Ima tu nešto…/ Domoweensky Rat za turiste i vodiče

 Piše : Renato Baretić

 Ilustracija: Mario Jurjević

Dok budu blagovali, turistima će gazdina djeca izvesti kratki igrokaz “Oba su pala” i medley domoljubnih pjesama iz vremena Domovinskog rata, sve uz uvodnu i zaključnu riječ stručnog supervizora, te konsekutivni prijevod turističkog vodiča

“S lijeve strane, dragi gosti, vidite izvor rijeke Čikole, a zdesna se pruža pogled u seoce u koje nam je zabranjeno ući, jer nismo Niprije. We are not Kneepreeyans, it is not allowed to get closer to the Cheekohlah river spring nor Chawoglaweh village!” – tako će, otprilike, dogodine zvučati turistički vodiči po šibenskom zaleđu. Ne svi, naravno, nego samo oni koji s prolaznom ocjenom prođu neki dan predloženu specijalističku obuku za uvođenje Domovinskog rata u turističku ponudu.

“Uspomena Rajska Dijeva 95.”

“Oh God, I knew!”, javit će se iz kolone jedan razočarani i uvrijeđeni postariji Amer s mladenački modernom frizurom trampačom, “It’s all about Indians even here! Winnetou and soucha stuff, all that European bullshit, right?”

Ne, potrudit će se mladi vodič (jer em je već navikao, em je vječno šutljivi supervizor iz “Udruge najbraniteljskijih autohtonih branitelja 1989. – 2015.” uz njega) nije riječ o Indijancima i izmišljenim pričama, to ćemo obići popodne. Ovo je jedna od bitnih, čak i opjevanih točaka našeg Homeland Wara, sigurno ste čuli, Domoveensky Rat?

“Indians’ homeland here?! Yeah, right, well take’em all rats back here if you want ’em! Let ’em drink spring water with wolves back again!”, odgovorit će gnjevni gost.

“Svatija je buzdo, an?”, oglasit će se napokon ovlašteni kontrolor, zadovoljno namignuvši vodiču, friško educiranom na tečaju “Domovinski rat za turiste i vodiče”.

“Dašta! Dakuće nega svatija!”, uzvratit će u nelagodi multilingvalni sirotan na supervizorovom materinskom. I tura će se mirno nastaviti, sve do Ugostiteljske Ustanove “Uspomena Rajska Dijeva 95.”, gdje će se sva ta kruzerska berlava, izgorjela, kosooka i mutava škrtarija rasporediti oko dugačkih drvenih stolova pa isukati selfi-štapove dok čeka jelovnik. I u njemu specijalitete poput bojnikove marende, medačkog nareska, zbora narodne gradelade, domaćeg energetskog napitka “Akumulator”, pizze “Gojko”, nabujka “Janko”, tunjevine “Ante”, dimljene vješalice “Vrba”…

“Oba su pala”

Dok budu blagovali, turistima će gazdina djeca izvesti kratki igrokaz “Oba su pala” i medley domoljubnih pjesama iz vremena Domovinskog rata, sve uz uvodnu i zaključnu riječ stručnog supervizora, te konsekutivni prijevod turističkog vodiča. Onaj Amerikanac bit će dvaput opomenut zbog ometanja programa, uz napomenu da treća opomena znači i izbacivanje iz grupe i povratak do hotela u vlastitom aranžmanu.

A kad svi lagano krenu prema autobusu, opremljeni bogato ilustriranim turističkim brošurama sa zemljovidima na kojima su jasno ucrtane vojne operacije, te lokacije masovnih grobnica, gazda će ih ispratiti širokim osmijehom i srdačnim riječima: “Sad ste se sitili doć, đava vas nosa, a di ste bili devesprve?”