Ni političke ni profesionalne dionice glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana ovog trenutka ne kotiraju visoko. Uvijek je govorio da neće politiku u svojoj butigi. No, kad mu je politika zakucala na vrata, spremno ih je otvorio i, navodno nepoželjne, goste pripustio unutra. Jer, u pitanju je gola koža. A nitko se baš ne da živ oderati. Pa ni Cvitan. Iako je znao reći i da ga majka nije rodila za glavnog državnog odvjetnika. Nisu ovo najsretniji dani u njegovoj karijeri. Ni najslavniji. Pola Hrvatske kladi se u njegov pad.
Ispisuju mu se politički nekrolozi, važu uspjesi i slabosti, i nekako se stječe dojam da je „snajperist“ puno prije bruke s lažnim dnevnicama podesio nišanske sprave, samo čeka signal nalogodavca. Plenković hini da nije taj. Vidjet ćemo…
Cvitanova je budućnost na čelu DORH-a neizvjesna. No, nakon otvaranja afere Dnevnice jedno je izvjesno: Dinko Cvitan koji je prije tri godine izabran začudnim konsenzusom pozicije i opozicije, neće istim jednoglasjem otići bude li detroniziran prijevremeno.
Izabran konsenzusom, no jednoglasno neće pasti!
Oko Cvitanova rada više nema ni približnog suglasja kao na početku njegova mandata. Sporne dnevnice nisu ni jedini ni najvažniji razlog tomu, ali bi mogle biti alibi onima koji ga nikad nisu na toj poziciji htjeli, računajući da imaju pravo na „svog čovjeka“. A za to je trebalo imati i svog čovjeka i svoj trenutak vlasti… HDZ je taj trenutak dočekao tek polovično. Vlast dijeli s Mostom. A to nije nimalo lako ni predvidljivo. Poznato je da HDZ-u Cvitan nije mio, da bi ga svrgnuli i dosad da im za to nije trebala potpora partnera. Koju Most uskraćuje. Zasad. Petrov tvrdi da će , što se Mosta tiče, sudbina Cvitana ovisiti isključivo o izvješću o radu DORH-a za 2016. Iako, baš njegovom zaslugom, na dnevni red Sabora nije još došlo ni izvješće za 2015.
Tkogod bi pomislio da Most Cvitanovo posrnuće u 2017. ne zanima, koliko ni ono iz 2015. Jerbo su strogo principijelni. Što to znači? Da bi Cvitan mogao napraviti i veće propuste od ovih u aferi Dnevnice ali mu se to ne bi reflektiralo na mandat danas?! Možda tek sutra… dogodine?!
S druge strane, iako ogorčeni dosadašnjim tijekom istrage u slučaju fiktivnih dnevnica i krađe u vrhu Vlade, SDP-ovi zastupnici nisu skloni suportirati HDZ-u i Mostu u eventualnom rušenju Dinka Cvitana. Mada bi objektivno, upravo SDP mogao imati najviše razloga za nezadovoljstvo glavnim državnim odvjetnikom. Jer, afera Dnevnice producirana je kao afera Saucha, ili kao slučaj kojim se isključivo želi diskreditirati SDP i bivšeg premijera Zorana Milanovića. Zajedničko pojavljivanje na pressici premijera i glavnog državnog odvjetnika mnogi su doživjeli kao dramatičnu najavu da je uhapšen sam Zoran Milanović!
Selektivno podmetnuti mućak ?
Per fin, iako se razotkrilo kako su i vlade Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića involvirane u aferu Dnevnice, Saucha je još uvijek jedini okrivljenik , a Milanović jedini premijer koji je USKOK-u dao iskaz. I kad se ima u vidu da je aferu „probila“ javna televizija, HRT, koja se nije baš proslavila istraživačkim novinarstvom i objektivnošću, ne govori li sve to o konstruktu koji je politički osmišljen i sasvim selektivno ubačen u javni prostor s ciljem diskreditacije samo jedne stranke? Je li Cvitan nasjeo tom mućku koji mu je možebitno podmetnut, pa se onda posuo pepelom kad je Saucha, želeći zaštititi vlastiti integritet, otkrio kako su fiktivne dnevnice u uredu predsjednika Vlade bile isplaćivane i nakon njegova mandata? Zašto je Cvitanu trebalo Plenkovićevo sufliranje da bi istragom obuhvatio i Vlade poslije Milanovićeve?
