Vic tjedna:
Šaljivac Mikulić i osramoćeni HDZ

Kakav vic! Andrija Mikulić, HDZ-ov zastupnik, čovjek koji vodi najveću i najvažniju organizaciju “zajedničarske stranačke braće”, pokazao je, uz svoju poslovičnu slatkorječivost, i zavidan smisao za humor. Zgodno se dosjetio kako će ušutkati neukrotivog saborskog brbljavca , “živozidaškog” zastupnika Ivana Pernara, koji se u ovih nekoliko dana od konstituiranja novog saziva Sabora bezmalo prometnuo u oporbenog lidera. Dozlogrdilo Mikuliću slušati neprestane eskapade mlađahnog sabornika, počesto žalcem okrenute prema HDZ-u, pa ga je odlučio pokušati diskreditirati baš onim dijelom njegove biografije u kojem je HDZ imao važno mjesto. Javno ga je prokazao kao bivšeg člana HDZ-a, što po sebi, valjda je htio reći Mikulić, Pernara diskvalificira kao poštena čovjeka !?

– Vi ste dolazili na sastanke mladeži HDZ-a Trešnjevka sjever i kad pričate o HDZ-u, kao da se s nostalgijom sjećate tih vremena. To vam je bilo za vrijeme bivšeg premijera Ive Sanadera. Kad sam preuzeo gradski HDZ- elaborirao je po svim dramaturškim pravilima najveći HDZ-ov glumac u parlamentarnim klupama- u evidenciji sam dobio da mi je član jedan Ivan Pernar, ne znam da li ste to bili vi- poentirat će, značajno se podsmjehujući, Mikulić praćen salvama smijeha i odobravanja svojih kolega. Koji ili vic nisu razumjeli, ili su s Mikulićem suglasni oko toga da je i makar epizodno članstvo u toj stranci dovoljan razlog za vječnu šutnju i doživotno posipanje pepelom.

Smijeh i poruga

Zašto su se smijali tom otkriću, nije mi ni danas jasno, jer Mikulićev vic nije bio na čast i slavu HDZ-u. Naime, što? Pernar se ni na trenutak nije zbunio nego je svome “denuncijantu” glatko i bez nelagode odgovorio: Da, ja sam taj Ivan Pernar.Vjerovao sam da je HDZ dobra stranka i da nas Ivo Sanader vodi u europsku budućnost, i bio sam prevaren kao i tisuće hrvatskih građana, i zato sam se ispisao kasnije- sve je stoički priznao, a da se nije od nelagode ni zacrvenio. Doduše, u zaštitu ga je iz svojih ( a ne Pernarovih) razloga i interesa uzeo SDP-ov Gordan Maras konstatirajući kako nije sramota biti u HDZ-u. Ili Mikulić misli drugačije?
– Ne trebate se sramiti što ste bili u HDZ-u, što ste otišli iz HDZ-a nakon što je Ivo Sanader napravio ono što je napravio. To su učinili brojni članovi HDZ-a- hrabrio je Pernara SDP-ovac, čudeći se što je tako smiješno u činjenici da je Pernar bio u HDZ-u, a još manje što je HDZ-ovcima tako diskreditirajuće po mladog zastupnika u tome da je s njima neko vrijeme dijelio istu stranačku legitimaciju.

Pernarova i Mikulićeva istina

Pernaru i nije trebala “obrana i zaštita”. Jer, u duhu mladosti i impulzivnosti imanentne njegovim godinama, sasvim je ispravno zaključio da je istina uvijek najbolja obrana. I bez krzmanja se na nju pozvao. A Mikulića i nasmijano društvo ostavio k’o drek na suncu. Matirane. Nije čak ni posegnuo za kontranapadom. A mogao je. Jer, taj isti svetački lik iz HDZ-ovih klupa koji docira svima i svakomu, pa tako i Pernaru pokušavajući ga diskreditirati otkrićem da je bio dio njihova, HDZ tima, trebao bi se ponajprije dobro pogledati u ogledalo. Po mogućnosti makar sam sebi priznati: Ja sam Andrija Mikulić koji je 2004.postao pomoćnik glavnog inspektora za rudarstvo iako sam kao direktor Adriakamena zaradio prijavu zbog kršenja propisa iz rudarskog sektora. Da, ja sam uz pomoć kumskih veza gradio konzultantsku karijeru u rudarskom i biznisu s kamenolomima. Da, ja sam izjavio da je upravo akademska karijera ono čime bi se volio baviti, i da ću se sigurno vratiti na fakultet gdje sam već bio asistent. Da, ja sam umjesto toga, kao doktor znanosti odlučio graditi političku karijeru i u politici uzeti što god mogu. Da,ja sam potpredsjendik zagrebačke Skupštine, figurirao sam i kao kandidat za gradonačelnika Zagreba, bio predsjednik saborskog odbora za informiranje, za ekologiju, šef NO Vodoprivrede, sjedio u NO HŽ Infrastruktura, HŽ Cargo, ZET-a, čak i hotela Palace. A tek da je Tomislav Karamarko ostao prvak HDZ-a… Gdje bi mu bio kraj? Ovako, prometnuo se u saborksog zabavljača. Čijim se vicevima smije samo njegova stranačka obitelj. Vjerojatno zato jer vic ne razumije. Ali znade što je stranačka stega. I jedinstvo.

“Ćaćina dica”

Šteta da je Pernar iz ove neuspjele, folklorne epizode neduhovitog HDZ-ova šaljivca, na kraju uspio proizvesti tek- autogol. Čovjeku je pukla slava u glavu, za trenutak se vjerojatno osjećao kao estradna mega-politička zvijezda koja je pokorila, ne samo nacionalni parlament, nego možebitno i svijet ( evo ga, već najavljuje i službeni posjet s diplomatskom putovnicom u džepu, Julianu Assangeu u London), pa je tako osiljen zagazio i preko granica svoga realnog dometa. Sa slavom je uvijek tako- nikad je dosta. Tako je naš mladi antideložacijski aktivist u statusu zastupnika, pokušao prisvojiti i komadić tuđe popularnosti i slave, pa se za podršku obratio popularnim autorima FB profila “Ćaća se vraća”.
– Poštovanje, planiram održati govor u Saboru u kojem bi obranio Ćaću. Zanima me mogu li računati na vašu podršku- napisao je ambiciozni Pernar duhovitoj “ćaćinoj dici”, uvjeren da će ga prigrliti kao svoga najrođenijega. A dobio je kratku i sasvim nedvosmislenu odbijenicu: A ko si ti?
Tako je vic tjedna postao ( dvostruka ) glupost tjedna.