Pjesnik, slikar, aktivist i perfomer jučer je na festivalu KaLibar u Zadru promovirao knjigu “Slučaj plaža”.
Ivica Jakšić Čokrić – Puko, antifašistički umjetnik, borac protiv turizma, demokracije i Coca-cole, rođen je 6. veljače 1955. u Bolu na Braču i – živjet će vječno.
Završio je osnovnu školu u Bolu, 1969.; Srednju ugostiteljsku školu, u klasi profesora Martinića, u Bolu, 1972.; “vojnu školu” u Beogradu, 1973; pohađao je Višu hotelijersku školu u Zagrebu, 1975.; bio konobar pa šef bara u hotelu Elaphusa i šef sale u hotelu Borak – a onda su mu popustili živci. Kratko je vrijeme, 1981., participirao na Likovnoj akademiji u Beču, odslušao tri godine (od 1984.) na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu… Zarana zadojen idejama komunizma napustio Crkvu, napustio školu…
Sudionik je Konvoja Libertas, 1991.
I Domovinskog rata, 1993.
Tako počinje curriculum vitae Ivice Jakšića Čokrića – Puke, a nastavlja se na idućih jedanaest stranica na kraju njegove knjige “Slučaj plaža”. Moderator Kruno Lokotar ga je jučer, na drugom danu festivala KaLibar u dvorištu zadarskog hotela Almayer, predstavio kao šamana, a Puko je samog sebe etiketirao kao voditelja multimedijalne putujuće artističke skupine za mentalnu higijenu, fizikalnu terapiju i brzu prehranu “Šušur” iz Bola.
Ivica Jakšić Čokrić – Puko sinoć je, predstavljajući knjigu, zapravo izveo mješavinu stand up komedije i umjetničkog performansa, uglavnom se prepuštajući vlastitom tijeku svijesti. Slijedi, dakle, miks njegovih performerskih, aktivističkih i književnih poduhvata redom kako smo ih uspjeli pohvatati…
Viroza party
To je skakanje u virove iza katamarana kad izlazi iz bolske luke. To je zapravo vrlo opasna stvar, koju smo uspješno prakticirali devet godina. Nitko nije poginuo, ali bilo je momenata kad je bilo zeznuto. Kad katamaran krene naprijed sa 20 milja brzine, njegova turbina stvara virove koji nas vuku prema dnu i ti više ne znaš što je gore, a što dolje, što lijevo, a što desno, otprilike kao u hrvatskoj politici. Virozu su posjećivali mrtvi diktatori, a deseti je trebao biti Franjo Tuđman kao vizitator. Prvi je bio sam bog Posejdon, nakon njega skočili su Julije Cezar, pa Napoleon Bonaparte, onda jedan turski aga, zatim ljudožder iz Afrike, Che Guevara, Tito i Lenjin. Sve smo ih svečano dočekali kad su silazili s katamarana, tada bi uslijedio protokolarni program i tako dalje…
Izmještanje plaže Zlatni rat izvan dometa birokratskih struktura
Ta akcija bila je izvedena 2002. godine, kada je u pitanju bila koncesija nad plažom, kao što je uostalom isto pitanje i sada. Pozvali smo ljude da u što većem broju dođu na Zlatni rat s kantama i lopaticama, pojavilo se oko 700 ljudi koji su napravili živi lanac od plaže do centra mjesta. Iz ruke u ruku ozbiljna se gomila žala prebacila u središte Bola, na nezvanični Trg žrtava turizma. To je bila prva faza. Druga faza je bila prenošenje plaže iz centra Bola u susjedno selo Pražnica, a treća je bila prenošenje plaže u pizdu materinu. Sad smo usred te treće faze. Sve će završiti s kuglom promjera jedan metar u kojoj će biti žalo sa Zlatnog rata. Ta kugla će biti postavljena na kameni stup od sedam metara na kojem će pisati: “Zlatni rat DNK, sačuvano za buduće generacije”, jer ova generacija ne zna što bi s tim, upropastili su državu, pa zašto ne bi i jednu običnu plažu.
Ivica Jakšić Čokrić – Puko (Foto: KaLibar)
Genijalac?
Jesam. Da bi bio imalo uspješan, moraš zamisliti da si genije. Moraš hvaliti samog sebe, tetošiti samog sebe… Samo mater ne mogu u to uvjeriti, ona misli da sam idiot, i ima pravo. Moraš, dakle, samog sebe nekako natjerati da budeš taj genijalac, kako bi mogao nešto napraviti. Naravno, kad djelo bude gotovo, kao što je bila gotova moja knjiga “Slučaj plaža”, onda shvatiš da si budala kakva si i bio.
