Formalno još tehnička ministrica (ma što to značilo!) socijalne politike i mladih, Bernardica Juretić (53), bivša časna sestra estradne popularnosti, ima doista zanimljivu definiciju konzervativnog. Koju je, jel’te, inkorporirala u novi Obiteljski zakon, kako bi, ne samo ostavila svoj ministarski trag i pečat, nego i disciplinirala hrvatsku, moralno rastočenu obitelj, zakonodavnim afirmiranjem konzervativnih načela. Kao neka vrst bolje upakirane Željke Markić. Bogu, više nego narodu, posvećena ministrica u odlasku, drži da je konzervativno zapravo jamstvo dobra, garancija suživota s Bogom iliti života u strahu od Boga. Kud ćeš bolje!
Tko se Boga boji, veli naša vrla, razređena Bernardica, taj obitelj čuva i zla ne čini. Ma bravo, sestro, pravo u sridu! Zar su svi nasilnici liberalni ateisti?! Ili su vjernici koji su izdali Boga? Ali, što tada vi radite s takvima? Sigurno ne želite reći da HDZ i njezini proskribirani reprezentativci sa 101 optužnicom na leđima, nisu konzervativna stranka? Ili možda negirate krimene za koje se terete, držite ih zloćudnim konstruktima njihovih oponenata i montiranim procesima režiranim od ostataka jugokomunističkih, udbaško-kosovskih i boljševičkih elemenata u nedovoljno pročišćenom hrvatskom pravosuđu?
Humanitarka i političarka
Ako ova, nekoć ljupka časna sestra, koja je plijenila pažnju medija uglavnom zbog svoga humanitarnog rada s ovisnicima o drogama, kazuje što uistinu i misli, onda je pitanje gdje je dosad živjela, u kakvoj izolaciji, kojoj to udaljenoj komuni. A ako je u ovu eklatantnu verbalnu glupost uletjela zbog straha od Boga, sve joj je oprošteno. Bog sve vidi, sve zna. Pitanje je samo je li svjesna licemjerka ili ne zna što govori…
Bernardica Juretić rođena je 1963. nedaleko Omiša, i mada je kao šestogodišnja djevojčica, navodno, htjela biti krojačica, pa se predomislila i poželjela biti doktorica, završila je u samostanu. Zaredila se u 21. godini. U Rimu je magistrirala psihologiju, a 1990. pokreće Zajednicu Susret i posvećuje se mladim ljudima u paklu droge. Zaslužna je za otvaranje prve hrvatske komune ( terapijske zajednice) za liječenje ovisnosti u Cistoj Velikoj 1992., a u narednih deset godina pokrenula je ukupno četiri komune kroz koje je prošlo oko dvije tisuće ovisnika. I to je njezino najveće životno djelo…
U mandatu premijera Ive Sanadera, preuzela je upravljanje Vladinim uredom za suzbijanje zloporaba droga, no, nakon četiri godine, kako je sama izjavila, odlučila je napokon „skinuti se s droge“, napustila je Ured i zamijenila ga onim u IGH, kod Jure Radića, gdje je bila voditeljica ljudskih resursa. Zadržala se nekoliko godina, a potom vratila svome „izvornom poslanju“, radu s ovisnicima. Upuštala se i u nekoliko poduzetničkih poduhvata, uglavnom neuspješno.
No, borba na suzbijanju ovisnosti o drogama nije je do kraja ispunila, pa je lani prihvatila poziv da participira u vladi HDZ-a i Mosta, te je postala ministrica socijalne politike i mladih. Za svog je kratkotrajnog ministarskog mandata bila optužena i za sukob interesa, jer je, kako se tvrdilo, iz proračuna svoga ministarstva dodijelila mjesečnu apanažu od gotovo 400 tisuća kuna svojoj udruzi Susret…
Bernardica je s plaćom ministrice od nešto iznad 15 tisuća kuna, podmirivala kreditne rate za stan od 64 kvadrata, mjesečno preko 13 tisuća kuna. Nikom nikad nije otkrila formulu kako je to uspijevala…
Licemjerje ili glupost?
Uoči razduživanja, ministrica Bernardica Juretić, odlučila je predstaviti nacrt novog Obiteljskog zakona koji je, međutim, ocijenjen kao konzervativan. I tu je nastala „komedija zabune“. Jer, što to znači, čudila se „časna ministrica“, ako je konzervativan, zar to nije samo dobro?
– Ja bih voljela čuti što je to konzervativno. Ako je obitelj konzervativna, ako želimo društvo bez obitelji, onda naravno da je konzervativan. Radi se o polemikama oko prijedloga da se ide na savjetovanje prije braka, ali ja bih rekla da taj netko ne shvaća smisao. Ne vidim što bi drugo bilo konzervativno u tezama- zdvajala je u čudu. – Ako mi ne želimo vrednovati obitelj, i dati vrijednost obitelji i da obitelj bude temelj našeg društva, onda nam ne treba zakon, ne treba nam ništa, onda možemo imati anarhiju i da radi svatko što ga volja- sad se već i naljutila neshvaćena “socijalna tehničarka“. Jer, kako to ona elaborira, – unatoč , uvjetno rečeno, civiliziranom društvu, mnogi kažu i konzervativnom, ali da smo konzervativni, onda bi se poštovali i vjerujem da se supružnici ne bi ubijali, ali ako ćemo ići do kraja, ako je netko konzervativan ima strah Božji, pa se boji Boga i neće napraviti ništa loše – zaključuje sasvim logičnom primjenom empirijskih znanja naša bogobojazna bivša časna. I još nešto, – u današnjoj, uvjetno rečeno, totalnoj demokraciji- dodaje radi boljeg razumijevanja njezinih ingenioznih opservacija o prirodi Boga i zajednice izgrađene na strahu od Svevišnjeg- liberalizaicji, sekularizaciji društva, svjedočimo da se supružnici ubijaju, što znači da je itekako bitno posvješćivati ljudima i njihova prava i obaveze, žene posvijestiti da nisu dužne trpjeti nasilje u obitelji.
