrađena, kazuje i činjenica da su na dan izlaska albuma Fogsellersi bili na omanjoj turneji po Srbiji. Reputacija kvalitetnog i uzbudljivog electro fusion benda bila je brža od diskografskog dokaza postojanja.
Fogsellersi su projekt Mirka Raka, šibenskog glazbenika koji se u bendu uglavnom bavi laptopom i bas-gitarom. Druga dvojica su Saša Đurica na bubnju i gitarist Ivan Ković, dosad poznat po sviranju u grupama Beetan Tone i L’Kok. Izvode organsku elektroniku, onu za koju nikad ne znate je li retro, staromodna ili ispred svog vremena, no uvijek je dobra ako se ne upuštate u preduboke analize i spremni ste je primiti otvorenog uha.
“Smooth Simplicity” euforično je odsviran debitantski album, s tim da euforija pritom ne opisuje “divljanje” efektima s ciljem nasilnog dovođenja publike u rasplesano stanje, s izuzetkom odjavnog bonusa “Live Madness”. Baš naprotiv, ako je suditi po dva održana “Solo Koloro” performansa, Fogsellersi inzistiraju na zamračenoj pozornici i auditorijumu, kako bi se čula fokusirala na svaki odsvirani ton. Traže koncentriranu publiku, što neminovno dovodi do prepuštanja i plesa.
Album predstavlja trojku koja se svojim bazičnim electro ritmom suvereno kreće od jazza (“Voices From a Distant Closure”), preko duba (“Walk With Shadows”) do progresivne 80’s elektronike (“Noah”, “Do Not Ask For More”) i minimalističkog zvuka (“We Know Each Other”) ili pomno promišljenih retro varijanti (“Ritmical Outlet”, “Scratch Us Please”). U svemu se tome Fogsellersi ne libe provući pročišćeni pop gitaristički aranžman, a nisu im mrske ni promjene ritma.
“Smooth Simplicity” putovanje je u vječno neistražen svijet „žive“ elektronike. Autorski široka, a izvedbeno dozirana ploča, koja na ples zove barem jednako kao i na kontemplaciju.