“Slučaj plaža”
Knjiga genijalno govori o onome što nas je zadesilo. Dakle, pisao sam o plažama kojih više nema, a to su – obične plaže. Više ne postoji obična plaža. Kad te neki domorodac uputi na običnu plažu, ona bude obična do 10 sati, 10:10 najdalje. Onda dođe šest rent-a-boatova, osam očeva, deset baka, punjene paprike, sokovi, frižideri… I tako se ta bivša prirodna plaža pretvori u umjetnu. Prethodna vlada, ona ista koja je bila nakon iste, a i ona je bila ista poslije te iste, počela je razmišljati o tzv. tematskim plažama. Dakle, plaže za djecu, plaže za obitelj, za pse, invalide, mladež, adrenalinska plaža, plaža za svingere, promenadna plaža, plaža kulture, pa za nerotkinje, BBB-e, Torcidu, Armadu, plaža za katolike, za nacionalne manjine, sadašnju ljevicu, bivšu ljevicu, plaža za HDZ… I to sve kulminira plažom za teroriste. ALI! Kako se radi o turističkoj top destinaciji, shvatilo se da je nezgodno u brošuri napisati da je ta plaža za teroriste, ružno zvuči. Pa su se počeli koristiti šiframa, te su plažu za teroriste nazvali plažom za turiste. I sve što se u tom smislu događa ima predznak – turistički. E sad, kad se teroristički čita turistički, a terorizam postaje turizam, tada turizam dolazi na svoju pravu mjeru. Koja je to mjera, saznat ćete za 79 kuna, kupite li knjigu “Slučaj plaža”. Ja vam mogu to ispričati, ali neću.
Borac protiv turizma
Pod turizam mislim na ovaj naš turizam. Turizam je izvedenica iz turske riječi tur, što znači guzica. Ako se od riječi stoka izvodi stočarstvo, a od države državljanstvo, to znači da turizam nije turizam, nego guzičarstvo.
Borac protiv demokracije.
Pod demokracijom mislim na ovakvu našu demokraciju.
Borac protiv Coca-cole
Pod Coca-colom podrazumijevam kulturu, znanost i religiju. Ništa ne može spasiti svijet, ništa! Znanost to već tisućama godina dokazuje. Kultura je bila na dobrom putu da prestane biti što je oduvijek bila i da postane nešto novo, no taj zadnji vlak nije uhvatila, pa je danas mrtva. A da ne govorim o religiji… Mogu samo citirati slovenskog pjesnika Tomaža Šalamuna, koji je najljepše napisao o Bogu: “Tražim apsolutnu slobodu i bezuvjetnu ljubav. Zato sam strašan.” Genijalno. Dakle, imamo tog Boga koji nam govori da budemo slobodni, apsolutno slobodni i volimo bezuvjetno. I zato ga se bojimo. Ne govori nam budalaštine poput – idite u rat sa Slovencima, napadnite Srbiju, očitajte bukvicu Sjevernoj Koreji…
Ivica Jakšić Čokrić – Puko (Fotografija ustupljena ljubaznošću portala Lupiga)
Samer Tajm
Zbirka pjesama koju sam objavio još 2004. godine, radi se o mojim susretima sa ženama, ima nekih šezdeset pjesama. Zapravo se uopće ne radi o ženama, nego o politčko-ekonomskom trenutku, odnosno o refleksiji na taj trenutak, što može biti jedino satira. Ovo je pjesma “Grkinja”:
Minotaur, kentaur, dinosaur
Korkira, Ilijada, Odiseja
Kreta, Trojanski konj, Ahilova peta
Edip, mama, sirena, božica Atena
Zeus Faber, Mladen Haber, Platon
Onasis, Teodorakis, Sirtakis
Kolos, Rodos, Faros,
Tomos, Bračos, Bolos
Sveti Teodor, sveti moj Duje
Cogito ergo sum, prodajen uje
I taman je mala Grkinja, zlato barbino, bila kuhana
Kad eto ti stari Grk, zasuk’o brk
Ispod krivega nosa, gadan profil
I on meni – pedofil!
A ja njemu – grčki buzorantu
Upoznaj samoga sebe i pardon
Jel ti znaš ko je Odisej?
Ća je ganga?
Di je Gabela?
I di je Odiseja žena goblene plela?
Ubi bi se na tvoje misto
Sam sebe bi obisi za joja
Da sam Grk ka i ti
A da mi je u Hercegovinu Troja
(Pročitao je Ivica i pjesmu “Ruskinja”, ali od cijelog tog miksa rusko-bračkog jezika, razumjeli smo samo kraj: “Skužajte Ruskinje u ime cilega hrvatskega svita, za ono povijesno NE od našega druga Tita”.)
Kao bonus donosimo izvatke iz njegove zbirke u nastajanju, koja je nazvana “Ilegalna nastavna knjiga za niže razrede i više: Prva vrata lijevo”, a inspirirana je Pukinim nećakinjama koje su nedavno krenule u školu.
Hrvatski jezik
Pliva patka preko Save
Nosi dva pisma navrh glave
Jedno normalno
A drugo na ćirilici
Engleski jezik
Do you speak english?
Room – soba
Sun – Sunce
Beach – plaža
Sea – more
Spunge Bob – spužva
Shark – morski pas
Pipl mast trast as
Hrvatski barjak
Crven, bijeli, plavi
To je barjak pravi
Crvena zvijezda, pojeli je mravi
Vjeronauk
U ime oca i sina i duha svetoga
Točka com