Cvitan je inauguriran u mandatu SDP-ove vlade koja više nije bila zadovoljna radom i „kooperativnošću“ Mladena Bajića, pa joj je bio prioritet njegovo rušenje, a ne njegov potencijalni supstitut. Za novim rješenjem na prvoj poziciji u DORH-u nisu puno tragali. Transferirali su Dinka Cvitana s čelne pozicije u USKOK-u na čelno mjesto u DORH-u, a Bajića samo malo pomakli u stranu, na dužnost Cvitanovog zamjenika. Takva kadrovska premetaljka bila je po volji i lijevima i desnima, pa je novi glavni državni odvjetnik ustoličen jednoglasno. Iako je, realno govoreći, u postojećoj konstelaciji sveprisutnog nezadovoljstva političkih elita Bajićem, Cvitan bio tek „izlaz u nuždi“…
“Jako dobar dijalog” s premijerom
Mada ovog trenutka uživa povjerenje i komplimente premijera Plenkovića, koji s njim ima „jako dobar dijalog“, bilo bi pogrešno to shvatiti kao nekakvo jamstvo njegova o(p)stanka na sadašnjoj poziciji. Ili pouzdan znak da mu premijer drži leđa. Jer, ne bi bilo prvi put da Plenković jedno kaže danas, a nešto sasvim drugo sutra. Nije li uostalom, i u recentnoj aferi zahtijevao da se odgovornost ne prebacuje na državne službenike, jer „službenici rade svoj posao korektno“, a ova stvar očito, govorio je, ima neke druge dimenzije. Koje? Ekskluzivnog SDP-ova „dnevničkog“ lopovluka? Koji je, valjda, djelovao zarazno i na vladine postave koje su došle nakon SDP-a…
Cvitan se u stolcu šefa DORH-a već duže ljulja. Afera s lažnim dnevnicama samo je klatno zaljuljala jače. Još je Tomislav Karamarko pretendirao na to mjesto dovesti HDZ-ovog Eliot Nessa. Ali, deal s Mostom suzio mu je manevarski prostor. Za takav potez nisu dobili blagoslov Petrova, pa je Cvitan prvu krizu uspješno premostio. Vlada Tihomira Oreškovića, međutim, brzo je pala, Karamarko je demontiran s mjesta predsjednika HDZ-a, a Most i Božo Petrov u međuvremenu su se reorganizirali i osnaženi prvim „ljubavnim iskustvom“ u politici bolje pozicionirali. Petrov sada „kontrolira“ Sabor, Mostovo je i Ministarstvo pravosuđa, pa se nekako Cvitan našao u milosti „zdruga s juga“. Da nije bilo afere Dnevnice, Petrov bi se vjerojatno gorljivije zalagao za glavnog državnog odvjetnika i pomogao mu da produži vijek trajanja makar do redovitog isteka mandata u travnju iduće godine.
Slom tužiteljskog autoriteta
Sada, pak, nakon Cvitanove autodestrukcije u Banskim Dvorima, kada je prihvatio statirati uz premijera kao operativac uz glavnog istražitelja, stavljajući mu se na raspolaganje sa svim svojim resursima, umjesto da se premijer stavi na dispoziciju DORH-u i osigura Cvitanu bez ostatka istragu na „mjestu zločina“, ni Petrovu više ne imponira, baš kao ni dobrom dijelu javnosti koji je tom slomu tužiteljskog autoriteta svjedočio.
Zato bi Cvitan, možda, mogao i pasti. S ovim ili onim izvješćem. Irelevantno. Ionako nije stvar u izvješću, bogme ni u radu DORH-a, koliko u želji da se ima „svog čovjeka“ na tom ključnom mjestu. Možda je zbog toga i državnoodvjetnički dokument iz 2015. čekao na stolu Mostova šefa Sabora pravi tajming. Možda je baš radi toga vladino „mišljenje bez mišljenja“ bilo sročeno tako da figurira kao alibi za sve poteze vlasti. Možda je baš stoga tek sada, pet mjeseci nakon što je nalaz Državne revizije postao javan, slučaj dnevnica „iscurio“ u javnost. Trebalo je vremena da HDZ i Most usuglase stav o glavnom državnom odvjetniku, o njegovom ostanku ili odlasku, naposljetku i njegovu nasljedniku. Dotle su Cvitana držali „na ledu“. U stavu mirno. Sasvim kalkulantski, anticipirajući možebitne pretenzije estabilishmenta da se „osnaži“ izborom „svoga“ državnog odvjetnika, Vlada se u prosincu 2016. očitovala na Cvitanovo izvješće sasvim neartikulirano. Primila ga je na znanje. Navodno je to autorski rad Mostova ministra pravosuđa Ante Šprlje. A mišljenje bez mišljenja ostavlja prostor i za Cvitanovu „egzekuciju“ ali, po potrebi, i za tumačenje da se državnom odvjetniku nije imalo što ozbiljnije zamjeriti. Sve do Dnevnica. A one su , izgleda, došle k’o naručene.