E sad, kad nam je sve tako racionalno „posvijestila“ ministrica koja baštini temeljne konzervativne vrijednosti kao one koje su date od Boga , sad nam je lakše. Jerbo, mora se, valjda, vjerovati na riječ onoj koja konzervativno per se vidi kao dobro, ma koliko je demantirala i povijest i sadašnjost, ma koliko i sama živjela u sukobu s onim što s pozicije ministrice proklamira kao vrhunaravne vrijednosti. Ali, zavraga, konzervativna, bogobojazna društva nikada nisu bila imuna na zlo, nasilje, nemoral, na kršenje ljudskih i božjih pravila. Naprotiv.
Konzervativno i (ne)moralno
Od srednjovjekovne inkvizicije i lova na vještice do današnjih dana, do hrvatskih paradigmi konzervativnog političkog i svjetonazorskog razumijevanja svijeta i društva. Do HDZ-a i njegovih sumišljeničkih desnih konzervativnih inačica, ili ako hoćete, varijacija na temu. Zar se sam HDZ, kao najveća i najmoćnija stranka konzervativne političke provenijencije u nas, nije našla na optuženičkoj klupi zbog kriminala i korupcije? Zar njezini prvotimci, počev od nekadašnjeg premijera Ive Sanadera, preko bivših ministara i dužnosnika Božidara Kalmete , Petra Čobankovića, Nadana Vidoševića i inih, nisu pod optužbom za višemilijunske inkriminacije na štetu države i naroda? Nisu li među njima i optuženici za ratne zločine, poput bivšeg HDZ-ova stručnjaka za izborni inženjering Branimira Glavaša do eksperata za copy paste diplomske radove poput Milijana Vase Brkića?
Budimo realni, zlo je, kao i dobro, dio ljudske prirode, i ono dolazi od čovjeka a ne od Boga, ono nema političku opciju ni orijentaciju, mada bi statistika prevagnula na desnu, konzervativnu stranu. Dijelom jer su njezini pobornici često neobrazovaniji i primitivniji, njima lopovluk i nemoral ne smeta previše, a dijelom, makar kad je o establishmentu i političkim nomenklaturama riječ, stoga što je onaj desni imao češće prigode ( bili su duže na vlasti) pa je besramnije brao i jagode…
Konačno, nasuprot našoj smjernoj „sestri Bernardici“ koja se kune u konzervativno bezmalo kao sinonim za moralno, a svakako kao obiteljskim vrijednostima imanentno, treba se sjetiti da čak i pod krovom božjim, u crkvama i samostanima, zlo nađe sebi mjesto i žrtvu. Nije li i sam Papa Franjo javno stigmatizirao pedofiliju i svakovrsne opačine u Crkvi, nije li pognuo glavu posramljen činima svoje bogobojazne braće koja za oltarom propovijedaju riječ Božju i pozivaju se na Bibliju kao vrhovni zakon svoga ovozemaljskog djelovanja, a dočim siđu s oltara, ne jedan od njih, bezočno krši i božje i ljudske zakone. I tako je, draga Bernardice, oduvijek. I u konzervativnim i liberalno demokratskim sustavima. Dobro i zlo se u čovjeku oduvijek sudaraju, neovisno o sustavu.
Promašila “ceo fudbal”
– U današnjoj, uvjetno rečeno, totalnoj demokraciji, liberalizaciji, sekularizaciji društva svjedočimo da se supružnici ubijaju, što znači da je itekako bitno posvješćivati ljudima i njihova prava i obveze, žene posvijestiti da nisu dužne trpjeti nasilje u obitelji- kaže ministrica-redovnica, griješeći pred Bogom i narodom. Kakve veze ima demokracija s nasiljem u obitelji? Pogotovo sekularizacija društva? Nije li upravo demokratizacija društva i podizanje standarda u zaštiti ljudskih prava i sloboda rezultirala i većom razinom svijesti o neprihvatljivosti bilo kakve diskriminacije i neravnopravnosti u društvu? Žena danas ima više neovisnosti nego je nekoć mogla i sanjati. Osviještenija je i samosvjesnija, obrazovanija i punopravnija članica svoje zajednice nego ikad prije, ali baš zato nespremna pomiriti se s činjenicom da još uvijek nije ravnopravna s muškarcem ni u poslu, ni u obitelji, ni u politici. A smijenjena ministrica bi nas vratila u konzervativnu vjersku državu, u kakvoj je žena stoički prihvaćala biti biće drugog reda, ponizno i pokorno pred muškarcem kojemu je uvijek na dispoziciji, i za ljubav i za batine?!
Naša je ministrica promašila „ceo fudbal“ i javno se proskribirala kao prvorazredna farizejka. Bivša časna sestra koja je živjela u izvanbračnoj zajednici prije negoli se udala, i još k tome za razvedenog čovjeka, čime je i sama pogazila načelo svetosti i neraskidivosti braka, nema pravo docirati drugima. Bilo je ovo veliko razotkrivanje ambiciozne bivše redovnice koja, na sliku i priliku današnje Crkve, ima naviku propovijedati o moralu, obitelji, društvu, a ni sama ne živi u skladu s vlastitim propovijedima i načelima. Ali je apsolutno u duhu i skladu s lažnim (hrvatskim) konzervativnim demokršćanskim svjetonazorom…
