Plenković vrijeđa Istru, a pilote kanadera nagrađuje jednokratnom apanažom svojih stranačkih uhljeba

Kad promislite da je Andrej Plenković cijeli radni vijek, sve do preuzimanja dužnosti premijera, proveo u diplomaciji, pada vam na pamet jedino da od njega nikad vrhunskog diplomate. Tek prosječan bruxelleski činovnik koji je savladao tehnička pravila profesije, ali nikad i njezinu bit. Taj ode u Istru dodvoravati se tamošnjim biskupima velebnim poklonima vrijednim 20-ak milijuna kuna, i usput  zaključi „da će darovanje pulske Ville Idole Crkvi, pridonijeti jačanju hrvatskog identiteta Istre“. Jer je Crkva sinonim za hrvatstvo. Što je Crkva bogatija, hrvatstvo je veće. A toga , očito misli Plenković,  Istri manjka. Takve rigidne ultraške gluposti i uvrede nije izgovarao čak ni Tomislav Karamarko…

Šef IDS-a Boris Miletić, nije premijeru ostao dužan. Pozvao je Plenkovića da se ostavi nacionalističke isključivosti i poručio mu da je Istra sastavni dio Hrvatske, pa time i bitno pridonosi ukupnom hrvatskom imidžu i identitetu. A nije vrag da je premijer svojom opaskom o hrvatskom identitetu koji se gradi multipliciranjem materijalnih dobara Crkve na račun države, htio reći kako je Istra nedovoljno hrvatska- ironično je pridodao Miletić u priopćenju kojim je ispratio premijerov nediplomatski ispad. Jer, zar je moguće dovoditi u pitanje hrvatski identitet onih koji su, kako veli Miletić, dali golemi doprinos u Domovinskom ratu, koji iznimno doprinose ukupnom hrvatskom gospodarstvu, a nota bene, i najuredniji su platitelji poreza u državi? Zar ima boljeg načina da se gradi hrvatski identitet? To je za nas, s pravom je kazao Miletić, pravi patriotizam, a ne nacionalističke parole.

Starčićev verbalni delikt

– Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji- konstatirao je čelnik IDS-a i zasluženo išamarao šefa vlade koji svojom retorikom , kako reče, negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuće poruke svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina.
Neće se, dakako, Plenković na te riječi ni osvrnuti, neće one ni za trenutak okupirati njegovu pažnju, ili ga nedaj bože uznemiriti, nagnati da se korigira i Istrijanima ispriča. Čovjek koji nam je prodao frazersku demokratičnost zapravo je autentični autokrat. Njega ne zanima što misle njegovi politički partneri, on se lako distancira od svojih suradnika dočim postanu smetnja njegovom lažnom kvazidržavničkom imidžu, ne dopušta im inicijativu i kritiku, pa kad tkogod od njih digne glavu, odmah dobije po njoj.
Navodni veliki europski demokrat morao je za posjeta Istri otrpjeti i poneku „psovku“. Možda je i zato Istra manje hrvatska… Marko Starčić dočekao ga je na ulici Poreča prigodnim povicima : HDZ lopovi! Lopine! Stoički je to Plenković odšutio, ali je Starčića brzo stigla prekršajna prijava i poziv na sud radi remećenja javnog reda i mira. A kad su premijera novinari pitali kako to komentira, što misli o tome da se tako ekspeditivno sudu privodi netko tko iznosi javno svoj vrijednosni sud, ovaj je hladno tek rekao: Zakon se treba provoditi… Zar samo prema onima što javno govore ono što misle, ali ne i prema onima koji državu godinama temeljito razaraju svojom ( političkom ) kleptomanijom i besprizornom pljačkom.

Verbalni delikt je ostavština totalitarnog komunizma, papagajski ponavljaju na desnici. A što bi bilo ovo Starčićevo, ako ne sankcioniranje verbalnog delikta? Kojega HDZ-ove vlasti redovito najstrože sankcioniraju. U znak sjećanja na totalitarne sustave.
Na hladnoći i nezainteresiranosti za tamo nekog verbalnog delinkventa Plenkoviću bi pozavidjeli i najrigidniji autokrati.

Kapetane, e moj kapetane…

Taj će odmah zauzeti ljutiti, odbojni gard i kad ga novinari upitaju zašto osobno nije obišao požarišta u Dalmaciji i time bio moralna podrška vatrogascima koji su dušu ispustili na užarenom dalmatinskom kršu gaseći vatre mahnitih, indolentnih i zloćudnih potpaljivača. Bio je u Splitu, ali to neinformirani novinari previđaju. A reagirali su i na ostalim požarištima, ako su tamo bila tri ministra, onda je Vlada tu – lakonski je uzvratio, naglašavajući kao svoj iznimni angažman to što je dao poseban nalog ministru Božinoviću da se detaljno istraže uzroci jer postoje indicije da je dio požara podmetnut namjerno. Zar Božinović kao ministar unutarnjih poslova to i sam ne bi učinio i bez premijerovog naputka? Pa to mu je u opisu posla!

Nema potrebe da po zgarištima premijer troši cipele i prlja čađavim ostacima spaljene zemlje svoja fina odijela, tamo je poslao svoje ljude. Čak trojicu. A kad su oni tamo, tu je Vlada, veli, dakle, Plenković, inače poznat kao kapetan koji ne dopušta da njegovim brodom upravlja bilo tko drugi. A kapetan je , pod pritiskom javnosti i medijskih slika s požarišta koje svjedoče kako plamene buktinje gutaju sve pred sobom, odlučio nagraditi junake koji su se s vatrom borili bez sna i straha. S pet tisuća kuna jednokratne nagrade za pilote i tehničare protupožarne eskadrile, taman koliko HDZ- ovi uhljebi naplate svakog mjeseca za članstvo u Nadzornom odboru neke državne tvrtke, a da ni prstom ne maknu, a kamoli da riskiraju život.

Ma i da troši na šminku dvostruko više od francuskog kolege Emmanuela Macrona ( koji je , navodno u tri mjeseca spiskao na šminkanje 26 tisuća eura), Plenkoviću ne bi pomoglo prikriti pravo lice i narav njegove vladavine. Kojoj je demokracija samo kićeni plašt pod kojim bukti autoritativna ćud jednog bruxelleskog činovnika koji se fura na hrvatstvo a djeluje po uputama europskih nalogodavaca.

Plenković naprosto nije ono za što se izdavao i zbog čega je u hrvatskoj javnosti bio prihvaćeniji negoli u vlastitoj stranci. On jest tipični izdanak HDZ-a , samo malo vještije upakiran, što bi valjalo stalno imati na umu, jer će tada očekivanja od takvog političara biti realnija i racionalnija.